šmrc, nisan bio na koncertu od Balaševića, jebiga, kad neman love
baš mi je ža, al eto da se malo utješim, stavit ću ode ove predivne stihove,
naježim se kad ovo slušam...
Priča o Vasi Ladačkom
Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
Jednom devet dana nije izlazio iz birtije, kažu da je bio čudna sorta...
Otac mu je bio sitni paor, 'ranio je sedam gladnih usti'.
Mati mu je bila plava, tiha, nežna, jektičava,
umrla je s trideset i nešto...
Imali su par jutara zemlje, malu kuću na kraju sokaka.
Na astalu navek hleba, taman tol'ko kol'ko treba,
al' je Vasa hteo mnogo više...
Želeo je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Želeo je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, ali nije mog'o da ih ima.
Voleo je lepu al' sirotu, uz'o bi je, samo da je znao:
voleš jednom u životu, sad bogatu il' sirotu,
to ne bira pamet nego srce...
Sve se nad'o da će ljubav proći. Zanavek je otiš'o iz sela.
Nikad nije pis'o nikom, venč'o se sa miraždžikom,
jedinicom ćerkom nekog gazde...
Dobio je konje vrane, po livadi razigrane,
sat sa zlatnim lancem i salaše...
Dobio je njive plodne, vinograde blagorodne,
u karuce pregnute čilase, sve je im'o ništa im'o nije.
Propio se, nije proslo mnogo, dušu svoju Đavolu je prod'o.
Znali su ga svi birtaši, tražio je spas u čaši,
ali nije mog'o da ga nađe...
Mlad je, kažu, bio i kad je umro, sred birtije, od srčane kapi.
Klonula mu samo glava, k'o da drema, k'o da spava
i još pamte šta je zadnje rek'o...
Džaba bilo konja vranih, po livadi razigranih,
džaba bilo sata i salaša...
Džaba bilo njiva plodnih, vinograda blagorodnih,
džaba bilo karuca, čilaša...
Kada nisam s onom koju volem,
kada nisam s onom koju volem.
Kad ja nisam s onom koju volem,
E, kad nisam s onom koju volem.
Znate l' priču o Vasi Ladačkom? I ja sam je tek onomad čuo.
Čak i oni slični njemu, kada razmisle o svemu,
kažu da je bio čudna sorta..
...to ne bira pamet nego srce, šaljem jedan veliki poljubac svima koji ovako biraju...:-****
p.s. srce moje, kucaj tiše...prekasno je sad za nadu, nije prvi put da gubim...
I follow the Moskva / down to Gorky Park
listening to the wind of change
An August-summernight, / soldiers passing by
listening to the wind of change.The world is closing in, / did you ever think
that we could be so close, like it brothers?
The future’s in the air / I can feel it everywhere
blowing with the wind of change.
Take me to the magic of the moment on a glory night,where the children of tomorrow dream away
in the wind of change.
Walking down the street. / Distant memories
ate burried in the past forever.
I follow the Moskva / down to Gorky Park
listening to the wind of change
Take me to the magic of the moment on a glory night,where the children of tomorrow share their dreams
with you and me. / Take ma to the magic...
The wind of change
blows straight into the face of time,
like a stormwind that will ring the
freedom bell / for peace of mind.
Let your Balalaika sing
what my guitar wants to say
Take me to the magic...