Helena iz središta srca

Eto jedne dobre misli za koju bih željela da se na nju podsjetim češće nego svake četvrte (prijestupne) godine. Točnije, svaki puta kad nas frustrira i baca u očaj odgođeno ispunjenje ili neispunjenje neke želje ili nekoga očekivanja, ili možda potpuni gubitak jedne od stranica iz pisanog ili nepisanog dnevnika naših snova..., a ta misao glasi da je stvarno bolji poneki gubitak od ponekog dobitka, ili vrijednije je neke dobitke izgubiti nego gubitke zadržavati.

Ovo bi mogla biti pjesnička ura...ili ako ne pjesnička ura onda zasigurno trenutak kad kukuriču pijevci...Ništa više ne želim pisati o vremenu i događajima, ništa više...Eto, cijela sam srce moje i moja misao. I tako, a nego kako... tako je uvijek u ranojutarnjim satima. Smisao mi je u tome što trepćem plavim trepavicama.

Tu i tamo - objektivna stvarnost i činjenice koje treba moći prihvatiti i sagledati iz svih kuteva, s dovoljno duha i inteligencije. Svakoga dana gledajmo dobru stranu u svemu što se događa oko nas, ali pogledajmo i sami sebe otvorenim pogledom. Takav izbor i pristup nije uvijek jednostavan, ali donosi mir i zadovoljstvo.

Svima sve najbolje od početka pa do kraja 2016., da bude zdravlja, ljubavi i mira, blagostanja.