< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...morska vila...
moja vrlo kolegijalna kolegica
buba dnkova
...frigi...hm...
pezz
I CAN'T LIVE WITH OR WITHOUT YOU...
Ti si ga upoznala jedne ljetne večeri,on te poljubio dok more se pjenilo ,i ti si se zaljubila mada nisi htjela to,krivo je more...
...THINGS CHANGE BUT MEMORY REMAINS...
AM I ON A STAIRWAY TO HEAVEN OR ON THE HIGHWAY TO HELL?
...Kao da je morska vila sve je moje snove ostvarila na obalama vrele neprospavane noći,kao da je dio plime modro more šumi njeno ime i sklada tihe pjesme,pjesme o samoći kao da je dio sna...što me nosi zvjezdama...i dok je ljubim ona se pretvara da spava grijana zlatnim suncem moje ljubavi,i dok je ljubim kao more njeno tijelo podrhtava,povedi me prosranstvima gdje svi pjevaju o ljubavi...
I USED TO LOVE HIM BUT I HAD TO KILL HIM...
Mama take this badge from me I can't use it anymore it's dark too dark to see feels like I'm knockin' on a heven's door...knock-knoc-knocking on a hevens door...mama put back gun to the ground I can't shoot them anymore,that cold black cloud is coming down feels like I'm knockin on a heavens door...
KILLING ME SOFTLY...
Mislila sam da više ništa nemogu izgubiti osim svog tako komično golog života.Željela sam izlječiti svoju psihu,bila sam spremna prihvatiti realnost;naći u njoj ravnotežu koja će me držati na sigurnoj distanci od neshvaćene i besmislene želje da uništim samu sebe.Nema nikakvog dubljeg smisla dok još uvijek ovako besciljno lutam među procjepima vlastitih težnji i neispunjenih želja.Jednom je netko rekao:život je patnja,preživjeti znači naći smisao patnje.Nije li dovoljan samo jedan pogled,jedan osmjeh i riječ da zaustavi vrijeme i vrati mi onaj djetinji izraz lica,tako nevin i nježan,izgubljen u vremenu koje možda ipak liječi sve rane...
JEDNIM OSMJEHOM...
Toliko sam se puta u životu zapitala:zašto JA???ja,maleno,beznačajno zrnce u ovom velikom svijetu...Mislim.Razmišljam.Sve se vrti u krug.Svaka stvar ima smisao kad ga želiš znati.Toliko puta sam bila na rubu...iscrpljena dvojbom života i smrti.Psihičkom neravnotežom...Kaos.Očaj.DEPRESIJA.Čovjek u trenucima slabosti samo treba znati emociju pretvoriti u prolazan trenutak.Oduprijeti se bujici koja vodi u beskonačnost.Stvoriti sreću na mjestu koje se zove OVDJE i SADA...ZNATI KOLIKO JE VAŽAN SAMO JEDAN OSMJEH......kada bi se očistila vrata percepcije,čovjek bi sve vidio onakvim kako jest:beskonačno...
...I'don't know...tears are just slippin' down my face...I wish I could change everything that I've done...I wish I never came on this world...maybe I've done everything right but fortune isn't on my side...maybe fate is just trifling with my life...and I'm prisoner in this endless whirl...
why it has to be like this???zašto sam ja uvijek depresivna...i sve me tako brzo slomi...osjećam se...nekako...odsutno...izdvojeno od uskih granica relnosti...neznam...borim se s mislima ali one me pobjeđuju...jednostavno sam....psihički nestabilna...ALI...zašto ja?e pa još nisam našla odgovor.