Handball 4ever!!!!!!!!!!!!!!

četvrtak, 26.06.2008.

Hajduk Split(4Ever)

Hrvatski nogometni klub "Hajduk" osnovala je, u praškom kafiću U Fleku, skupina splitskih studenata koji su studirali u Pragu: Fabijan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih "Sparte" i "Slavije". Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u jednom splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolom mudraca predlagana su imena za klub, među kojima su bili "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :"...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom".

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici su prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se pro-hrvatski, "puntarski" građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

Prvi protivnik bio je "Calcio Spalato", klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba "HAŠK" i izgubio 3:2. 1923. godine Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije, ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, klub je ostvario pobijedivši "Olympique" iz Marseillea sa 3:2 u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja po sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi kući s turneje dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.

1924. godine cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao inspiracija za mnoge umjetnike, osobito pjevače. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Ive Tijardovića u čast 15-e obljetnice kluba. 1927. godine Hajduk je osvojio svoju prvi krunu prvaka, a 2 godine kasnije drugu. 1931. godine klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka. Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju (kao "Hajduk-NOVJ") protiv momčadi saveznika.

Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić (legendarni "Kalun") koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.
Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" bio je prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski". Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941. - 1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 1944., i djelujući pod nazivom "Hajduk NOVJ" igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja. Te je godine na jednoj utakmici u Bariju, Hajduka gledalo oko 50 tisuća ljudi, što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bilo nevjerojatno.

Za doba FNRJ/SFRJ, iz naziva je bio izbačen pridjev "hrvatski".

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. 1946. godine osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vijesnik". 1948. - 1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. 1950. godine klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko sa ovih prostora nije srušio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice sa Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion "Stari Plac". Uslijedilo je doba Hajdukove premoći, ali teških zakulisnih igara nebi li se "bile" onemogućilo u osvajanju titula. Tako je u zimskoj pauzi sezone 1952./53. Hajduk bio na turneji po Južnoj Americi. Prije povratka cijela je momčad dobila poziv od argentinskog predsjednika Juana Perona da mu budu gosti u njegovoj vikendici. Tito je to odobrio radi možebitnog poboljšanja odnosa između te dvije države. Nakon što su obavili posjetu zakasnilu su na tada rijetke prekooceanske letove, ali umjesto odgođenih utakmica na koje nisu stigli dočekali su ih porazi od BSK-a i Spartaka iz Subotice (igrali juniori i veterani). Kasnije je Hajduk tukao Zvezdu usred Beograda sa 4:1, ali su "crveno-beli" ipak izašli kao prvaci. Već naredne sezone slična stvar. Ovog puta akteri su bili Vladimir Beara i Bernard Vukas koji su zakasnili na pripremu reprezentacije 30 minuta, te dobili jednomjesečnu zabranu nastupanja za klub. Bez tih bitnih igrača Hajduk je izgubio te utakmice, dok Dinamo uzima prvenstvo. Sve to nagnalo je klupsku legendu Franu Matošića da uleti na zasjedanje NSJ-a i napadne ih riječima: "Imate li bar gram poštenja?". 3. travnja 1955. u Zagrebu je Hajduk uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. 1955. je osvojeno prvenstvo, ali u podlosti koju je napravio Nogometni savez Jugoslavije, Hajduk je kao prvak poslan u Srednjoeuropski kup, dok je u prvo izdanje Kupa europskih prvaka poslan beogradski Partizan.

Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no, nije nikada ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Napokon je osvojeno prvenstvo 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.

U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 10 utakmica više, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada je u Splitu izgubljen derbi sa Građanskim, nakon čega se Vukas rasplakao.

Od 1970. do 1980. godine bio je period zlatne generacije Hajduka koja je napravila najbolje rezultate u povijesti kluba. 1971. osvojen je naslov nakon sušnih 16 godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom sa 4:3 nakon što su gubili sa 0:3. U to vrijeme igrali su Petar Nadoveza (koji je karijeru završio početkom tog desetljeća), vratar Ivan Katalinić (kasnije uspješan trener momčadi), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Vilson Džoni, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, a nadolazeće zvijezde su bili braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru sa dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima ( 9 trofeja u 10 godina ), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada je izbačen od strane engleskog Leeds Uniteda, a iz 1980. pamti se "mitski" susret sa njemačkim HSV-om, kada je nakon sjajne Hajdukove utakmice na Poljudu, HSV ( tada jedna od najboljih momčadi Europe ) prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Bilježi se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. 1976. kada je Partizan pomoću suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1.
Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadion Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.

'80-te su ponudile manje uspjeha u državi (niti jedan naslov prvaka), iako se smatra da je Hajduk do uključujući sezonu 1985/86. trebao osvojiti barem dva naslova prvaka. Svojevremeno je hrvatski emigrantski tisak, ali i domaći hrvatski tisak, doduše pomno biranim riječima, govorio o čudnim ishodima utakmica Hajdukovih takmaca za naslov prvaka, u kojima su oni pojedina gostovanja prolazili bez problema.
Štaviše, protiv Hajduka je na tim terenima se igralo po filozofiji "lomi mu nogu!" (doslovni slučaj divljačkih startova, pri kojima je slomljena noga Blažu Sliškoviću na utakmici protiv OFK Beograda te kasnije Nenadu Gračanu protiv Rijeke, u njegovoj trećoj utakmici za Hajduka!).
Od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspjehe kod kuće, a tokom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, VfB Stuttgarta, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda ( čiji je poraz u prijateljskoj utakmici na Poljudu jedan od najvećih gostujućih u povijesti tog engleskog velikana ). Istaknuti igrači '80-tih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je zbog bolesti prisilno prekinuo vrlo obećavajuću karijeru.

8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, kao autsajder, usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu zvezdu sa 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar. Težina ovog uspjeha je u tome što je te sezone Hajduk u jesenjem dijelu prvenstva bio na posljednjem mjestu, što je i u najlošijim sezonama bilo nepojmljivo za klubove "velike četvorice", dok je Zvezda te sezone bila nadmoćna u prvenstvu, a iste sezone je bila i pobjednik Kupa prvaka.

U prve četiri godine HNL-a Hajduk postaje daleko uspješniji od rivala iz Zagreba osvojivši 3 naslova prvaka, isto tako zabilježivši i nastup u četvrtfinalu Lige prvaka. Međutim, koliko je momčad bila odlično vođena, toliko je bio klub bio financijski loše vođen, te mu u to vrijeme biva blokiran račun, što je do danas ogroman uteg.
Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba, a do Lige prvaka se više nije došlo. Nakon neuspjeha na domaćoj i internacionalnoj sceni navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se ipak nije dogodila. Dok je Croatija osvajala naslove Hajduk je imao problema sa registriranjem igrača za HNL pa je Srđan Andrić nastupio na utakmici na kojoj nije smio. Nezadovoljstvo navijača je bilo sve veće, a na mjesto predsjednika, isprva samo na 6 mjeseci, dolazi Branko Grgić.
Dinamo (vraćeno ime) nije više imao toliko podršku kao prije pa se očekivala znatno ravnopravnija borba dvaju klubova. U Europi, međutim, Hajduk nije bio ravnopravan ikome. Osim prolazaka uglavnom neprofesionalnih momčadi ispadalo se od prve malo jače prepreke poput Wisle, Fulhama i Mallorce. Ipak, 2001. je prekinut Croatijin niz i bili su opet prvaci. U siječnju naredne godine Grgić obečava 3 naslova u 5 godina. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bilo je spomenuto financijsko stanje kluba koje je nekoliko puta dovelo klub do provalije stečaja i potpunog raspada.

Poljud za vrijeme derbija sa Dinamom 2006. (2:2)Pred sezonu 2003./04. sportskim direktorom postaje Igor Štimac, vođen velikim idejama. Štimac je obećao naslov, kup i Ligu prvaka, no pritom prodao par bitnih igrača i doveo one koji nisu puno pomogli. Struka se branila izjavama kako zbog pomankanja novca moraju improvizirati nebi li nekako održali klub na nogama. U prvenstvu su ipak osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila, dok je u Europi prejak postao i irski amaterski klub. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević.

Velikim najavama ušlo se u sezonu koja je bolno razotkrila sve mane neplanskog vođenja kluba. Hajduk je završio jedva peti bez Europe naredne godine, uz rotaciju ogromnog broja igrača sumnjive kvalitete. Promijenjena su 3 trenera, a Štimac je napustio mjesto sportskog direktora. Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odlučio otići par dana prije početka ljetnih priprema. Vraćen je Vulić, te je dovedeno nekoliko iskusnih igrača. Grgić je pričao o sezoni "bez imperativa po naslov" u kojoj se treba tek uigrati za sljedeću u kojoj se juriša na naslov prvaka i veliki proboj u europskim natjecanjima. Jesenski je dio bio najuspješniji dotad, no par derbija na Maksimiru grubo spuštaju sav optimizam "Majstora sa mora" i klub se opet vraća u apatiju. Opet se rotira bezbroj igrača i trenera, plan za sljedeću sezonu je opet drugačiji, a još je jedna opet proglašena neuspješnom.

Sljedi rasprodaja igrača na Maksimiru, te kupnja velikih zvijezda poput Tudora i Cernata na Poljudu. Na kraju prošle sezone u upravu su dovedene bivše igračke zvijezde kao Alen Bokšić i Ivica Šurjak koji su trebali biti jamac bolje budućnosti. Nije bilo nikakve uigrane momčadi od prošle sezone, ali se i u ovu ušlo krajnje optimistički.
Naravno, ni ovaj optimizam nije dugo trajao. Potpuno promijenjena momčad nije se uspjela brzo uigrati za što je okrivljen trener Pudar te je između dvije utakmice sa Sampdorijom dobio otkaz. Takvo vođenje kluba dovelo je do ponavljanja loših rezultata koji su prouzrokovali konačni pad Branka Grgića 23. rujna 2007.

Nekdašnji je hrvatski i europski klupski velikan ostavljen u mulju besparice, lošeg igračkog kadra, zanemarene i nikad lošije vođene omladinske škole, menađerskih uplitanja u momčad i nesposobne struke, bez ikakvog plana za budućnost, te miljama daleko iza Dinama. Kao novo rješenje, čak 4 mjeseca poslije Grgića dolazi bivši košarkaš Željko Jerkov.
Međutim, Jerkov je izdržao tek 44 dana dok nakon sukoba sa skupštinom kluba oko plačanja hajdukovih dugova nije podnio ostavku. Nakon njegova odlaska klubu je dopušteno preoblikovanje u dioničko društvo, koje će završiti tokom ljeta. Nakon 2 godine Hajduk je opet peti u prvenstvu, ali preko (izgubljenog) finala kupa ipak ima plasman u Europu dogodine.

14. lipnja za novog je predsjednika izabran dotadašnji klupski odvjetnik Mate Peroš.
Hajduk je svoju prvu utakmicu u dresu sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. Tadašnje austrijsko poglavarstvo grada nije htjelo da se na bilo koji način manifestira hrvatstvo Splita pa nije dozvolilo da boja novonastalog kluba bude hrvatska trobojnica. Kad je zabranjena trobojnica, krenulo se s crvenom (Hrvatska) i modrom bojom (more) i preko njih bijelim slovima napisali Hajduk.

Nakon toga na dresu prevladava bijela boja i glavni dres se sastoji od bijele majice, plavih hlača i plavih čarapa, a ta kombinacija simbolizira bijelo jedro na plavom moru. Bijela boja je postala simbolom kluba i zbog nje je momčad Hajduka ima popularni nadimak 'bili'. Pričuvni dres se sastoji od crveno-plave majice sa okomitim prugama (nekad užim, nekad širim), plavih hlača i plavih čarapa, a simbolizira boje iz hrvatske zastave. Jedno se vrijeme za glavni dres spominjala mornarska kombinacija, sa vodoravnim bijelo plavim prugama, no, taj je dres tek 2 puta nosio vratar Pletikosa.

Treći dres je bio problematičan u izboru. Dok UEFA nije uvela obveznu prijavu trećeg dresa, nije bio ni postojao. Jedan od mogućih je bio i: okomito prugasta bijelo-crvena majica kao na prvoj utakmici. Međutim, zbog činjenice da je ovakav dres sličio na dresove nekih drugih klubova (Crvena Zvezda), koji su imali negativnu simboliku, stvar je bila zastala.
Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, sa na svakoj strani po 2 okomite crte koje predstavljaju osnivače Hajduka: Ivaniševića, Šakića, Kaliternu i Stellu. Iznad šahovnice piše Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 bijelo crvenih polja koja su iste debljine kao i plavi polukrug.

Grb je 1911. konstrurirao Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta pojavio u javnosti 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena originalna verzija. Nakon toga Hajduk je odigrao utakmicu u Bariju 1944. sa crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu egzistira samo crvena petokraka kao simbol slobode koja stoji do 1990., kada u zadnjem prvenstvu Jugoslavije, 1990/91., Hajduk nastupa sa starim grbom, sa hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas.
U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca
HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta ne bi li svakom novom Splićaninu to bilo prvo što ugleda. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova
Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, koja je uzela ime po svojim južnoameričkim uzorima.

Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake. Tradicionalno je jak u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, HNK Hajduk je imao navijače svugdje, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.

Seniori
Vratari
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
1 Miro Varvodić vratar oml. škola
12 Vladimir Balić vratar NK Osijek
25 Vjekoslav Tomić vratar NK Međimurje
Hrvoje Višić vratar oml. škola
Danijel Subašić ( na posudbi iz NK Zadar ) vratar NK Zadar
Darko Franić vratar oml. škola
Obrambeni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
3 Goran Jozinović lijevi branič oml. škola
5 Jurica Buljat stoper/desni branič NK Zadar
6 Boris Živković stoper/desni branič VfB Stuttgart
7 Mladen Pelaić desni branič/desni vezni Standard de Liege
22 Mario Maloča stoper oml. škola
23 Igor Tudor ( kapetan ) stoper/obrambeni vezni Juventus
28 Boris Pandža stoper NK Široki Brijeg
Ivan Strinić lijevi branič NK Hrvatski Dragovoljac
Željko Kovačević desni branič HNK Segesta
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
8 Siniša Linić vezni igač HNK Rijeka
11 Srđan Andrić ( dokapetan ) obrambeni vezni Panathinaikos
14 Marin Ljubičić obrambeni vezni oml. škola
15 Drago Gabrić lijevi vezni oml. škola
26 Goran Rubil desni vezni/desni branič HNK Rijeka
Mirko Oremuš desni vezni/desni branič NK Novalja
Toni Pezo obrambeni vezni oml. škola
Mario Tičinović vezni igrač oml. škola
Napadači
Broj Drž. Igrač Položaj Došao iz...
9 Nikola Kalinić napadač oml. škola
13 Ante Rukavina napadač HNK Šibenik
16 Mladen Bartolović napadač/krilni napadač NK Zagreb
30 Tomislav Bušić napadač oml. škola

Juniori
Vratari
Drž. Igrač Položaj Godište
Lovre Kalinić vratar 1990.
Dante Stipica vratar 1991.
Božidar Radošević vratar ?
Obrambeni igrači
Drž. Igrač Položaj Godište
Roko Španjić stoper 1990.
Slavko Grubić stoper 1990.
Ivan Razdeušek desni bek ?
Vezni igrači
Drž. Igrač Položaj Godište
Ivan Rako desni vezni 1989.
Hrvoje Milić lijevi vezni, napadač 1989.
Jure Grgat napadački vezni, napadač 1990.
Dinko Trebotić vezni igrač 1990.
Ante Budimir vezni igrač 1990.
Jure Obšivač obrambeni vezni 1990.
Ante Vuković vezni igrač ?
Napadači
Drž. Igrač Položaj Godište
Oliver Tole napadač 1990.
Stipe Čulina napadač 1990.
Domagoj Barać napadač 1990.
Struka
Drž. Ime Pozicija
Dean Računica trener
Duje Poljak kondicijski tren
Naslovi prvaka
Prvenstvo Kraljevine SHS/Kraljevine Jugoslavije:
1927. i 1929.
Prvenstvo Banovine Hrvatske:
1941.
Za ovaj naslov je bolje je reći prvenstvo Hrvatskog nogometnog saveza, jer su u tom prvenstvu su te godine sudjelovali i sarajevski i subotički klubovi.
Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno takmičenje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
1946.
Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
Hajduk je bio dio "velike četvorice" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza.
Prvenstvo Republike Hrvatske:
1992., 1993./94., 1994./95., 2000./01., 2003./04. i 2004./05.
Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 79 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.
Osvojeni kupovi
Jugokup ( Kup Maršala Tita ):
1966/67., 1971/72., 1972/73., 1973/74., 1975/76. (igralo se dvije sezone!), 1976/77., 1983/84., 1986/87., 1990/91..
Hrvatski kup:
1992./93., 1994./95., 1999./00., 2002./03.
Hrvatski superkup:
1992., 1992/93., 1993/94., 1994/95., 2003/04., 2004/05.
Prvačke postave
1927.: O. Gazzari, R. Gazzari, Rodin, Dujmović, V. Poduje, Kurir, Dešković, Kesić, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Markovina, A. Bonačić, Radić, Bavčević, Marić

Trener: Luka Kaliterna

1929.: O. Gazzari, R. Gazzari, Montana, Rodin, V. Poduje, M. Kurir, Desković, Š. Poduje, Benčić, M. Bonačić, Lemešić, A. Bonačić, Radić, Perajica, Čulić, P. Kurir

Trener: Luka Kaliterna

1941.: Kokeza, Krstulović, J. Matošić, Rafanelli, Marušić, Bakotić, Alujević, Kacijan, F. Matošić, Sobotka, Radovniković, Jelačić, Batinić, Lolić, Vidak, Luštica

Trener: Ljubo Benčić

1946.:
1950.: Beara, Kokeza, Broketa, Mrčić, Katnić, I. Radovniković, Drvodelić, Luštica, Krstulović, F. Matošić, Vukas, Vidak, Arapović, T. Radovniković, Andrijašević, Senauer

Trener: Luka Kaliterna

1952.: Beara, Kokeza, Broketa, L. Grčić, Mrčić, Luštica, Senauer, Mladinić, Andrijašević, F. Matošić, Vukas, Katnić, Krstulović, D. Grčić, Arapović, Drvodelić

Trener: Jozo Matošić

1955.: Beara, Kokeza, Radović, L. Grčić, D. Grčić, Luštica, Rebac, Vukas, Matošić, Vidošević, Senauer, Dadić, Broketa, Krstulović, Bego, Zanetić

Trener: Aleksandar Tomašević

1970./71.: Vukčević, Ristić, Lemešić, Buljan, Vardić, Holcer, Ivković, Hlevnjak, Jerković, Gluić, Pavlica, Džoni, Sirković, Zrilić, Vukman, Slišković

Trener: Slavko Luštica

1973./74.: Mešković, Bošković, Džoni, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Ivković, Hlevnjak, Nadoveza, Žungul, Katalinić, Jerković, Obilinović, Šurjak, Rožić

Trener: Tomislav Ivić

1974./75.: Mešković, Džoni, Rožić, Boljat, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Jerković, Šurjak, Katalinić, Šimunić, Jovanić, Jurišić, Gluić

Trener: Tomislav Ivić

1978./79.: Budinčević, Zo. Vujović, Boljat, Luketin, Primorac, Rožić, Zl. Vujović, Peruzović, Mužinić, Boriša Đorđević, Šurjak, Žungul, Jovanić, Krstičević, Katalinić, Šalov

Trener: Tomislav Ivić

1992.: Slavica, Vladislavić, Novaković, Štimac, Abazi, S. Bilić, Jeličić, Miše, Mornar, Vučević, Kozniku, Mihačić, Andrijašević, Ivica, Španjić, Osibov

Trener: Stanko Poklepović

1993./94.: Mihačić, Vladislavić, Mladinić, Španjić, Hibić, Pralija, Rapaić, Miše, Erceg, Računica, Kozniku, Butorović, Vulić, Mornar, Balajić, Osibov

Trener: Ivan Katalinić

1994./95.: Gabrić, Butorović, Peršon, Hibić, Štimac, Andrijašević, Vulić, Rapaić, Mornar, Asanović, Meštrović, Slavica, Računica, Pralija, Erceg, Vučević

Trener: Ivan Katalinić

2000./01.: Pletikosa, Miladin, Rendulić, Sablić, Carević, Miše, Đolonga, Đuzelov, Musa, Leko, Deranja, Bošnjak, Andrić, Bubalo, M. Bilić, Lalić

Trener: Zoran Vulić

2003./04.: Balić, Miladin, Vuković, Vejić, T. Rukavina, Neretljak, Blatnjak, Carević, Andrić, Bule, Pralija, Krpan, Turković, Deranja
Trener: Petar Nadoveza ( Zoran Vulić vodio momčad kroz cijelu sezonu izuzev zadnje 3 utakmice )

2004./05.: Kale, Balić, Vejić, T. Rukavina, Vučko, Đolonga, Bartulović, Žilić, Damjanović, Pralija, Leko, Kranjčar, Munhoz, Bušić, Blatnjak, Lovrek
Trener: Igor Štimac ( vodio momčad samo zadnjih 8 utakmica )
Postave osvajača kupova
1990/91.: Pralija, Hadžiabdić, Jarni, Bilić, Štimac (Jeličić), Z. Pejović (Miše), Kozniku, Čelić, Kovač, Vučević, Bokšić.

Trener: Luka Peruzović
Nastupi
1967./68., Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk - Tottenham 0:2, 3:4
1970./71., Kup Velesajamskih gradova:
1. kolo: Hajduk - Slavia (Sofija) 3:0, 0:1

2. kolo: Vitória (Setúbal) - Hajduk 2:0, 1:2
1971./72. Kup prvaka:
Pretkolo: Valencia - Hajduk 0:0, 1:1
1972./73. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk - Fredrikstad 1:0, 1:0

2. kolo: Wrexham - Hajduk 3:1, 0:2

Četvrtfinale: Hibernian - Hajduk 4:2, 0:3

Polufinale: Leeds United - Hajduk 1:0, 0:0
1974./75. Kup prvaka:
1. kolo: Hajduk - Keflavik 7:1, 2:0

2. kolo: Hajduk - Saint-Étienne 4:1, 1:5
1975./76. Kup prvaka:
1. kolo: Floriana - Hajduk 0:5, 0:3

2. kolo: Hajduk - RWDM 4:0, 3:2

Četvrtfinale: Hajduk - PSV Eindhoven 2:0, 0:3
1976./77. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Lierse - Hajduk 1:0, 0:3

2. kolo: Atlético (Madrid) - Hajduk 1:0, 2:1
1977./78. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Dundalk - Hajduk 1:0, 0:4

2. kolo: Diósgyőr - Hajduk 2:1, 1:2 ( 11m - 4:6 )

Četvrtfinale: Austria (Beč) - Hajduk 1:1, 1:1 ( 11m - 4:0 )
1978./79. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk - Rapid (Beč) 2:0, 1:2

2. kolo: Hajduk - Arsenal 2:1, 0:1
1979./80. Kup prvaka:
1. kolo: Hajduk - Trabzonspor 1:0, 1:0

2. kolo: Vejle - Hajduk 0:3, 2:1

Četvrtfinale: HSV - Hajduk 1:0, 2:3
1981./82. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk - VfB Stuttgart 3:1, 2:2

2. kolo: Beveren - Hajduk 2:3, 2:1

3. kolo: Valencia - Hajduk 5:1, 1:4
1982./83. Kup UEFA:
1. kolo: Zurrieq - Hajduk 1:4, 0:4

2. kolo: Hajduk - Bordeaux 4:1, 0:4
1983./84. Kup UEFA:
1. kolo: Universitatea (Craiova) - Hajduk 1:0, 0:1

2. kolo: Honved - Hajduk 3:2, 0:3

3. kolo: (onda kao Radnički - Hajduk 0:2, 0:2

Četvrtfinale: Sparta (Prag)- Hajduk 1:0, 0:2

Polufinale: Hajduk - Tottenham 2:1, 0:1
1984./85. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: (onda kao ) Dinamo (Moskva) - Hajduk 1:0, 5:2
1985./86. Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk - Metz 5:1, 2:2

2. kolo: Torino - Hajduk 1:1, 1:3

3. kolo: (onda kao ) Dnjipro - Hajduk 0:1, 0:2

Četvrtfinale: Hajduk - Waregem 1:0, 0:1
1986./87. Kup UEFA:
1. kolo: OFI - Hajduk 1:0, 0:4

2. kolo: Hajduk - Trakia 3:1, 2:2

3. kolo: Dundee United - Hajduk 2:0, 0:0
1987./88. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Aalborg - Hajduk 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )

2. kolo: Olympique (Marseille) - Hajduk 4:0, 3:0
Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen zabranom nastupa u Europi sljedeće dvije godine. Utakmica na kojoj je rezultat bio 2:0 za Hajduk registrirana je rezultatom 3:0 za Marseille.
1991./92. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk - Tottenham 1:0, 0:2
Domaći susret Hajduk je, zbog Domovinskog rata, igrao u Linzu.
1993./94. Kup pobjednika kupova:
1. kolo: Hajduk - Ajax 1:0, 0:6
Domaći susret Hajduk je, zbog Domovinskog rata, igrao u Ljubljani.
1994./95. Liga prvaka:
Pretkolo: Legia - Hajduk 0:1, 0:4
Skupina C:
Hajduk - Benfica 0:0 (0:0)
Steaua - Hajduk 0:1 (0:0)
Hajduk - Anderlecht 2:1 (1:0)
Anderlecht - Hajduk 0:0 (0:0)
Benfica - Hajduk 2:1 (1:0)
Hajduk - Steaua 1:4 (0:3)
1. S.L. Benfica 9
2. Hajduk 6
3. Steaua 5
4. R.S.C. Anderlecht 4
Četvrtfinale: Hajduk - Ajax 0:0, 0:3
1995./96. Liga prvaka:
Pretkolo: Panathinaikos - Hajduk 0:0, 1:1
Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci, zbog pritiska grčkog kluba radi izbjegavanja (navodne) ratne opasnosti.
1996./97. Kup UEFA:
1. pretkolo: Zimbru - Hajduk 0:4, 1:2
2. pretkolo: Hajduk - Torpedo Moskva 1:0, 0:2
1997./98. Kup UEFA:
1. pretkolo: Grevenmacher - Hajduk 1:4, 0:2
2. pretkolo: Hajduk - Malmö 3:2, 2:0
1. kolo: Schalke 04 - Hajduk 2:0, 3:2
1998./99. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk - Malmö 1:1, 2:1
1. kolo: Fiorentina - Hajduk 2:1, 0:0
1999./00. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk - F91 Dundelange 5:0, 1:1
1. kolo: Hajduk - Levski 0:0, 0:3
2000./01. Liga prvaka:
2. pretkolo: Hajduk - Dunaferr 0:2, 2:2
2001./02. Liga prvaka:
2. pretkolo: Ferencváros - Hajduk 0:0, 0:0 ( 11m - 5:6 )
3. pretkolo: Hajduk - Mallorca 1:0, 0:2
Kup UEFA:
1. kolo: Hajduk - Wisla (Krakov) 2:2, 0:1
2002./03. Kup UEFA:
2. pretkolo: Hajduk - GI Gotu 3:0, 6:0
1. kolo: Hajduk - Fulham 0:1, 2:2
2003./04. Kup UEFA:
2. pretkolo: Haka - Hajduk 2:1, 0:1
1. kolo: Grasshopper - Hajduk 1:1, 0:0
2. kolo: Roma - Hajduk 1:0, 1:1
2004./05. Liga prvaka:
2. pretkolo: Hajduk - Shelbourne 3:2, 0:2
2005./06. Liga prvaka:
2. pretkolo: Debrecen - Hajduk 3:0, 5:0
2007./08. Kup UEFA:
1. pretkolo: Budućnost - Hajduk 1:1, 0:1
2. pretkolo: Hajduk - Sampdoria 0:1, 1:1
2008./09. Hajduk će opet nastupiti u Kupu UEFA
Statistika
Dosad je u 146 službenih međunarodnih susreta Hajduk zabilježio 64 pobjede, 29 neodlučenih ishoda i 53 poraza. Gol-razlika je pozitivna, s 212 postignutih i 172 primljena pogodaka.
Najviše se puta, čak 12, Hajduk susretao s klubovima iz Engleske i pritom ima negativan skor od 3 pobjede, 2 neodlučena ishoda i 7 poraza, uz to da nikada nije uspio proći u sljedeće kolo.
U dosadašnjim su susretima "Bili" bar jednom uspjeli pobijediti nekog predstavnika iz svih država s kojima su igrali, s izuzetkom Švicarske (2 remija s Grasshoppersima).
Na Poljud nisu u Euro-natjecanjima dolazili predstavnici Slovačke, Litve, Letonije, Estonije, Sjeverne Irske, Bjelorusije, Izraela, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Albanije, Lihtenštajna, San Marina, Slovenije i Andore.
Igrači i treneri
Pored igrača iz Hrvatske, u Hajduku su igrali i igrači iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije (iako Hrvat, vratar O. Gazzari je imao talijansko državljanstvo), Češke, Rusije, Liberije, Australije, Kanade, Urugvaja, Mađarske itd. od kojih su neki mnogi igrali i za reprezentacije svojih država.

Pored trenera iz Hrvatske, Hajduka su trenirali i treneri iz Češke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije i Bugarske, od kojih su njeki bili i treneri predstavničkih vrstâ svojih zemalja i velikih klubova općenito.
Treneri kroz povijest
1911. - 1992.
bio trenerom od - do Drž. (Savez) Trener Uspjesi
1911. Just Oldrich
1912. Josip Šwagrovsky
1913. Otto Bohata
1914. Norbert Zajiček
1915. - 1918. Zdenko Jahn
1919. Karel Stiasny
1920. Rudolf Štapl
1920. Frano Zoubek
1921. Franz Mantler
1922. Jindrich Šoltis
1922. Vaclav Pinc
1923. Jaroslav Bohata
1923. - 1930. Luka Kaliterna 2 prvenstva
1930. Erwin Puschner
1931. - 1936. Luka Kaliterna
1937. Karel Senecky
1937. Luka Kaliterna
1938. - 1939. Iles Spitz
1939. Ljubo Benčić
1940. Jiři Sobotka
1940. Ljubo Benčić
1941. Jiři Sobotka 1 prvenstvo
1941. - 1948. Ljubo Benčić 2 prvenstva
1948. - 1951. Luka Kaliterna 1 prvenstvo
1951. Branko Bakotić
1952. - 1954. Jozo Matošić 1 prvenstvo
1954. - 1955. Aleksandar Tomašević 1 prvenstvo
1955. - 1957. Frane Matošić
1957. - 1958. Ive Radovniković
1958. - 1961. Milovan Ćirić
1961. - 1962. Leo Lemešić
1963. Florijan Matekalo
1963. Milovan Ćirić
1964. Krešimir Arapović
1964. - 1965. Ozren Nedoklan
1965. - 1969. Dušan Nenković 1 nacionalni kup
1969. - 1971. Slavko Luštica 1 prvenstvo
1972. Tomislav Ivić 1 nacionalni kup
1972. Branko Zebec
1973. - 1976. Tomislav Ivić 3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. - 1977. Josip Duvančić 1 nacionalni kup
1977. - 1978. Vlatko Marković
1978. - 1980. Tomislav Ivić 1 prvenstvo
1980. - 1982. Ante Mladinić
1982. - 1984. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup
1984. - 1985. Stanko Poklepović
1986. Sergije Krešić
1986. - 1987. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
1987. Ivan Vucov
1988. - 1989. Petar Nadoveza
1990. Luka Peruzović
1991. - 1992. Joško Skoblar 1 nacionalni kup
HNL
bio trenerom od - do Drž. Trener Uspjesi HNL/kup Europa
1992., 1992./93. Stanko Poklepović 1 prvenstvo, 1 superkup 29-17-5 1-0-1
1992./93. - 1995./96. Ivan Katalinić 2 prvenstva, 2 kupa, 2 superkupa 71-27-15 5-5-4
1995./96. Mirko Jozić 13-3-4 0
1996./97. Ivan Buljan 20-7-7 3-0-1
1997./98. Luka Bonačić 9-0-1 4-0-2
1997./98. Tomislav Ivić 3-1-0 0
1997./98. Luka Bonačić 7-3-7 0
1997./98. Zoran Vulić 1-2-3 0
1998./99., 1999./00. Ivan Katalinić 27-11-8 2-4-2
1999./00. Ivica Matković 13-8-3 0
1999./00., 2000./01. Petar Nadoveza 1 nacionalni kup 6-3-4 0-1-1
2000./01. Zoran Vulić 1 prvenstvo 22-7-7 0
2001./02. Nenad Gračan 12-2-2 1-3-2
2001./02. Slaven Bilić 11-4-2 0
2002./03., 2003./04. Zoran Vulić 1 nacionalni kup 53-9-11 3-4-3
2003./04. Petar Nadoveza 1 prvenstvo, 1 superkup 3-0-0 0
2004./05. Ivan Katalinić 2-1-2 1-0-1
2004./05. Blaž Slišković 14-3-6 0
2004./05. Igor Štimac 1 prvenstvo 4-5-3 0
2005./06. Miroslav Blažević 1 superkup 3-2-3 0-0-2
2005./06. Ivan Gudelj 5-6-3 0
2005./06. Luka Bonačić 5-4-7 0
2006./07. Zoran Vulić 22-4-5 0
2006./07., 2007./08. Ivan Pudar 6-5-1 1-1-1
2007./08. Sergije Krešić 4-1-3 0-1-0
2007./08. Robert Jarni 12-7-8 0
2008./09. Goran Vučević 0-0-0 0

Najveći igrači
Vratari
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
1 Vladimir Beara 1947. - 1955. 136 (0) vratar
1 Ivan Katalinić 1971. - 1979. 122 (0) vratar
1 Ivan Pudar 1979. - 1990. 187 (0) vratar
1 Zoran Simović 1980. - 1984. 84 (0) vratar
1 Tonči Gabrić 1986. - 1987./1994. - 1999. 102 (2) vratar
Braniči
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Jozo Matošić 1931. - 1941. 471 (53) obrambeni igrač
5 Slavko Luštica 1940. - 1956. 634 (86) obrambeni igrač
5 Dragan Holcer 1967. - 1975. 215 (0) obrambeni igrač
2 Vilson Džoni 1967. - 1977. 207 (8) obrambeni igrač
6 Ivan Buljan 1967. - 1977. 192 (14) obrambeni igrač
4 Luka Peruzović 1969. - 1980./1986. - 1988. 233 (9) obrambeni igrač
11 Robert Jarni 1986. - 1991. 128 (17) obrambeni/vezni igrač
6 Slaven Bilić 1988. - 1993./2000. 117 (11) obrambeni igrač
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
10 Jiři Sobotka 1940. - 1941. 42 (28) lijevi vezni
10 Jurica Jerković 1968. - 1978. 250 (71) lijevi vezni
8 Dražen Mužinić 1971. - 1980. 277 (13) vezni igrač
9 Branko Oblak 1973. - 1975. 35 (9) vezni igrač
4 Ivan Gudelj 1977. - 1986. 175 (34) vezni igrač
11 Zoran Vulić 1979. - 1988./1993. - 1995. 188 (29) vezni igrač
8 Blaž Slišković 1981. - 1986. 101 (23) desni vezni
10 Aljoša Asanović 1984. - 1990./1994. - 1995./2000. 153 (37) lijevi vezni
11 Milan Rapaić 1991. - 1996./2003. 95 (23) lijevi vezni
Napadači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Ljubo Benčić 1921. - 1935. 353 (355) napadač
Vladimir Kragić 1929. - 1940. 354 (266) napadač
10 Frane Matošić 1935.-1939./1940.-1941./1944.-1956. 739 (729) napadač
10 Bernard Vukas 1947. - 1957./1959. - 1963. 267 (94) napadač
9 Andrija Anković 1958. - 1966. 146 (64) napadač
9 Petar Nadoveza 1963. - 1973. 217 (108) napadač
11 Ivica Šurjak 1971. - 1981. 272 (52) napadač
7 Slaviša Žungul 1971. - 1979. 178 (82) napadač
7 Zlatko Vujović 1976. - 1986. 240 (121) napadač
11 Alen Bokšić 1987. - 1991. 95 (27) napadač
11 Ardian Kozniku 1990. - 1994. 98 (44) napadač
Klupski rekordi
Hajduk od 1950. čuva rekord kojeg nije uspio srušiti ni jedan drugi klub u SFRJ i Hrvatskoj od 1946. do danas. Splićani su u svojoj prvačkoj godini osvojili prvenstvo SFRJ bez i jednog poraza. Bila je to sezona uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu, pa je odlučeno da se igra od proljeća do zime. Hajduk je u 18 kola od ožujka do studenog ostvario 10 pobjeda i 8 neriješenih. Unatoč toj činjenici, naslov prvaka nije bio izvjestan sve do zadnjih nekoliko kola i utakmice sa Crvenom zvezdom.

Ova je godina značajna i zbog rođenja "Torcide", "Hajdukove" organizirane navijačke skupine, koja se po prvi put okupila na ključnoj utakmici protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu 29. listopada 1950.. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata.

Najbolji start prvenstva: 2006/07. - 7 pobjeda izareda; niz je prekinut porazom u gostima od "Osijeka", koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu
Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara
Najveći poraz:
Nagrade i priznanja
U drugom svjetskom ratu je klub dobio naslov "Počasne momčadi slobodne Francuske".
Na kraju svake sezone najborbenijem se igraču daje nagrada Torcide - prsten Hajdučko srce.
2003. prije susreta Kupa UEFE sa Romom cijelu momčad i upravu kluba primio je papa Ivan Pavao II.
Hajdukovi igrači osvojili su 11 olimpijskih medalja.

• komentiraj (6) • printaj • # •

srijeda, 25.06.2008.

Evo malo HRVATSKIH nogometnih Reprezentativaca

1.Stipe Pletikosa
2.Luka Modrić(4ever)
3.Niko Kovač
4.Robert Kovač
5.Danijel Pranjić
6.Ivica Olić
7.Darijo Srna
8.Ivan Rakitić
9.Niko Kranjčar
10.Vedran Ćorluka
11.Josip Šimunić hrvatska JA TE VOLIM!!!!!!!!!!!!!!

• komentiraj (8) • printaj • # •

Chris Paul

Christopher Emmanuel "Chris" Paul (rođen 6. maja 1985. godine u Winston-Salemu SAD) je američki košarkaš, koji igra u NBA ligi, za ekipu New Orleans Hornetsa. Visok je 183 cm, igra na poziciji pleja.
Izabran je na NBA draftu, 2005. godine kao 4. izbor. Izabrali su ga Hornetsi. U prvoj sezoni je predvodio rukije po broju postignutih poena, asistencija, ukradenih lopti i minuta provadenuh na terenu. To mu je omogućilo da u sezoni 2005-06 dobije nagradu NBA Ruki godine. thumbup

• komentiraj (23) • printaj • # •

Allen KING Iverson(4ever)

thumbup Allen Ezail Iverson (rođen 7. juna, 1975. godine u Hamptonu, SAD) je američki košarkaš koji trenutno igra u NBA ligi za ekipu Denver Nuggetsa. Sa visinom 183 cm igra na pozicijama pleja i beka šutera.

U NBA ligu je došao 1996. godine, kada su ga na NBA draftu, kao prvi izbor, birali Philadelphia 76ersi..U prvoj sezoni je dobio nagradu NBA Ruki godine i izabran je u prvi ruki tim. 2001. godine je dobio naradu NBA Najkorisniji igrač. 9 puta se pojavio na NBA All-Star utakmici, propustivši jedan nastup zbog povrede. 19. decembra 2006. godine prelazi u ekipu Denver Nuggetsa.

• komentiraj (10) • printaj • # •

Mirza Džomba

hrvatska Mirza Džomba (Rijeka, 28. veljače 1977) je hrvatski rukometni reprezentativac i član hrvatskog rukometnog prvoligaša RK Croatia Osiguranja (Zagreb). Igra na poziciji desnog krila i jedan je od najboljih desnih krila na svijetu. Taj 191 cm visoki igrač klupsku je karijeru započeo u RK Zamet. Karijera ga je dalje vodila u RK Badel Zagreb, mađarski Fotex Veszprém, od 2004. godine, u Ciudad Real, a od 2007. igra za Croatia osiguranje Zagreb. Do sada je odigrao 150 međunarodnih utakmica i postigao 587 golova. S hrvatskom rukometnom reprezentacijom osvojio je zlata na SP 2003. u Portugalu i OI 2004. u Ateni, te srebro na SP 2005. u Tunisu. Kao član Hrvatske rukometne reprezentacije 2004. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar"

Na EP 2004. u Sloveniji bio je najbolji strijelac prvenstva sa 46 zgoditaka. Iste godine izabran je i u idealnu postavu na OI u Ateni. Kao član Ciudad Rela izabran je u najbolju postavu lige 2006. godine kada je bio i najbolji strijelac svoga kluba sa 136 zgoditaka.

Po šest puta je sa svojim klubom osvajao naslove državnog prvaka i pobjednika kupa. Čak je sedam sezona igrao u finalu rukometne Lige prvaka, ali je samo jednom njegova momčad bila najbolja (2005./2006. sa Ciudad Realom).
Sezona 1996./1997. (RK Badel Zagreb) - Prvak Hrvatske, finale rukometne Lige prvaka
Sezona 1997./1998. (RK Badel Zagreb) - Prvak Hrvatske, osvajač Kupa Hrvatske, finale rukometne Lige prvaka
Sezona 1998./1999. (RK Badel Zagreb) - Prvak Hrvatske, osvajač Kupa Hrvatske, finale rukometne Lige prvaka
Sezona 1999./2000. (RK Badel Zagreb) - Prvak Hrvatske, osvajač Kupa Hrvatske
Sezona 2001./2002. (Fotex KC Veszprém) - Prvak Mađarske, osvajač Kupa Mađarske, finale rukometne Lige prvaka
Sezona 2002./2003. (Fotex KC Veszprém) - Prvak Mađarske, osvajač Kupa Mađarske, finale europskog Superkupa
Sezona 2004./2005. (BM Ciudad Real) - Viceprvak Španjolske, osvajač Asobal kupa i španjolskog Superkupa, finale rukometne Lige prvaka
Sezona 2005./2006. (BM Ciudad Real) - Viceprvak Španjolske, finalist Kupa kralja, osvajač Asobal kupa i europskog Superkupa, osvajač rukometne Lige prvaka

• komentiraj (6) • printaj • # •

utorak, 24.06.2008.

LeBron KING James

LeBron Raymone James (Akron, Ohio, 30. prosinca, 1984.), američki košarkaš.

LeBron James, poznat i pod nadimkom King James (kralj James) ili The Chosen One (Izabrani) američki je All-Star košarkaš koji igra za NBA momčad Cleveland Cavaliers (poznate i kao Cavs). Bio je najveća srednjoškolska zvijezda u SAD-u. Još kao srednjoškolac smatran je čudom košarke. Izlazio je na naslovnicama brojnih uglednih časopisa kao što je SLAM Magazine ili Sports Illustrated.

S 18 godina izabran je kao prvi izbor prve runde na NBA Draftu. Prije nego što je odigrao prvu utakmicu, potpisao je ugovor s tvrtkom Nike vrijedan 90 milijuna dolara. U dosadašnjoj trogodišnjoj karijeri srušio je mnoge rekorde, bio proglašen najboljim mladim igračem godine (Rookie of the year), bio MVP All-Star utakmice 2006. godine, 2007. godine i mnoge druge nagrade. U sezoni 2006./2007. po prvi put u povijesti poveo je svoju momčad Cleveland Cavaliers u finale NBA lige.

Igra na poziciji 3, ali ponekad igra i na poziciji 1 ili 2. Bio je član brončane momčadi s Olimpijskih igara u Ateni te član brončane momčadi sa Svjetskog prvenstva u Japanu 2006. godine.

• komentiraj (9) • printaj • # •

Dwyane Wade

Dwyane Tyrone Wade, Jr. (rođen 17. januara 1982. godine u Čikagu, SAD) je američki košarkaš koji igra u NBA ligi za ekipu Miami Heata. Visok je 193 cm i igra na poziciji beka šutera.

Izabran je kao 5. izbor NBA drafta 2003. godine. Izabran je od ekipe Miami Heata za koje i sada igra. U finalu NBA lige 2006. godine, između Heata i Dallas Mavericksa, Wade je bio najzaslužniji igrač za osvajanje NBA titule, zbog čega je i dobio nagradu Najkorisniji igrač NBA finala.

• komentiraj (7) • printaj • # •

Ivano Balić

Ivano Balić (Split, 1. travnja 1979.), hrvatski rukometaš, olimpijski pobjednik i svjetski prvak.

Prije rukometa dugo godina trenirao je košarku u tadašnjem klubu Jugoplastika i POP 84, današnjem KK Split, što je očito utjecalo na njegova neobična rješenja i imaginaciju u igri. Rukomet je počeo igrati u RK "Split". Prvak svijeta 2003. godine u Portugalu. Osvajač je zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2004. godine u Ateni. Drugi je sa svjetskog prvenstva u Tunisu 2005. i europskog prvenstva u Norveškoj 2008, te dvostruki četvrti na Europskim prvenstvima. (2004-Slovenija, 2006-Švicarska-). Također smatra se jednim od najboljih igrača svih vremena.

Proglašen je najboljim igračem svijeta 2003. i 2006. godine te najboljim rukometašem Hrvatske (2004. i 2006). godine. Nakon RK Metković, Ivano Balić član je RK Portland San Antonio. Na EU u Švicarskoj 2006. godine izabran je u najbolju sedmorku prvenstva i proglašen MVP - najboljim igračem prvenstva, kao i na svjetskom rukometnom prvenstvu u Njemačkoj (2007) što je peto veliko natjecanje zaredom na kojem je proglašen kao MVP (2004. - Europsko prvenstvo - Slovenija; 2004. - Olimpijske igre Atena; 2005. - Svjetsko prvenstvo - Tunis; 2006. - Europsko prvenstvo Švicarska; 2007. - Svjetsko prvenstvo Njemačka; 2008. - Europsko prvenstvo Norveška)

Po općoj ocjeni Balić je trenutno (2007. godina) najbolji rukometaš na svijetu, ali i jedan od najboljih hrvatskih sportaša uopće svih vremena, što potvrđuje i proglašenje za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva 2007. godine u Njemačkoj (na kojem je zabio 53 gola uz 44 asistencije), unatoč činjenici da je Hrvatska osvojila tek 5. mjesto.

2004. godine dvostruki je dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar", kao pojedinac i kao član hrvatske rukometne reprezentacije.

• komentiraj (3) • printaj • # •

First Post

Bok ljudi ovo je moj novi blog derite komentare!!!!!!!!!!!!Ivano B.

• komentiraj (0) • printaj • # •

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

	lipanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30