13.08.2005., subota
Staro za novo
 Priča prva: Sjećate se mojih muka s čudotvornom poklopcem. Skupo plaćeno čudo tehnike ima već neku godinu. Možda je staro, a možda samo malo umorno; kako bilo da bilo, nije htjelo raditi i dovelo me je na rub živčanog sloma. Žalila se ja na sve strane pa se moja prijateljica smilovala i pronašla mi broj telefona predstavništva firme u kojoj je rođen moj poklopac. Prilikom kupnje vam obećavaju brda i doline: “to vam je neuništivo (naravno, materija je neuništiva), to vam je vječno, to čuda čini u vašoj kuhinji, svi će vam zavidjeti, ako iiipaaaak nekako uspijete postići (naravno vašim nepravilnim rukovanjem, neznanjem, teškom zaostalošću kad su u pitanju čuda tehnike) da se vaš poklopac pokvari (predstavnik firme se na ovu riječ okrene i triput pljune preko lijevog ramena) mi ćemo biti više nego sretni da vam ga zamijenimo, ima doživotnu garanciju”. E, nazovem ja taj broj. A gospođa će meni: “Baš imate sreće (?), upravo imamo akciju STARO ZA NOVO. Vi nama vaš poklopac, zdjelu od 6,5 litara i njen običan poklopac s viziotermom, a mi vama novi poklopac, zdjelu, običan, poklopac iiiiii (!) na poklon dobivate jednu malu zdjelu od 2 litre.” “Koliko će me ta sreća koštati” pitam ja. “Ma sitnica, uopće nećete osjetiti, možete uzeti kredit na pet(!) godina” Na pet godina? Pa to je pola vremena otplate mog kredita za stan! Kupim dva lonca i mogu se fino smjestiti u njih. “Hvala gospođo, razmislit ću pa ću vam se javiti” kažem ja i spustim slušalicu. Ma što razmisliti! Uzela ja lijepo moj poklopac, polako ga rastavila, pažljivo očistila, tepala mu i šaptala nježne riječi. Činit će on čuda u mojoj kuhinji još duuuugo! Priča druga: Imala ja neku prastaru karticu za mobitel. Novi uređaj, posljednja riječ tehnike, ali kartica stara pa vuče snagu iz baterije “tutta forza”. Pojma ja nisam imala, ali su me pametni ljudi upozorili da postoji akcija STARO ZA NOVO. Daš im staru karticu, oni tebi (besplatno) novu na kojoj ti ostane stari broj. Divota! Ode osoba od mog povjerenja u T-com centar u Puli da to obavi. I zaista, zamijene oni karticu i kažu da će se aktivirati u toku dana; staru oni zadržavaju (?!). Pita moja osoba od povjerenja: “A što je s brojevima na kartici i nekim drugim podacima?” Odgovor: “Nemojte ništa kopirati, mi sve šaljemo pa bi vam se dupliralo”. Sumnjivo meni, ali čekam aktiviranje. Aktiviranje – sve normalno radi – nema ni jednog jedincatog broja! U trenu sam podivljala. Daleko gore nego u slučaju s loncem. Repertoar psovki bilo je puuuuno maštovitiji, živopisniji, jednom riječju ogavan. Sve je meni jasno. Ali zar je teško upozoriti – prepišite si, kopirajte, memorirajte, štogod, brojeve koji su vam na kartici. Rekla je da će SVE podatke poslati. Poslala sam ja osobu od povjerenja natrag. Ne znam kako je tekao razgovor u T-com centru, ali gospođa djelatnica je lijepo vratila (samo na trenutak) karticu i brojevi su kopirani u uređaj. Nije li ona dužna znati te stvari i klijentu objasniti, upozoriti ga? A o činjenici da kartice sa svim našim brojevima ostaju tko zna gdje i tko zna kome na uviđaj… Ja nisam čak ni predstavnik stanara u mojoj zgradi, ali ipak – toliko o privatnosti! Priča treća (koja se još nije dogodila): Oglas: Agencija za bračno posredovanje: Obratite nam se s povjerenjem! Nalazimo idealnog partnera za Vas! Samo ovaj mjesec, samo u vašem gradu – povoljno – akcija STARO ZA NOVO!!! |
- 20:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |