"Zamislite brod koji napusta luku.
Ima citav put isplaniran i ucrtan u kartu.
Kapetan i posada znaju tocno gdje idu i za koliko vremena trebaju stici.
I u 999 od 1000 puta tamo ce i stici.
Sada zamislite drugi brod.Potpuno isti kao i prvi.
Sa posadom i kapetanom.On nema cilj ni destinaciju.
Ako uopce i izadje iz luke najvjerojatnije ce
zavrsiti nasukan na nekom pustom otoku ili potopiti se.
Ne moze nigdje ici jer nema vodstvo ni cilj.
Tako je i s ljudskim bicem."*
Zadnjih dana timun mi bizi na sve strane....
Kako uopce stici nekamo,kad ti nije sasvim jasno gdje ides?
* * * * *
Provedena je anketa zaposlenih ljudi.
Na pitanja; "Zasto radite?" i "Zasto ujutro ustajete?"
19 od svakih 20 ljudi dalo je odgovor tipa;
"Paaa....svi idu na posao ujutro."*
Zar zaista na svakih 20 ljudi samo 1 zna zasto se ujutro budi???
Na 100 ljudi samo 5....
Znate li vi?
Jeste li jutros izbrojili nedace ili blagoslove dok ste ustajali?
Ciljeve ili prepreke?
* * * * *
Hitno trazim nekoliko dobrih refula bure
za mentalno prociscenje, a onda.....
...bocu o pod, kormilo u ruke, i do prve vode tekucice...
Ma kakav brod u boci.........
(*Dio teksta i informacija preuzet iz knjige The Strangest Secret,Eric Nightingale)
"The real voyage of discovery is not in seeking new landscapes, but in having new eyes."
* * * * * * * * * *
O meni...
"I am a wanderer; who lives in many minds, many lands, many spaces. I am the beginning and the end; am all and am nothing. No I am not god, just someone who loves words, silences and contradictions." (A.Satyajit)
User Online:
* * * * * * * * * *
"Thought is creative.
The world is as you see it.
As you think,so you are."
"The highest reward for a persons toil is not
what they get for it,but what they become by it."
Prohodu brodi priko mora
oblake vitar nebon ziba,
od ljubavi je čežnja jača,
daljina uvik srcu triba.
I zato svoju zvizdu slidin
za njon san uteka,
samo nju sad vidin
lipo san ti reka.
I zato svoju zvizdu pratin
za njon san uteka,
možda se i vratin
lipo san ti reka.
Nevere stižu,dažji traju,
mladost je kratka pa je nima,
pa cilo vrime iz početka
u svakoj glavi skitač drima.
I zato svoju zvizdu slidin...
Ne slutiš ništa,rasteš,traješ,
a onda dođe ono vrime,
krenuti valja, srce goni
i ruka sama driši cime.
I zato svoju zvizdu slidin...
Kušati triba druga voća,
otkriti one zelje nove,
počinje tvoja duga skitnja
i tako trošiš lipe snove.
