27.07.2005., srijeda
Ventil (oduška, zapornica, zatvarač)
 Već nekoliko godina moja kuhinja opremljena je nečim što ja ponosno zovem čudotvorni lonac. Kad moja mama oko jedan sat poslijepodne glasom u kojem se miješaju zabrinutost i očaj pita: «Pa kako ćeš zgotoviti ručak do dva?», nehajno, ali važno, odgovorim: «U čudotvornom loncu». A čudotvoran je zapravo poklopac – pravim, vrijednim, modernim (hm) domaćicama dobro poznati B]secuquick[/B]. Fenomenalna stvar. Skraćuje vrijeme kuhanja, jelo ne gubi vitamine, minerale, nije potrebna dodatna masnoća, sol…. Ali nisam ovdje da iznosim fantastične prednosti pripreme hrane uz pomoć tog kuhinjskog čudotvorca. A ne! Gospodin poklopac morat će kod mene ponovno zaslužiti poštovanje i povjerenje. Užasno sam ljuta na njega. Evo što se dogodilo. Jučer sam, kao i nebrojeno puta dosad, odlučila pod njim (poklopcem) ispeći krasan (preskup) komad teletine. U gostima je bio moj nećak. Dobro i bistro dijete, ali kad je u pitanju hrana – razmaženo. Pogodili ste – bakina «škola». Dakle, meso je moralo biti mekano, sočno, bez žilica… A poklopac… kao da je znao koliko mi je važno da sve dobro ispadne. Zainatio se i – ne radi. Neće, i neće, i neće! Neću vas zamarati svim tehničkim pojedinostima, otvaranjima, čišćenjem dijelova (poklopac sam, naravno, nekoliko puta rastavila na tisuću sastavnih dijelova i ponovno sastavila). Gotovo tri sata stajala sam pokraj štednjaka nad upaljenim plinskim gorionikom i nad usijanim čelikom velike zdjele. Jučer je u Puli bilo preko 30°C uz relativnu vlažnost oko 80% ! I što onda? Kad nije htio raditi ventil na poklopcu, proradili su, odnosno popustili svi moji ventili. Iz mene je odjednom provalila bujica svih mogućih psovki koje sam ikada čula u životu, a dobar dio sam na licu mjesta smislila. Ne znam da li da ih objavim ili da pustim da zažive u narodu šireći se usmenom predajom. Nećak (fino dijete kakvo već jest) ostao je bez teksta. Gledao me zapanjeno ne usuđujući se riječ prozboriti. Kad sam malo došla k sebi, ozbiljno sam mu zaprijetila: «Da nisi sutra baki ovo ispričao!». Tiho je prozborio: «Neće to baku zanimati. Ona uvijek pita samo jesmo li nešto nju špotali». P.S. Htjela sam ga (poklopac) slikati radi ilustracije posta, ali baš neću. Da se nakon svega pojavi još i gospodinova slika na blogu! Da ne bi! Stavit ću svoju fuksiju. |
- 23:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |