hawkeye_1306

31.10.2015. ( subota ) u 13:06 (5)

19-312


sunčan dan na Planini...
vrijeme je produžiti registraciju
pa sam svoj autić lijepo izglancao
nove presvlake za sjedala...što još
osim da mi je drag, već 35 godina se družimo

( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

18.10.2015. ( nedjelja ) u 13:06 (11)

18-311


imam i ja galeba...
prije nekoliko godina, dovezao sam se svojim plavim autićem
bio je brz, stigao sam rano, prerano
na perojskom Portiću gledao sam ples galebova
---
Nisa, tvoj postić me podsjetio na ovu davnašnju sličicu
p.s. već bilo objavljeno na mom blogu, negdje 2010e

( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

15.10.2015. ( četvrtak ) u 13:06 (9)

17-310


odlaze topli dani, malo je još preostalo topline
no, na mojoj Planini, sve doživljavam drugačije
kiša jeste ...kišna, trava jeste...travnata
i usput je sve mokro i hladno...ipak, moje
odavno i zauvijek
šume srebrene jele, sipa iglice veliki bor
sve što pogledam tu je, stvoreno rukama
mojih sada već vrlo starih roditelja...i mojim
nemam druge rijeći nego, volim svaki djelić

( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

13.10.2015. ( utorak ) u 13:06 (0)

16-309


prije nekoliko dana, svadba, mog malog kuma, držao sam ga na krštenju
a bilo je i odlične svirke, legendarni Kruška ...naravno, vječnih
osam, jbg, možda je ovaj puta bilo i nekoliko više ledenih
u svakom slučaju jedna lijepa noć za sjećanje
svakako, bilo je i drugih fotki, puno ljepših, ali...
na njima su samo plavuše, pa ću ih zadržati za sebe

( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

08.10.2015. ( četvrtak ) u 13:06 (12)

15-308


danas, bez nekog vidljivog razloga, dugo sam budan
heh, možda će se netko od vas sjetiti mojih riječi...
da nikada ne spavam ili da se nikada ne budim
već kako kome odgovara iz njegovog kuta gledanja
neznam ima li to veze, danas, danas je 32 godine
otprilike danas je i 2 godine otkad je otišla, naravno
kao i uvijek ja sam taj igrač koji je odigrao krivo
iskreno, ne mogu reći da mi je žao
nakon toliko godina tišina mi je doista dragocjena
naravno, uvijek postoji ali...taman kad joj je dupe
postalo dovoljno, više nego dovoljno za pune dlanove...


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

02.10.2015. ( petak ) u 13:06 (3)

14-307


danas...dan je počeo rano, neočekivano
sunce je osvijetlilo grad, a ja
sa svoje sunčane strane gledam
krovove svog sivog, prljavog kvarta
i kao nekim čudom, crvene se
stotinu godina stari krovovi, splet misli
vodi me u neke druge dane, kao da sanjam
- - -
ljetna, ali ledena zora, nagovještaj sunca
što će zasjati iznad vodnjanskog zvonika
moji prsti u tvojoj kratkoj, tamnoj kosi
mobitel se javlja neodoljivim
kreštavim glasom..J-J, mercedes benz
06:05 vrijeme je isteklo...gledam te
odlaziš a ne znam kuda, kada...
- - -
kao da je već proljeće, možda čak
početak ljeta, onog čudnog dana
leden vjetar sa Sljemena lijeće
u tvom malom dlanu moje srce
ostalo bez daha
duge godine, duge...a ti dobro znaš
što si učinila
sklanjaš pogled, jer inaće bi znala da
odavno sam ti oprostio
- - -
postajem svjestan zašto sam budan
mobitel zuji u tišini jutra...naravno
to si ti, naravno, kao toliko puta prije
nisi znala koga nazvati u trenutku krize
a ja...slušati ću strpljivo tvoje pokušaje
da me uvjeriš, da me još uvijek voliš
kažeš, molim te, samo još ovaj puta
naravno, mislim, kao i toliko puta prije
samo još danas, moram te vidjeti...
dođi, kažem, ako si razmislila o tome
da, jesam, odgovaraš, nekako prebrzo
- - -
sklanjam sa stola sve sitnice
koje bi mogle odati da si odavno otišla
uostalom, dobro znam...čim dođeš
smjestiti ćeš svoje raskošno dupe
na ugao stola, baš kao nekada


( komentari su iskljućeni na ovom postiću )

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.