25.07.2005., ponedjeljak
Broken Flowers
|
Citat iz članka objavljenog danas u jednom dnevnom listu: «Gledajući «Slomljeno cvijeće» čovjek se naprosto mora diviti tom posljednjem Mohikancu američkog nezavisnog filma, autoru koji laganim tempom (desetak filmova u dvadeset godina) stvara svoje filmske dragulje, ne obazirući se na pomodnosti i mijene u filmskim strujanjima. Srećom da mu je tek pedeset godina, pa od njega možemo očekivati još sjajnih ostvarenja. Jer kako bi rekao jedan moj prijatelj – Jarmusch je ipak Jarmusch.» «… film koji je uslijedio u Areni spada upravo u kategoriju ozbiljnog projekta, koji je Jarmusch potpuno opravdao povjerenje svojih fanova.» Eto. Jučerašnji post je, kako sam naglasila, samo moje apsolutno nestručno mišljenje i viđenje posljednjeg dana «Pule». Nemam razloga ne vjerovati autoru teksta koji sam citirala, ali ja očito nisam Jarmuschov fan. |
- 12:14 - Komentari (22) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |