02

srijeda

studeni

2011

Budi osjetljiv na pronađene odgovore cijeli život - mnogi od njih se, kao i ti, kroz život mijenjaju...

Ne zelim zvucati negativno, zbilja ne zelim, ali nemogu si pomoci, jer situacija je upravo takva, negativna. Ne mogu vjerovati u kakvoj drzavi zivimo, ovdje moras biti samo jebeni lopov da bis nesto uspio. Ali ja ne zelim i necu vjerovati u to, zelim postici nesto iskljucivo svojim radom i trudom. Ne zelim pridonositi jos vecem zlu. Ne zelim.

Image and video hosting by TinyPic

Evo cistog primjera kakva nepravda vlada ovom drzavom. Moj je tata obrtnik, ima svoj obrt sa plocicama, postavlja ih i prodaje, no jedna tvrtka koja je poslovala sa njime, propala je, odnosno otisla u stecaj, a mom je tati duzna 180 000,00 kn.. on mora podmiriti dugove prema poreznoj upravi, a nemoze dok ne dobije te novce, jer nema od kuda platiti porez dok njemu ta tvrtka duguje ogromne novce, a tvrtka je otisla u stecaj.. no, to drzavu ne zanima, oni zele svoj porez i ne zanima ih sto moj tata vec par godina luduje jer zbog njihove propasti nezna sto ce sa svojim dugovima... i onda se oni usude doci u nasu kucu, nositi sa sobom sve vrijedne stvari u zamjenu za novac.. znaci, mi ostanemo bez vrijednih stvari ni krivi ni duzni, jer ta tvrtka duguje mom tati novce, i to puno novaca, ali to drzavu ne zanima.. dugovi samo rastu, a posla nema.. i recite mi, kako da covjek ostane normalan na to? Kako? Gade mi se ti zakoni.

Image and video hosting by TinyPic

Nikada mi nista nije nedostajalo, imala sam sve sto sam htjela, roditelji mi te dugove nikad nisu dopustili osjetiti, nikad ih stvarno nisam dozivjela na svojoj kozi s time da bi mi nesto bilo uskraceno. Ali sada sam starija, i primjecujem ove ogromne nepravde sto vladaju ovom drzavom..

Nadam se boljemu sutra, nema druge, samo vjera.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.