Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

18.08.2005., četvrtak

NLO nad Verudelom

Budući da je sinoć (17.08.05) bila jaka mjesečina, u 22.02. sata odlučila sam snimiti nekoliko fotografija za svoju čuvenu seriju “Mjesečina nad Verudelom” (koja će jednom biti slavna). Kad sam kopirala fotografije u PC, imala sam što vidjeti. Na dvjema se jasno vidi NLO!!! Prosudite sami! Golim okom nisam vidjela ništa. Noć je bila mirna. U tim trenucima nisam vidjela ni jedan avion. Njihova se treperava svjetla uvijek jasno razaznaju. Dakle, ovo je početak serije “NLO nad Verudelom”!!!

NLO nad Verudelom NLO – Verudela – 17.08.05. 22.01.57

(izbrisala sam dio, jer mi je izgledalo neuredno, sličice različitih dimenzija i tako to, a dosta su i ove dvije da se sve shvati i da bude jasno ko dan, odnosno ko mjesečina)


- 18:12 - Komentari (69) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)