|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
čovik(a) na blogu
copyright © 2007-2008 Helena
cijeli predložak je prilagođen mozilli tako da će u exploreru izgledati kao čisto sranje....
Moj mail kontakt: dark_numelle@hotmail.com, mail koji služi ujedno i za MSN!
Molim lipo da mi ne ostavljate lance sreće i slična sranja jer to PRIJAVLJUJEM!!!!
I molim da mi ne ostavljate komentare tipa:
*K
*I
*S
*S
(to užaaasno živcira)
...
junike posjeti od 20. 5. 2007.
(ja sam desna)
Trenutno...
... slušam: metal, rock i punk
... gledam: crno-bijele filmove (zakon su)
... jedem: hranu koju skuham, jer kuham ono kaj volim papati...
... pijem: samo subotom....
... i dišem... a to je najbitnije!
Volim pisati i pričati... Jedino što dok pišem radim puno grešaka, ali sam preljena da bi ih prepravljala...
Recimo da imam 19 godina, i da se unatoč punoljetnosti i svakakvim iskustvima još pronalazim...
Recimo da sam u nekim slučajevima čudna, ne zato jer to ja mislim, nego zato jer su mi to drugi rekli... no ja to smatram komplimentom.. jer danas su ljudi idioti, budale, kreteni, ludi, spaljeni... ali nitko nije čudan. I to je kulj! 
Rođena sam 06.06., često nešto napravim bez da prvo razmislim o posljedicama, puno razmišljam i tako sama sebi stvaram priče koje ponekad objavim na blogu...
My T-shirt...
Blizanac sam po horoskopu...
Nestalan karakter čije je glavno oružje briljantna inteligencija i spretnost. Ovi brzi ljudi ne podnose bilo kakvu vrstu ustajale vode, pa čim primijete da stvari kreću tim tokom, oni smjesta jednostavno okrenu ploču na drugu stranu. Nedostatak postojanosti kod njih je nadoknađen izuzetnim darom elokvencije, snalažljivošću i brzinom. Vole stvari činiti brzo i sve po malo. S druge strane, sve što je na dulje staze kao i dulje stvari, dosadno im je i zamara ih. Zato se i znaju okretati i obrtati kako im već odgovara, no često puta takvom brzinom, da na kraju nisu jasni ni sebi, ni drugima. U isto vrijeme, ova osobina daje im i sposobnost da se s lakoćom prilagode situaciji, kao i da imaju izvrstan smisao za komunikaciju. U stanju su komunicirati na više telefona ili s više osoba u isto vrijeme bez problema, a često imaju i dar za pisanu riječ. Jaka znatiželja ponekad ih dovodi u poziciju da moraju znati sve o svakom, a isto takva komunikativnost, do toga da poput antene šire informacije i onda kad treba i onda kad ne treba, pa nepravedno znaju biti proglašeni brbljavcima, indiskretnima ili sličnim, iako nemaju zlih namjera – nego se radi o pukoj potrebi za govorenjem i kontaktima. Isto tako, stvari ne shvaćaju previše ozbiljno i ne uzimaju ih k srcu. Posjeduju i dar za inteligentan humor, a pri komuniciranju uglavnom živo gestikuliraju.
(kad sam ovo pročitala nisam mogla vjerovat, pa 90% toga je istinito)
Imena svih mojih frendova završava na @, a o njima sanjam u HTML formatu....
Mrzim šećer u prahu na kolačima, pecivima.. stvarno ne znam čemu služe, ovak i onak spadne sa peciva...
Volim pametne, brbljave i zanimljive ljude... ne podnosim kad je netko naporan, dosadan...
Često mi se zna dogoditi da ne primetim detalje, a opet zna biti momenata kad vidim detalje koje nitko drugi ne vidi...
Užasno sam lijena osoba...
Volim gledat filmove, pogotovo crno - bijele....
Brzo se zaljubim, ali se još brže i odljubim... što znači da me je lako osvojiti, ali teško zadržati.
Puno pametujem...
Kad Hodas - Riblja Čorba
Vece ne mirise na rakove i skoljke,
mesec je bleda fleka boje cimeta.
Uzimas cipele za setanje kroz snove,
ulica voli ritam tvojih koraka.
Vetar se provlaci kroz nepoznate reci,
asfalt se miluje sa tvojim stiklama,
suvise mekan da bi mogao da spreci,
ovo je vece puno tvojih tragova.
Kad hodas,
ne zastajkujes,
i zemlju
ne dodirujes,
a mene
ne primecujes,
i uporno se trudis
da me prodje pozuda.
Jos drhtim
od tvog pogleda,
iz nekih
starih razloga,
ne mogu da se sredim.
To Helen - E. A. Poe
Helen, thy beauty is to me
Like those Nicean barks of yore
That gently, o'er a perfumed sea,
The weary, way-worn wanderer bore
To his own native shore.
On desperate seas long wont to roam,
Thy hyacinth hair, thy classic face,
Thy Naiad airs have brought me home
To the glory that was Greece,
And the grandeur that was Rome.
Lo, in yon brilliant window-niche
How statue-like I see thee stand,
The agate lamp within thy hand,
Ah! Psyche, from the regions which
Are Holy Land!
Teško je shvatiti druge, a još je teže shvatiti samoga sebe...
Porijeklo imena Helena:
Jesam li spomenula kako sam lijena???
Bože dragi koliko je vremena prošlo od mojeg zadnjeg posjeta blogu.... Vrijeme leti ko ludo zadnjih dana.... Da vam objasnim razlog svog „misterioznog“ nestanka; kao prvo imala sam prijamni za koji sam se morala pripremati... kako se svakim danom prijamni bližio to sam se više družila sa knjigama. Isplatilo se, jer sam se upisala i sad sam studentica Grafičkog fakulteta!!!! 
Da, da.... sad sam studentica, i od 9. mjeseca me čeka više učenja i više posla nego ikad.... Ali mi nije žao, malo me je čak i strah jer su me svi isprepadali kako će to teško biti,ali nada umire zadnja.
Prije samog prijamnog sam od nervoze ispušila pola kutije cigareta, s tim da sam na test čekala pola sata..... ne moram ni napominjati, da od spomenute nervoze ništa nisam ni jela cijeli dan. Nakon 3 mukotrpna sata pisanja i rešavanja zadataka, slijedilo je čekanje. Isprva nisam ni htjela ić gledat da li sam prošla ili ne. Budući da me mama natjerala, nisam imala izbora nego suočiti se sa istinom. Prag sam prešla, ali sam i dalje bila par mjesta ispod crte....i onda me uhvatila briga. Ali kako to već biva, crta se pomiče i s obzirom da sam prošla prag imala sam još dva testa, crtanje i povijest umjetnosti. Kako nisam vješta crtanjem rukom, pošteno sam se namučila sa 2. testom, a u 3. sam upotrijebila maštu i nabubala svakakva sranja koja nisu imala veze sa vezom. Zapravo, bilo mi je svejedno kako ću ta dva testa proć jer mi je bilo bitno da sam prošla prag. Ništa od toga nije bilo teško i naporno koliko čekanje u redu za upis. Dva prokleta sata sam čekala u redu... na kraju od sline vrućine i jurcanja do pošte i nazad uznojila sam se ko lokalni pijanac, noge i leđa su me boljela od stajanja i čekanja, živci su mi bili na rubu, no ipak...kad su mi predali index u ruke.... sve se isplatilo. I sada uživam.... Po cijele dane ljenčarim.... čitam knjige, za koje opet napokon imam vremena... idem na kavice, i više nisam toliko na internetu koliko sam prije bila.
Eh da... u međuvremenu sam se zaljubila i to sretno... On je moj najbolji prijatelj o kojem sam vam već jednom pisala (Ljubav ili prijateljstvo). Znam da vas zanima kako je do toga došlo, zato vam ne ću uskratiti tu informaciju.
Dakle... pozvao me van sa svojim prijateljima, a kako nisam ništa imala u planu za tu subotu prisatala sam. Krenulo nas je jedno 10ak, s tim da sam ja bila jedina cura tamo (a meni teško palo..... LoL). Dok smo mi došli do birca pola njih je otišlo kući, tako da od cijele ekipe ostalo nas je 6, kako ovdje u mome gradu neki bircevi rade do 12h, (a mi smo zapeli u baš jednom od tih), morali smo dalje. Di ćemo, di ćemo.... predložila sam da odemo kupiti neko piće i sjest u park (poznavajući njih bolje i to, nego među narodnjake). U parku nas je ostalo 4, dva frenda, on i ja. Kako je vrijeme prolazilo, a da mi ne bude dosadno htjela sam se „zafrkavati“ s nekim . Najbolji prijatelj mi je bio prijatelj i kao takav je odmah bio eliminiran, drugi dečko mi se nije sviđao....tako da je ostao samo taj treći. Slijedilo je obostrano upucavanje, vidjela sam da mu se sviđam i da ako se malo potrudim da bi od toga nešto moglo biti. Samo što je uz sve to, uletavao i prijatelj.... ja, naravno nisam skužila šta on hoće. Možda sam podsvjesno znala šta smjera, jer sam se nabacivala ovom drugom samo kad bi prijatelj gledao. Došlo je vrijeme kad sam ja trebala kući, i što pod utjecajem alkohola, što sam bila zbunjena...neznam... znam samo da sam stala, raširila ruke tipa „dođi da te zagrlim kao pozdrav“ prema tom drugom dečku, kad je prijatelj skočio i rekao „daj mi pusu“. HAHA kad se sjetim zbunjenih lica oko nas.... prvo sam mislila da hoće da ga poljubim u obraz što sam i učinila... „ajde mi sad daj pravu pusu“, e onda smo se počeli ljubit (ili ti u žargonu žvalit )... Otpratio me kući, i pred ulicom smo se jedva odvojili, cijelo mi je vrijeme govorio kako me voli, kako ono, kako ovo... ja sam samo šutjela i smijala se, inače kad pijem nesposobna sam za ikakve izjave osjećaja ili ikakvu svjesnu radnju, pa radim ono što mi prvo pođe za rukom.... (najčešće ležim negdje na putu i spavam) . Nakon toga prošla su dva dana, a da se nismo vidjeli.... On nije mogao, naime završio je na hitnoj, tu noć nije cijelu spavao, išli su na roštiljadu kod 3. frenda, pa na kupanje (da ne objašnjavam sad gdje točno...ugl, tamo je voda vrela), i ujutro je otišao na kavu i zbog svega toga je dobio inekciju zbog koje je trebao spavati 28 sati (on je spavao dva dana, jer ga je stari svako malo budio da provjeri jeli živ). Ne moram napominjati da su mi to bila najteža i najduža dva dana u životu. Izgubila sam tone i tone živaca, nisam bila sigurna da li je sve što je rekao stvarno i mislio, jer ako se sjećate jednom smo završii zajedno i kasnije smo samo ostali prijatelji.
Više nisam mogla čekati da mi se javi, pa sam sa frendicom otišla na kavu, i to u birc u kojem je bio on. Prišao mi je, pozdravili smo se... razmjenili dvije – tri riječi i dogovorili da ćemo se vidjeti navečer. Navečer, neznam tko je bio nervozniji od nas dvoje.... Vidjela sam da ne zna kako započeti razgovor, pa sam počela sa pitanjima da li se sjeća subote, i svega što mi je rekao. Odgovor je bio pozitivan, i na moje pitanje „što ćemo sada?“, rekao je da bio volio da probamo.... Ako niste još skužili, ja sam u njega bila jako dugo zaljubljena, samo sam to skrivala i od njega i od sebe, nisam se htjela opet razočarati. Od tada smo već 3 tjedna zajedno, poznajemo se 3 godine, a kao da se znamo cijeli život, i dalje smo najbolji prijatelji. Čak smo i otvoreniji jedno prema drugome, koje god pitanje da sam ga pitala, što god da me je zanimalo sve mi je rekao...
Prije par dana došao je do mene oko 12h (po noći jel) i bio do 4 ujutro, možete vjerovati, a i ne morate...ali mi smo to cijelo vrijeme samo pričali (uz koju povremenu pusu naravno ), teme su se samo izmjenjivale.... On priča više od mene, za što mu skidam kapu jer je mene teško ušutkati....a možda mi se samo čini da priča više od mene, jer ga volim gledati kako priča, volim ga gledati kako sluša dok netko drugi priča. Volim ga gledati dok uzima čašu piva i prislanja je ustima....
Nadam se da mi nećete zamjeriti što sam ovoliko bila odsutna, sada sam našla vremena za novi post, jer moj dragi večeras ima goste pa je odgodio sastanak, ali zato jedva čekam sutra.... da ga mogu vidjeti. I mislim da će blog opet, nažalost, past u drugi plan.... ali obećajem čim mi čiče iz tekoma dođu popraviti centralu u dovrištu (za internet) vraćam se.
Uživajte!
PS: „Mnogi govore da muško – ženska prijateljstva ne postoje, možda i ne postoje... ali treba i njima dati priliku, jer nikada ne znaš.. možda se ugodno i iznenadiš.“
N'da.... :smijeh: