hawkeye_1306
20.08.2012. ( ponedjeljak ) u 13:06 (0)
247
13.08.2012. ( ponedjeljak ) u 13:06 (7)
246
|
dan je započeo rano, donekle dobro, bez zvuka mobitela ili sata nažalost, bilo je oko šest i po...ujutro ajd, ustanem, pogledam kroz prozor, pomislim kako jutro...jbt i ne mora biti tako loše, ali ti nisi tu i cijela ideja gubi smisao vratim se natrag u krevet, na mojoj sunčanoj strani dan pomalo potiskuje sjene, prve sunčane zrake nije da griju, ali u mislima su kao tekuće zlato, vrele baš kao tvoje usne što su me budile...a odavno nisu polako tonem u nevezani slijed sličica u polusnu čudne su niti koje ih povezuju, možda pomalo predvidive ali koga briga, blistavo sunce preplavljuje sobu i ti gotovo da kažem, kao da si tu...a nije tako,nije ti jesi tu, da, ne budimo se na istom jastuku ali zar bi ikada dopustio da takva sitnica pokvari sliku jutro na obali, vjetar je gotovo neosjetan, more gotovo mirno kapi mora iskre na tvom tijelu...koje nesmijem ljubiti sada no, ipak je to moj san, polusan, provlačim prste kroz tvoju kosu moj prastari kombi, onako nestvarno bijel, zauzima cijelu ulicu plima plavi sitno kamenje na obali, dopire do prozora soba se pretvara u akvarij, plivam u svjetlosti tvog pogleda staklo puca, slap želja razliva se, pada u dubinu umoran od dugog pada, ustajem oko podne...frižider tihi, bijeli prijatelj, kuhinja, kilo svinjice i ledeno pivo, ajme tavica već se žari, malo luka, krompirići neguljeni, začini ljuti samo još trenutak, u autić sjednem, nije kriza, miris benzina pomalo šupalj, auspuh muklo tutnji, zacvile gume na semaforu dok čekam, odjednom se sjetim kuda idem, pojma nemam, žmigavac uključim, red je red na parking se smireno vratim, lift me nosi gore, na izvor slapova razasutih, tvoje kose razasute na mom jastuku od snova ( komentari su iskljućeni na ovom postiću ) |


