Ponovo s vama, da, da..
Prije nego počne zaplet našeg današnjeg posta, dozvolite da se ispričamo svekolikom cijenjenom čitateljstvu na višednevnom neobjevljivanju novosti.
Nije da je izostalo zanimljivosti koje bi mogli podijelit s vama. Dapače. Nego... Spisateljski poprilično neproduktivno razdoblje. Još kad se tome pridoda spremanje posljednjih ispita, pisanje diplomskih i inih radova... Nije moglo drugačije. Eto. Nemojte zamirit.
E,
nekako nam se, po vašim komentarima (i po objavljenima i onim neobjavljenima), čini da smo letvicu postavili poprilično visoko. Mislim, s obzirom na naše mogućnosti, jel...
I onda kad smišljamo šta objavit, počnemo mislit o tome šta bi vi htjeli čitat, što se od nas očekuje...bla bla, i tako to. Uglavnom, nije dobro.
Ali eto, ne damo se. Ako koji post i bude nešto lošiji od prethodnih (a bit će ih...)... Bože moj.
Nego, kratko bi se osvrnula na prvi komentar zadnjeg posta. Kaže: «Pa vama «feminizam» piše na čelu».
Hm. Pa i ne baš. Da demantiram prišivenu nam etiketu, citiram: FEMINIZAM – opća oznaka struja u buržoanskom ženskom pokretu za formalno-pravno izjednačenje (emancipaciju) žena s muškarcima. (Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, godina 1974., izdavač Zora).
Dakle, ako malo pomnije proučite naš tekst, uvidit ćete da feminizam tamo uopće ne stoji.
Uostalnom, o kakvoj bi uopće emancipaciji govorile, kad nas je Bog neemancipirane stvorija. Mislim, sedam dana imamo PMS, pa sedam MS, pa opet PMS, pa sve u PM.
Sedan dana prije emesa si u komi, sedam dana za vrime emesa si hendikepirana i sad vidi koliko je bidna žena u misecu normalna. Dakle, možemo mi govorit o emancipaciji na ne znam ni ja kojim bojnim poljima, ali hormoni će uvik ostat neemancipirani.
A i ja se još uvik ne želim odreći luksuza koji mi moj spol pruža. Dapače! Sve vi koje oćete same zabijat čavle po kući, samo naprid. Ja sam u svom ženskom biću našla neiscrpan niz mogućnosti, pa stoga...
I što je jako važno, apsolutno smo svjesne da smo nas dvije, dakle moja cijenjena prija A. i ja, sposobnije od velikog broja muške populacije (ne želite da nabrajamo na kojim sve poljima, hehe, mogle bi i Lavovima komplekse nabit J), ali od velike priče ništa. Sve što se hoće (s pokrićem, dakako), može se i postići. I nama za sada ide zavidno dobro. Bez lažne skromnosti, jel. I u toj svojoj autoritativnoj sposobnosti, uspjele smo zadržati gracilnost, ženstvenost, eleganciju...
To što ima žena koje slabo viruju u sebe (s oproštenjem, to je već jedna od nesposobnosti koja ih krasi), koje se boje muške konkurencije, koje zaziru od muškog svijeta... e to je već drugi par postola. I uglavnom se krije pod definicijom feminizma. Glavu gore, dokažite da vrijedite i već sutra će se govorit o menizmu. Ili kako to već nazivali.
Uostalom, mi/vi se možda izborimo/izborite za emancipaciju u muškom svijetu. Oni se nikad neće moći izboriti za emancipaciju u našem ženskom svemiru. Majčinstvo ne bi minjala za sve direktorske fotelje ovoga svita, sva formalno-pravna izjednačenja i šta ti ja znam.
I zato sam već korak ispred.
Uh, malo nas je previše taj komentar povuka za jezik.. Tema ovog posta trebala je biti savim drugačija. No... Što je tu je. Mogle bi o toj temi još štošta napisat, ovo je onako ovlaš. Unaprijed se ispričavamo svima onima koje/i su se našle/i uvrijeđene/i bilo kojim dijelom teksta, i molimo da nas poštedite svih seksualno uvredljivih, omalovažavajućih, ironičnih.....(i ini) komentara kojima je cilj dodatno zapaliti atmosferu.
Ma... zapravo, samo dajte ako vam se da. Mi s tim nemamo nikakvih problema, a oni koji imaju...njihov problem.
I eto na. Skliznule smo na totalno krivu bandu. Htjele smo iznit koju crticu sa naših intenzivnih i nadasve impresivnih provoda zadnjih dana. No međutim... Vox populi nam je pomrsio planove.
Eto lipi naši...
Još samo pozdravi i želje.
Ili... neka to ostane za koji drugi put.
(I neka se ne uvrijede naši vjerni čitatelji, jer, svi ste vi nama jednaki, no ipak...neki su malo jednakiji... stoga...
Živili naši Dalmatinski Lavovi. Čitajte nas i dalje.)
Do idućeg posta,
Vaše A008&M005
|