Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

21.07.2005., četvrtak

Nekoliko odgovora u slikama


Mojim komentatorima iz prethodnih postova:
(klikni - da bolje vidiš, a možeš i ocijeniti)

E.P. – još malo materijala za protest DZZŠ (ne zna se je li to Društvo za zaštitu školjaka ili škrpina)

… hanno fatto una brutta fine … … ali su fine … … Jakob još bolje raspoložen za poziranje … … škrpinice …

U teći spremne za jelo Raspoloženi Jakob Nima ga do Jadrana

E.P. upomoć!

Kašeta – tužni ostaci pite i malo cvića za utjehu

… pita … … prkos … … prkos … … prkos – pupoljak …

A izilo se Prkos Prkos Pupoljak


Juliere – da vidi da sam je odmah poslušala (uz mali dodatak)

… pasta fredda … … + dodatak … … malo začina … … cvjetić …

Poslušala sam Mali dodatak Lavanda i bosiljak Alisa


Jazzie – ružomrziteljica, iskrene čestitke!

Fuksija


- 19:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)