...ponovo u zivot mi se vracas kao ruzan san,
al nakon svega nisi vrijedan ni da te pogledam...
ponovo me molis i kazes da me volis,
i zelis da ti vjerujem...
al dragi znas da nemogu,
i ne pretjerujem...
jos u meni tebe ima,
ti jos teces mojim venama...
nisam nasla mir ni sas jednim od sto,
bez tebe padam na dno...
ja ti oprastam sve,
i vracam se...
opet ti se bezuvjetno dajem,
cijelu sebe tebi predajem...
boljelo je i boljet ce to znam...
ma nisi toga vrijedan,sebi ponavljam...
ali ponovo pred tobom stojim ...
govorim da se niceg ne bojim...
i smijesim se jer volim te...
pred svima branim te
kao da me nikad nisi povrijedio kao da nisi cijeli moj svijet srusio....
boljet ce opet to znam,
ali ti se prepustam...
pravim se da niceg nikad nije bilo
i lazem sama sebi...
< | lipanj, 2006 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
u ovom blogu citat cete o mom koma zivotu punom svakakvih zapleta...
ali nazalost
ponekad
bez raspleta...
uzivajte citajuci zgode i nezgode ovelude curiceeee....
N | Naughty |
I | Insane |
K | Kinky |
A | Ambitious |
kraljicadosade.blog.hr
ja sam luda-ludakinja!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
i to bi otprilike bilo sve.....uzivajte uz malu ludakinjicu....
u bijelo okrecenoj sobi
stoje 2 duga drvena stola.
svakoga dana nove im goste
dovezu mrtvacka kola.
sluzavke,umrle u bijedi,
il sijede ispacene pralje,
kojima ukocene ruke
ne mogu vise prati dalje,
i koje-uzevsi im ruho-
uboznica amo salje.
bludnice,koje pohotne ruke
nikada vise nece da dirnu,
sto poslije sviju budnih bludnih noci
udose u jednu posve mirnu
il stigne ovamo kaznjenik,
kojeg je zandar presto da vodi,
il naduveni utopljenik,
kojemu ime nesta u vodi,
il jadne izmucene skitnice,
vjecito gonjene do mitnice,
sto prodose kroz ovaj zivot bosi
sa sijenom tudih sjenika u kosi.
svi oni amo jednom dodu,
zbiti u lijesove proste,
i zauzmu svoje mijesto na stolu
sto vijecno ocekuje goste.
zive su ih gonili i gnjeli,
nozem ih rasparali mrtve-
ti,što zrtve za zivota bjehu,
ostaše i poslije smrti zrtve.
stanovahu na kraju grada,
u prljavome kvartu roblja,
pocivat ce na kraju groblja,
daleko od arkada.
i kao sto je vise njih
imalo zajednicku sobu-
tako ce i sad vise njih
nocivati u istom grobu.
u bijelo okrecenoj sobi
stoje 2 duga drvena stola.
svakoga dana nove im goste dovezu mrtvacka kola...