hawkeye_1306
30.09.2016. ( petak ) u 13:06 (2)
Požega, drugi dio...
|
76-406 eto tako, jučer smo ponovo bili u Požegi u ponedjeljak počinju predavanja na fakultetu... moje malo dijete ostalo je u udaljenom gradu moram priznati da je na povratku auto bio jako prazan  pozdrav svima iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
26.09.2016. ( ponedjeljak ) u 13:06 (2)
lokalna depresija - drugi dio
|
75-405 nekoliko postića bez fotografija...čini mi se jer zaista neznam što bi moglo oslikati tu nevjerovatno čudnu situaciju ljudi koji poznajemo dugi niz godina, moglo bi se očekivati da se donekle... razumijemo ali...ne, to je izgleda samo potiskivanje istine, stvarnosti naravno, ništa nije onako kako se čini, pa tako niti moj prethodni, kratki postić uopće nema stvarne veze s dnevnim životom...dakako tu je i druga strana mračna strana koju svi imamo, bez obzira priznajemo li to ili prikrivamo zapravo, mislim da ću ponovo postaviti link za jedan, na mom blogiću već viđen URBAN, sutra ćemo prićati... ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
24.09.2016. ( subota ) u 13:06 (8)
lokalna depresija
|
74-404 proteklih dana nekako me prati depresija... razgovori o jednostavnim, a u stvarnosti izuzetno kompliciranim medjuljudskim odnosima jbg, imam sad neki posudjeni laptop sa nejasnom tastaturom nema slova s kvacicama i jos podosta toga no, htio sam reci da nikako ne razumijem otkuda izvire svo to zlo nakon prekida veze ok, ja sam osoba koja se nikada nije uklapala u uobicajeno, jer, ja nikoga ne ostavljam da, ostavljali su me, kao i vecinu ljudi, a ja, nikada nisam imao grubu rijec jednostavno, to je bio moj izbor, i svatko tko je ikada imao vaznu ulogu u mom malom zivotu...ostaje zauvijek tu, da...s vremenom cak i vise jer vrijeme brise detalje, a ja uvijek zadrzim onu svijetlu stranu neznam jesam li zato sretniji ili je to dodatni teret...no, to sam ja ono sto sam htio reci, ruzne rijeci govore, naravno najvise o onome tko ih izgovara, o nama samima veceras jos samo pozdarvic iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
14.09.2016. ( srijeda ) u 13:06 (7)
malo prirode, nekoliko vozila...
|
73-403 uglavnom sam tu, trava je meka, poneki cvjetić... poneki pauk, no unatoč tome što se, korisno, hrane muhama neki su i poprilično otrovni...podsjećaju me na to trajni ožiljci na potkoljenici  naravno, tu su i korisnici terase, uglavnom za izležavanje i prehranu a dobro im ide i motanje pod nogama...  u svakom slučaju, prirodna idila nije jedino što me veseli ja sam ipak gradski dječak, vozila mi nikad dosta ...pa što drugo tri vozila, najvjernija, istina, nedostaje još buba, ali to ću riješiti ovih dana  tako prolaze uvijek prekratki dani za obaviti sve što Planina traži želim svima ugodnu noć...pozdravić iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
09.09.2016. ( petak ) u 13:06 (10)
novi stanovnici...
|
72-402 ovih dana, Planina je doista nastanjeno mjestašce... osim dvije male, ovogodišnje mačkice, u posjeti je bila još jedna, plašljiva crno bijela maca, mislim da je to ona s prošlogodišnjih fotografija a u najnovije vrijeme, tu je i mali jež...mali ali goropadan eto, danas kratki filmić... i pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
06.09.2016. ( utorak ) u 13:06 (8)
ne mojih ruku djelo...
71-401 kavica je nekada imala drugačiju dimenziju...iako nisam stvarni ljubitelj bilo je i u ulozi promatrača sasvim vanvremensko događanje  uvodni ritual je naravno mlinac, bakrom okovan rukom iskovan...tamo negdje 110 ili koju godinu više unatrag, u Sarajevu ispod poklopca krije se sklopiva ručkica...  čvrsta, od iskovanog željeza, za svakodnevni predmet lijepo oblikovana a za prste sjajni mesing...  ručkica se ponekad opire okretanju...ali uvijek mirisna, svježe ispržena kava, izmljevena naizgled dugotrajnim trudom a to vrijeme...proteklo je u trenu uz razgovor...jučer nisam ti, Malena, poslužio rukom mljevenu kavu, ipak bio je to jedan od onih lijepih trenutaka koji se izdvajaju iz svakodnevnog  majstor zanata utisnuo je i svoj žig, a ja moram biti iskren ne mogu odgonetnuti što predstavlja...osim onog najvrednijeg ostaviti znak svog rada, truda i u konačnici, uspjeha  tako, s godinama, postajemo više skloni cijeniti prošlo, mirnije vrijeme poželimo zamijeniti tutanj, vrtlog grada za mir, svijetlu tamu udaljene Planine želim vam svima ugodan dan uz pozdravić iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
03.09.2016. ( subota ) u 13:06 (4)
mali jubilej...
|
70-400 ''...ne znam što da radim sa sobom, na što misli da bacim i ponavljam u sebi samo jedno...poljubi me, poljubi me pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me...'' Azra danas je upravo jedan od tih dana...treba obaviti mnogo toga a ja, osjećam samo čežnju, želim samo mir...ok, priznajem onih sedam milijunčića još uvijek bi dobro došlo no...  ova serija postića je o rukotvorinama a evo, tu je i jubilarni postić, 70i ove godine i 400ti od početka nove serije... nemam ništa posebno, jedan već viđen privjesak, ali ja zadovoljan s njim želim svima ugodan vikend...pozdravić iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
02.09.2016. ( petak ) u 13:06 (4)
rukotvorina...ne, nije sat
|
69-399 eto, obečanje se mora održati...danas bez satova molim no, tu je mala rukotvorina, slično već viđeno kod mene... današnji privjesak je predviđen za lančić - ogrlicu izrađen je od komadića školjke i inox...viljuške  nije baš uradak koji će ući u povijest ali meni se sviđa sve te stvarčice izrađena od kamenčića i školjaka s obale pozdravić iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
01.09.2016. ( četvrtak ) u 13:06 (4)
tko bi rekao...još jedan sat
|
68-398 danas mali predah, ne od satova nego od željeza današnji satić je porculanski, promjera oko 20 cm... što se tiće oslikanosti, Zvončica bi to znala, ali ja nisam baš za to dakle, oslikan je tvornički  eto, obečavam da sutra neće biti satova...pozdravić iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
