Helena iz središta srca

Površina stvari i meni je zabavna, ali dubina je zanimljivija, eto o tome razmišljam!
Idem se sada prepustiti snovima, a u snu će se svi dojmovi proteklog dana presložiti i posložiti. Uostalom, san tome i služi, san je kozmetika duše, a potom i lica...laku noć.

Veseli me ljeto. Dani su duži, ima više svjetla. Oslobođena sam teške odjeće i obuće, slobodna od hladnoće. Više se krećem, aktivnija sam, rado se smijem. I hrana mi više prija.

Ali da! Naravno, predivno iskustvo unutarnjeg sklada i mira vrijedno je sačuvati, a u isto vrijeme smisao je u tome da se mir daruje dalje u neposrednoj komunikaciji i interakciji.

Danas me dva puta dohvatio i dobro zalio ljetni pljusak. Do kalendarskog početka ljeta ima još punih pet dana, ali temperature i vrućine odavno su dosegle prave ljetne vrijednosti. Mislim o pisanju. Čini mi se da što se više baviš pisanjem, postaje ti važnije, pisati postaje kao disati.

Otvrorila sam oči. Dobro je i lijepo ovo nedjeljno jutro. Po ljetnoj vrućini buđenje je lako. Razmišljam kako bih mogla u šetnju. Još stignem, otići ću prije nego što temperatura dosegne oko 30 celzijusa. S druge strane, već dugo želim pogledati dobar film, ali ništa iz ponude mi nije interesantno. Mislim da je bolje potražiti malo radosti i mira u zelenilu prirode, uz jezero, s patkicama koje se kupaju...

Da pišem što mislim?! U ovom trenutku mislim o danu koji je protekao i bio je jako lijep, a treba se naspavati za ovaj novi dan koji može biti jednako lijep, ako ne i ljepši. Zapravo se volim udubiti u ono što radim pa tako i u misao koju mislim..., točnije bi bilo reći da volim osjetiti stvarno stanje duše iz kojega pisac piše to što piše, ili iz kojega sugovornik govori to što govori.

Eh da, lijepo je opet doći u svoj virtualni dom.