Svaka sudbina, koliko god duga i zamršena bila, sastoji se, zapravo, od jednog trena: onoga trena u kojem čovjek zauvijek spozna tko je
sad mene zanima ocu znat kad dođe taj tren, ili je možda već bio, pa ga nisan primjetio...
ono, tko sam ja?
ja sam dijete u svijetu odraslih ljudi,
sve je to previše ozbiljno za mene,
zašto ljudi moraju odrast,
zar ne bi bilo lipo da sutra jednostavno kažete:
sutra neću na posao, pa ću otić doktoru po ispričnicu...
ili platit račune sa novcem od monopolya
cili dan se zajebavat, radit samo ono šta ti se da,
i pisat pizdarije na blogu, a ne neke kao, pametne stvari.:)
...
Svirajte mi jesen stize
Toga jutra sam stigao putnickom klasom,
pa kuci sa stanice casom, kroz baste i precice znane
A u vojsci sam stekao druga do groba
i hronicnu upalu zgloba- suvenir na strazarske dane
Usao sam na prstima, mati bese vec budna
i brzo se prekrstila
Rece:'Proslo je k'o za cas,bas si stigao dobro
jer svatovi su tu do nas pa ce ti svirati a ti ces birati'
Svadba bese k'o svadba, i sta da se prica,
parada pijanstva i kica i poznata cura u belom
Vec po redu pozeleh im zdravlja i srece,
iz ruku mi otela cvece i sakrila pogled pod velom
Tad me spazise cigani, kum je trazio pesmu,
al' ja sam stig'o, briga njih!
Sirok osmeh i zlatan zub:'Znam da nije ti lako,
al' danas nemoj biti grub nego zapovedi sta cemo svirati!'
Svirajte mi 'Jesen stize dunjo moja',
jesen rana, nek zazvone tambure u transu
Znam da nije pesma ova za veselje i svatovac,
al' ja moram cuti tu romansu
Svirajte mi 'Jesen stize dunjo moja',
al' polako, da mi nebi koja rec promakla
Sklon'te case i bokale, razbio bih svet od sale,
da je samo slucajno od stakla, dunjo moja
Retko odlazim kuci a pisem jos redje,
i slike su bledje i bledje, pa lepe potiskuju ruzne
Al' nekad porucim pice i tako to krene,
pa stignem u svatove njene, sve prave su ljubavi tuzne
Nikom ne pricam o tome brzo dodje taj talas
i znam da cu da potonem
Spas mi donose cigani, oni imaju srce,
za svakog od nas, briga njih, oni me pitaju sta da sviraju
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tisine propada
Jedne noci k'o ova, znace Bog
Doslikacu portret zivota svog
p.s. možda postoje neke stvari neprevodive u riječi,
a možda ih se može vidjeti u ovim riječima...
I follow the Moskva / down to Gorky Park
listening to the wind of change
An August-summernight, / soldiers passing by
listening to the wind of change.The world is closing in, / did you ever think
that we could be so close, like it brothers?
The future’s in the air / I can feel it everywhere
blowing with the wind of change.
Take me to the magic of the moment on a glory night,where the children of tomorrow dream away
in the wind of change.
Walking down the street. / Distant memories
ate burried in the past forever.
I follow the Moskva / down to Gorky Park
listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment on a glory night,where the children of tomorrow share their dreams
with you and me. / Take ma to the magic...
The wind of change
blows straight into the face of time,
like a stormwind that will ring the
freedom bell / for peace of mind.
Let your Balalaika sing
what my guitar wants to say
Take me to the magic...