03.08.2005., srijeda
Treći dan mjeseca miholjšćaka
 Današnji dan u Puli jako je lijepo opisao moj sugrađanin Mali Magarčić. Ja bih samo dodala da je vrijeme primjerenije nekom drugom datumu – trećem danu mjeseca miholjšćaka, na primjer. Nije zahladilo, ako ste slučajno to pomislili. Sparno je i jedva se diše, pada kiša, sumorno je. I o čemu da pišem kad je ovakvo vrijeme. Lako bih mogla upasti u stupicu i početi s nekim depresijom obojenim tekstovima, žalopojkama, tugaljivim pričicama o nerazumijevanju svih, ama baš svih, koji me okružuju (neki bi rekli da tu nešto sa mnom nije u redu). Neću! Riješit ćemo samo malu «zagonetku» iz prethodnog posta: Neman 1 Školjka Sv. Jakoba – jakobska kapica  Na slici je dio njenog «oklopa», «kućice», na kojemu se vide mali «priljepci». Oni su zapravo školjkin podmladak. Neman 2 Folpo – njegovo oko  Folpo je u Istri naziv za muzgavca, odnosno, osmokrakog glavonošca (Ozaena moschata) iz porodice Octopodidae. U nekim našim krajevima uobičajeni su nazivi : mošun ili mušun (Dalmacija) i mrkač (Kvarner). Vjerujem da ih ima još, pa slobodno dopunite niz. Folpo na svakom kraku ima jedan red pipaka, za razliku od hobotnice koja ima također osam krakova, ali sa po dva reda pipaka. Naraste do jednog kilograma, a hobotnica može doseći i preko deset kilograma Obje nemani su jako ukusne. O receptima neki drugi put Ma… ustvari… mogu i sada. Što jednostavnije – to bolje. Dakle: skuhati (ne da se raspadne, nego «al dente»), narezati na komade (veličina po želji), začiniti dobrim maslinovim uljem, dodati mediteranske začinske travice (koje volite), prema ukusu dodati malo soli, bijelog luka, bijelog vina … Dobar tek! |
- 16:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |