hawkeye_1306
28.12.2014. ( nedjelja ) u 13:06 (3)
18-293
|
eto, izgleda da je zima ipak stigla...  ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
26.12.2014. ( petak ) u 13:06 (2)
17-292
|
zaista, nisam te dugo vidio...da nedostajala si mi, nekih dana previše nočas, tvoja, sada već duga kosa plava, unijela je svjetlo pod plašt kiše kažeš, nabacila sam nekoliko kila kažeš, konačno imam dupe za pune ruke kiša pada kao da je zadnji dan svijeta sjedimo u zamagljenom autu nagnem se prema tebi, kosa ti je rasuta na ramenima, miriše...na kišu kažeš, moram ići kažeš, s osmijehom, idem ostani, poželim izlaziš na kišu, metalni zvuk vrata dovršava rečenicu umjesto tebe na trenutak ostajem nepomičan na trenutak pomislim...to nije istina ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
20.12.2014. ( subota ) u 13:06 (6)
16-291
|
zimsko je doba...neuobičajeno ali ipak, zimsko sobica malena, donekle topla bez tebe prilično vrela, tvoja kosa boje plamena rasuta preko bjeline jastuka, mojih ruku što drhte još drhte dok ti dodirujem ramena kao onog dana, prvog dana ljubim trokutić koji me vodi još niže... tvoja stopala na mojim leđima topla, nemirna, dodirujem ti usne, mirišu mirišu na tebe, mirišu na onaj skriveni osmijeh što iskri iz tvojih mirnih očiju uzdah mi kaže, da...tu, tu me ljubi i jesam, gledao sam sunce na istoku gledao te kako spavaš, baš kao da uvijek ćeš biti tu ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
08.12.2014. ( ponedjeljak ) u 13:06 (2)
15-290
|
jutrošnja noć se još nije niti razišla nova noć je već tu...gusta, neprobojna ali, ne, ne za mene svako jutro, svaka noć ... i ti prva slika u očima kad se budim tvoj je osmijeh osmijeh s kojim tonem u san svakako, u međuvremenu ljubio sam te, svaki najskriveniji dio tvog predivnog tijela poljubio, liznuo - - - P.S. svaka sličnost s stvarnim osobama i događajima je namjerna, vrlo namjerna ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
04.12.2014. ( četvrtak ) u 13:06 (2)
14-289
|
noć odmiče sporo, obuzima me tamom padala je kiša ne mogu se zaštititi od tih neželjenih kapljica jučer sam se još nadao da je danas taj dan ipak, bio je to samo jedan u nizu... mojih planova osuđenih ne neostvarenost jučer, još sam se nadao preboljeti ću te, nekada, možda tvoja ruka, u njoj moje srce ostalo bez daha želim vjerovati da sam te volio...a nisam iako sam ti bio odan i još uvijek jesam uostalom, sasvim je nevažno ti nikada nisi bila moja, niti ćeš ikada biti... moja, bilo čija, tvoje predivne plave bezbojne oči bez tragova osmijeha da, jasno je, volio sam tvoje usne, tople što mogu u trenutku promijeniti sve donijeti dan u sumraku, a jednostavnu laž učiniti istinom...naravno istina, precijenjena i nepostojeća - - - tvoji prsti zaista su ledeni, oči su ti tamne crne danas poput vulkana, tihog, ugašenog gledaš me, a ja...ne sjećam se tko si osjećam tvoje dlanove, kao da lebde osjećam da nisi tu - - - nočas, sve se čini jednostavno kasni sat utišao je zvukove kuhinja je moje najdraže mjesto... nočas nema hrane tu je moj najbolji prijatelj, frižider bijel, tih, pun ledeno hladnog piva dok poluglasno vrtim svoju svakodnevicu bijel, tih ... ne postavlja nepotrebna neugodna pitanja nočas, pivo je nekako savršene hladnoće ili sam ja malo nemirniji nego inače ledeno klizi ... baš kao tvoj pogled onog jutra kad su tvoje usne izgovorile... suprotno od tvojih predivno, nevjerovatnih očiju, šarenih, zaigranih promjenjivošću uskovitlanih oblaka ljeta nočas, sve se čini jednostavno santana izvlači beskonačnu priću iz gitare koja je daleko više od ljubavnice kasni je nočni sat, a ja sam oduvijek bio nočno biće, gledao sam te u tvom svijetu daleku, nedodirljivu...znao sam da nitko nitko, niti ja, pogotovo ne ja - - - tvoji dlanovi kao da dobivaju boju, toplinu prepuštam ti se, uostalom, imam li izbora znam da je sve to dio igre, naravno ali ova igra je...da, vrlo zanimljiva nadam se da te ne bole koljena, ali to nije stvarna zabrinutost, nego želja da mi priznaš da jesi na koljenima da priznaš i sebi da je prošlost nestala a ja, da...volim te na koljenima dok me obuhvaćaš usnama sjećam se onih dana gotovo nečujno, gotovo kao da osjećaš kažem ti, okreni se tvoje raskošno dupe odjednom ispuni cijeli horizont tromo, gotovo lijeno zamahnem lijevom rukom, znam dugo si to čekala, crveni tragovi prstiju izvlače iz tvog grla onaj duboki uzdah prepuštaš se, iako je nevažno tvoje dupe vrelo od udaraca ne pruža otpor...kasnije, puno kasnije kažeš mi, daj mi dok svršavam pitam se zašto zašto nisi mogla govoriti tada, kad je trebalo - - - jutro sam proveo tiho, sam zamišljao sam haljinicu koju ćeš nositi danas, kad mi dođeš, nasmijana gledati ću te, nakon tolikih dana bez tebe zapitati se, kako sam, čime zavrijedio biti tvoj poljubiti ćeš me, dodirnuti ću ti uho poljubiti ću te tamo, reći ćeš mi naježila sam se ljubavi znam kažem ti, okreni se ... ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |
