hawkeye_1306
31.08.2016. ( srijeda ) u 13:06 (6)
jedan noviji...sat...
|
67-397 da ne bude sve uobičajeno, u ovom slučaju ulogu brojčanika - ponovo bez brojeva - odigrao je tanjurić iz nekog davnašnjeg kompleta za popodnevnu kavicu uz kartanje...  tako da ovaj zanimljivi mali sat nazivam... pokeraški sat dakako, iako mi je drag, i njega bih vrlo rado prodao...zna se već zašto želim vam svima lijepo poslijepodne ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
30.08.2016. ( utorak ) u 13:06 (1)
novi dan, novi sat...
|
66-396 zapravo, i ne tako nov sat, ali još neviđen ovdje pa eto, stolni sat, okvir od kovanog željeza, sličan prethodnom ponovo jednostavan bijeli brojčanik...heh...zapravo nema brojaka i jednostavne ali elegantne kazaljke, dobro vidljive i iz daljine  zapravo neznam što još dodati...nisam navikao bilo je teških dana, kad nije bilo sigurno hoće li svanuti slijedeće jutro ali kao danas, nikada, 30 kuna na raspolaganju, a dan je dug svi moji dragi ljudi, želim vam bolje dane uz pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
29.08.2016. ( ponedjeljak ) u 13:06 (12)
koristim priliku...
|
65-395 malo reklame ne šteti...kad sam već na naslovnici cijeli tjedan umjesto povijesnih vrijednosti pokazati ću vam nekoliko mojih ruku djela... barem djelomično mojih, jer ipak su elementi iz komercijalne produkcije  ovaj zidni sat načinjen je od kovanog željeza što čini glavni okvir brojčanik je ovdje jednostavan, bijele boje...zlatne kazaljke finiš je crni polumat akrilni lak, a postoji i inačica sa prozirnim lakom što u konačnici daje neki polusmeđi-poluprozirni izgled okvira da...najvažnije jest u ovoj samoreklami da ovaj i druge slične satove prodajem pa ako trebate poklon koji se ne može kupiti u šoping centru... dakako, moguć je dogovor oko izbora kazaljki i brojčanika eto, za danas još samo pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
28.08.2016. ( nedjelja ) u 13:06 (10)
opet malo prašne arhive...
|
64-394 vruče vrijeme...bio sam i proteklih dana na Planini no, tamo ovih dana ništa novo, pa sam odlučio ponovo pogledati... na onu prašnu policu gdje strpljivo čekaju lijepe stvari iz povijesti ovaj puta to je - ponovo - radioprijemnik, ali ne bilo kakav  ovo lijepo drveno kučište svojim rukama je izradio moj tata daleke 1947. godine...sve - naravno osim elektronskih dijelova - ručni je rad vanjski izgled originalan, osim jednog zamijenjenog gumba za podešavanje  na ''paus papiru'' tušem iscrtana skala sa nazivima stanica i frekvencijama u unutrašnjosti sve uredno označeno i zaštićeno, teoretski i u funkciji, no praksa... radio je izrađen i prilagođen za frekvencije koje više nisu u upotrebi tako da iako ispravan nije i upotrebljiv u današnjici, no, to ne umanjuje vrijednost pogotovo za mene, ovog lijepog povijesnog uređaja...potražim vosak za drvo i eto starina opet, osim neizbježnih tragova godina, dobiva onaj mutni sjaj  zanimljivost je da je već tada bio prisutan indikator signala... danas na mobitelima imamo onih 5 crtica, a ovdje je to svijetleća elektronska cijev nazivala se magično oko jer se pri dobrom prijemu, smanjivalo, kao zjenica oka... sada se idem zabaviti dnevnim poslovima u kuhinji, a svima vama pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
20.08.2016. ( subota ) u 13:06 (11)
bole leđa, ali ipak...
|
63-393 nevoljan za bilo kakve radove, iscrpljen bolnim leđima... prevezem se na planinu, malim, najmlađim autićem, devetnaest mu je godina tek a tamo, nakon preobilne jučerašnje kiše sve je još zelenije, blistavije...  jabuka je rodila, kao i svake godine, preobilno grane se svijaju k tlu preopterećene...nažalost, neka čudna sorta, nikada ne dozrije možda je kriva planinska klima, a peći rakiju...još nisam odlučio najviše zato što nemam kotao, a posuđivanje nije moj izbor, nikada...  vinograd, ove godine nešto lisnatiji od potrebnog no biti će ipak nešto uroda, a onih nekoliko trsova sa finim slatkim grozdovima već pomalo beremo za dnevne potrebe...i tako dan brzo prolazi treba poći u grad, za sada još poluprazan  eto, još jedan prođe dan, miran i lijep...pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
15.08.2016. ( ponedjeljak ) u 13:06 (6)
nekoliko dana u zelenilu Planine...
|
62-392 mirni dani ljeta, čitam i gledam kod Zvončice zapise s putovanja prisjetim se, nekada, volio sam putovati, sporednim cesticama, zaustavljati se...  najčešće je tu bio vjerni transporter, veliki bijeli ili nešto manji ali još uvijek prostran autić... godine se slažu, nezaustavljivo ja sam bliže 60oj nego pedesetoj, autići broje oko 35 godina, ne putuje mi se više  još mogu do Planine, oko pola sata lagane, kako starcima i prilići, vožnje i eto me u carstvu zelenila i sjene...prizorišta vječnog života...i nestajanja što je bilo, sječam se...novi dani donose novo...tu su dvije tigraste mace nekako se nadam da će uspjeti, preživjeti teško zimsko doba  prošetam, trava je mekana, zelena...prekrasna mojim bosim stopalima uz vrtni stol razlistala se kupina, nema tu mnogo, tek nekoliko svaki dan, ali... tu je sve moje, mojim rukama posađeno, sve više liči na dom  naravno, tu je i vinograd, još uvijek može moj stari tata pogledati, malo urediti...a ove godine je malo bolje nego prethodnih... već smo pobrali nekoliko lijepih grozdova ... a svima vama želim mira, sreće i dobrote uz pozdrav iz srca ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
