Glasovi ispod površine

Hrvatska je položila ispit zrelosti. U jesen će se moći upisati u Europsku uniju ili Savez artiljerijskih velesila ili – što da ne – u Konfederaciju balkanskih jugodržava. Hrvatski generalski dvojac dobio je ukupno godinu-dvije više od 40 godina. Ovako velik uspjeh hrvatske politike nisu očekivali ni najzadrtiji optimisti. Svi smo ugodno iznenađeni i poslije uličnog slavlja sada možemo prionuti skakanju u nebo. Bilo kao performansi bilo kao šekspirijanski nadahnute tragikomedije sigurno je da ćemo na razini trajnih umjetničkih rezultata dostići globalne tržišne plodove (isključujući banane).

Hrvatska je u Haagu od glavnog suca dobila skoro tisuću i po stranica koje s ne previše teškoća može pretvoriti u vrlo unosnu robu. Hrvatska radiotelevizija treba pokrenuti svoju poprilično odmorenu dramsku redakciju da krene u izradu televizijske sapunice bazirane na onom dijelu presude koji se odnosi na topničke dnevnike. Skromno ću reći da sam lani u rujnu napisao na ovome blogu post pod naslovom Jebački dnevnici. Ne znam što mi je bilo da sam među inim napisao i ovo:

Nije isključeno da će se književnici udružiti s prostitutkama i zajedničkim naporima ispisati tražene Jebačke dnevnike. Zašto će Unija tvrdoglavo insistirati da joj se dostave baš ti dnevnici nikad neće biti objašnjeno. Bit će to prvi put da se poslije sramotnog natezanja oko potpuno besmislene potjere za topničkim dnevnicima Uniji smjesti kajla „usridu“.

Od Engleza uvijek možemo učiti. Sapunica bi montipajtonovski ismijavala hrvatske vojnike koji uza sav trud, vježbe i tradicionalno junaštvo jedva jedvice pogode kuću u kojoj je bio zapovjednik protivničke vojske. Štoviše, nekako im je uspjelo ubiti i jednog vjerojatno nevinog nesretnika. Ako bude poslovne dovitljivosti glavne uloge mogli bi dobiti engleski glumci što bi dodatno unijelo uvjerljivost u inače prilično apsurdne priče. Vjerojatno bi i scenaristički tim trebalo pojačati Englezima koji bi s mnogo duha učinili vjerodostojnim prisustvo određenog generala na dva različita mjesta u isto vrijeme. Sudu bismo svakako priznali inicijalnu kreativnost ali dramske inovativnosti morali bismo zaštititi autorskim pravima u hrvatskom vlasništvu.

Hrvati će s pravom pasti u očajničko beznađe kad Haški sud pravomoćnom presudom oslobodi obojicu generala. Svi napori uloženi u sapunice i različite komediografske komade do tada već će se odvrtjeti na televizijskim programima od Brazila i Meksika do Istanbula i Bombaya i donijeti nam goleme zarade. Tješit ćemo se izležavanjem na milijardama eura i kupovinom uglednih sudova diljem svijeta. Zlu ne trebalo.