subota, 25.03.2006.
Novo "Ja"
Nikad neću zaboraviti tu noć... Bilo je oko 22h, znao sam da ću opet uapsti u probleme al nije me bila briga... mislo sam da ću se opet izvući nas voje lijepe oći i šmugnuti pored Mr. Norris tako da me ni Filch ne vidi...
Kada sam baš izlazio iz Hogsmedea, iz Veprove glave, neki ljudi su me poćeli sljediti... Zaćudio sam se, no ipak sam ja bio maloljetnik ne tako "normalnog" stila odjevanja za čistokrvnog čarobnjaka... Moj crni kožni kaput u kombinaciji s mojim martama i crnom odjećom s pentagramom oko vrata bio sasvim nedolićan 16o godišnjaku koji pohađa školu Magije i Čarobnjaštva zvanu Hogwarts...
No da se vratim na temu... tako je hodam i gledam svoja posla, baš sam završio ugodan razgovor sa gospodinom Burkesom (polovićni vlasnik Borgin i Burkesa, prodavaonica u Ulici Nokturno kod Zakutne ulice), trebao mi je nabaviti neke stvari koje bi mi dobro došle na ovogodišnjem školovanju jer, jednostano Krasopis i bugačica ne drže takve proizvode (ovo mi je prva školska godina na Hogwartsu, preselio sam se iz Durmstranga).
Polako sam odmmicao dalje od kuća, i sve više u tamu, nikada mi se nije svidjelo šuljanje onim tamnim prečcima ili podzemnim kanalima da dođem do cilja, ja volim površinu, i tako će i ostati...no čini se da me baš ove noći to koštalo života... ili nije?
Dolazim ja do prvih drveća, već si mislim, zašto se ovi dvoje šuljaju iza mene? Malo mi je sve to bilo sumnjivo, al se nisam baš zabrinjavao, više me mučilo to što sam sutradan morao napisati esej iz Obrane na temu Vampyri, bića noći... da sam to napravio prije, sada me ne bi ovo čekalo...
Odjedamput, 1 zavoj prije ulaska u školsko dvorište i dolaska na sigurnost... neko me zaskočio ravno ispred mene..
U poćetku nisma znao ko je to, no onda sam vidio lice...
Bila je to madam Maxeen, lokalna gatara, svi smo se nadali da će ona doći i zamijeniti onu groznu Sybill Trelawney koja, po mojem mišljenju, o Proricanju znala isto kolko i ja o aparaciji... JAKO SLABO.
Izgledala je neobićno odsutno, kao da nije pri sebi, glava joj je visila na jendu stranu a oći su joj bile mutne a njena crna rijetka kosa joj je prekrivala polovicu lica..
Obratila mi se
Ne opiri se, ne možeš pobjeći svojoj sudbini...
Onda se odmah dezaparatirala...
Ostao sam šokiran, ovo mi je isgledalo kao Izrecanje Proročanstva no čisto sumnjam... najbolje bi bilo da pitam nekoga od učitelja... možda prof. McGonagall? Sumnjam da bi me primila u ovo doba... dobio bi i kaznu, a i špotancije, a i usput... nisma ni u njenom domu... pa ništa, prof. Snape, evo me...
Sve mi je to ćudno izgledalo, no tik do vrata, stajale su 2 siluete u mraku, zaklonjene stupovima Gargoylea.
Prva silueta mi je lagano prišla... manja od druge, i kada je skinula kapuljaću, vidio sam JU, bila je to Merilxa II, jedini "živući" (ako se to može reći) potomak osnivaća Slytherinskog doma...
*Nisam te vidio barem 246 godina...
=Nemoj tako, pa znaš da putujem...
*Al bilo bi lijepo da se javim koji put...(malo sam ju čudno pogledao)
=Ma sada sam tu, jesi li dobro?
*Sve je super, a vidim da si me i našla...
=Pa naravno, koja teta nebi našla svojeg praprapranećaka?
*Više si mi ti prapraprateta (smjeh)
=Hahaha (smjeh)
*Nego ono je tvoj suputnik?
=Pa da, znaš Xenona?
*Joj da, zar nije on taj kojeg su prošle godine napala 3 dementora da mu uzmu dušu...to ih je ubilo, (smjeh)
= (smjeh) Vidim da ne zaboravljaš detalje.
*Nikada, pa kako moraš biti glup da napadneš vampra?
= (smjeh) Nego jesi ti spreman?
*Većeras?? Pa nemoj još... damm... mogu imat prvo djecu?
= Ne pardon dečko... proročanstvo je proročanstvo...
*Damm... a onda nemam izbora...
Ako niste skužili, moja davna "mlada" (kako je izgledala) teta ima oko 400tinjak godina, dakle živući dokaz da su vampiri stara rasa, nego, treba me da nastavim Vampyrsku lozu a meni se to jednostavno neda, previše problem, a moja jedina ambicija je biti uspješni novinar i pisati za Dnevni Prorok ili čak raditi u Hogwartsu kao učitelj Napitaka ili Odrane od mraćnih Sila...
Da nastavim dalje,
Kada se napokon pretvorila (trebalo joj je barem 2sec jer je FAKAT fosil) krenula je prema meni, a ja...
*puf*
*A ti znaš di sam, naravno
= Naravno...
...okrenula se i uhvatila me za vrat ne puštajući pritisak...
Xenon se samo nasmijao i dalje ostao naslonjen na stup, zureći u neku nevidljivu metu...
Zar ste mislili da sam odustao od ovoga?
NARAVNO DA NE...
Pa nisam ju mogao izbjegavati 0-24/7/12/365 al ipak sam imao neke adute u rukavu...
...izvučm ja križ iz stražnjeg džepa crnih samterica i prislonim joj za čelo... jednostavno nije mogla više stajat mirno...
A već mi ju je bilo žao, ovo je bio barem 5 put da je dobila žig ;P
Nego, Xenon je bio izvrsno dobar s čarolijom
*...
BITE
Malo mi je bilo mućno i nije mi baš bilo sve jasno, al znao sam da su me napokon uhvatili, nakon 3 godine skrivanja u sjeni... damm...
No ništa, znao sam da sam sad ovisan ne samo o sebi, jednostavno više ne mogu a da ne molim Dumbledorea za pomoć... Čitao sam da je prihvatio u školu vukodlaka i druge, pa zašto nebi sada i vampira?
A opet ću morat to skrivat... još jedna tajna... gadna tajna... Sad ću biti i ovisan o Snapeu...svi oni njegovi napitci će mi pomoći da se ne trebam boriti sa voljom za krvlju...ma možda mi može nešto smućkati...ko zna do kud je došla sva ova znanost... sad mi ježao što nisam napisao onaj esej...
Na povratku u dvorac mi se zavrtilo, skoro sam povratio negdje na ugu, no uspio sam se "dovući" do vrata u naš dom (Slytherin), u tamnicu... došao sam do posljednje ćelije, i reako:
Zid se pomaknuo...
Bio sam spašen, ali sam se automatski srušio, vidio sam da se okupila nekolicina ljudi oko mene, i od tada se više ne sjećam nićega do rano toga jutra...
P.S.
Znao sam da moram što prije razgovarat s ravanteljem, a i s prof. Snapeom, no ćini se da će to prićekati do jutra...
- 09:00 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
