Hatepogodak

U jednom od svojih interviewa Dr. Muhammad Yunus je naveo da su ga mnogo puta nagovarali da se kandidira za predsjednika Bangladeša. Svaki put je odbio mogućnost da se počne baviti politikom. Izbjegavanje politike od strane dobrih, moralnih i mudrih ljudi postalo je uobičajeno u većini demokratskih zemalja pa tako i u Hrvatskoj.

Zašto mogućnost da se napravi nešto za svoju državu i njezine građane ne privlače one koji joj svojim sposobnostima i vrijednostima objektivno mogu pomoći najviše? Kako je obnašanje političkih funkcija od nečeg časnog i vrijednog divljenja postalo “zanimanjem” od kojeg zazire većina građana?

U jednom starom postu rekao sam da su političari “ljudi opčinjeni vlašću koja nastoji opčiniti ljude ideologijom”. I mislim da gledajući na današnju situaciju u politici nisam jako u krivu. Riječ je u biti o istom tipu ljudi. To što se nalaze u različitim strankama ne mijenja njihov osnovni mentalni sklop i vrijednosti. Odabir stranke većini njihovog članstva nije ovisio o idealima i vrijednostima stranke već o brojnosti rodbine u strukturama pojedine političke opcije.

Čak i ukoliko se nema rodbinsku pozadinu u stranci, ideologija stranke uvijek je sporedna. Ideologija koju će budući političar odabrati je poput tržišne niše. Važno je samo da postoji dostatni segment glasačkog tijela koji traži određenu ideologiju kao opciju.Onim najsposobnijim političarima stranačka ideologija je samo proizvod koji se može dobro prodati na tržištu. Tako će ambiciozni budući političar u Istri odabrati IDS, na Kvarneru i u Zagrebu SDP, u Dalmaciji i Slavoniji HDZ ili HSP. Samo slaganje političara sa opcijom koju predstavljaju je također sporedno kada je cilj nešto tako primamljivo poput državne/županijske/gradske/općinske kase.

Danas se pojavio novi web na kojem ćete iz dana u dan, iz afere u aferu, moći pratiti tko to pokušava doći u posjed tih primamljivih kasa. Kasa u kojima se (just for the record) nalaze moji i Vaši novci. Stranica se nalazi na

www.pollitika.com (i ona dva slova l nije greška)

Osobno imam velika očekivanja od stranice. Do sada je bilo par pokušaja da se političari bave blogom prije prošlih izbora o čemu sam već pisao. Ovo je prvi put da se blog počinje baviti njima. Prošli put su političari pristupili blogu kao da su na njemu maloumnici koji nemaju pametnijeg posla od pisanja što su duručkovali. Možda sada shvate da je blog sasvim zgodan alat za razmjenu informacija i ideja, te za povezivanje slično mislećih pojedinaca.

I za kraj (još jednom za one koji prate blog redovitije, ali takvih nema puno) legendaran odlomak iz Vodiča kroz galaksiju za autostopere o političarima i mentalitetu glasača koji ih uvijek iznova biraju. Govori o jednoj dalekoj drevnoj demokraciji u kojoj postoje vodozemci i ljudi.


...Na tom svijetu ljudi su ljudi. Vođe su vodozemci. Ljudi mrze vodozemce, a vodozemci vladaju ljudima.
"Neobično", kaza Artur, "učinilo mi se da si spomenuo demokraciju."
"Jesam", reče Ford. "I jest demokracija."
"Zašto se", upita Artur, nadajući se da neće zazvučati monumentalno glupavim, "onda ljudi ne otarase tih vodozemaca?"
"To im nikada nije palo na um", odvrati Ford. "Svi su imali pravo glasa, pa su bili prilično uvjereni da je vlada koju su izglasovali više ili manje približna vladi koju i žele."
"Hoćeš reći da su glasovali za vodozemce?"
"O, da", reče Ford uz slijeganje ramenima. "Naravski."
"Ali", reče Artur, opet ispaljujući isto veliko pitanje, "zašto?"
"Zato što da nisu glasovali za svog vodozemca", objasni Ford, "na to bi mjesto mogao doći neki pogrešni vodozemac."...

Danas je objavljeno da je Muhammad Yunus dobitnik Nobelove nagrade za mir. Priznanja koje je svojim 30-to godišnjim radom više nego zaslužio. Kako je riječ o iznimnom čovjeku vrijeme je da čujete njegovu životnu priču. Teško da ćete naći čovjeka koji je kao pojedinac svojim radom dotaknuo živote tolikih ljudi i promjenio ih na bolje. Riječ je o milijunima onih kojima je direktno pomogao i onih koje je svojim primjerom motivirao i inspirirao.

Profesor dr. Muhammad Yunus je bangladeški ekonomist, bankar i dobitnik Nobelove nagrade za mir u 2006. godini. Utemeljitelj je koncepta mikrokredita (kreditnih linija za siromašne koji ne zadovoljavaju uvjete za klasične kredite) i Grameen Bank sa kojom dijeli nagradu za rad na ekonomskom i socijalnom razvoju najsiromašnijih.

Prvi je dobitnik Nobelove nagrade iz Bangladeša. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i 26 počasnih doktorata. Autor je knjige "Banker to the poor".

Muhammad Yunus je 1974. godine bio mlad profesor ekonomije na Sveučilištu u Cittagongu (gradu od 4 milijuna stanovnika u Bangladešu). Teorije o kojima je govorio studentima ništa nisu učinile da zaustave bijedu niti su donosile prijedloge kako bijedu eliminirati. Postavio je pitanje zašto banke ne daju male kredite siromašnima kako bi mogli kupiti kravu, rikšu, iznajmiti zemlju da proizvedu provrće i sl. Otkrio je kako vrlo maleni zajmovi mogu značajno poboljšati preživljavanje najsiromašnijih. U to vrijeme pokrenuo je istraživački projekt o ekonomiji u ruralnim krajevima. Ali banke nisu bile zainteresirane, jer tako siromašni ljudi nemaju nekretnine, nemaju poslovno iskustvo i često su nepismeni što za banku predstavlja veliki rizik.

Profesor Yunus se nije s tim složio i 1976. godine pokreće Grameen banku kako bi davao zajmove siromašnim stanovnicima Bangladeša. Njegov prvi zajam sastojao se od 27 dolara iz vlastita džepa ženi koja se bavila izradom pokućstva od bambusa.

On je tvrdio da su siromašni ljudi puno više motivirani da plate svoje dugove jer je to jedini način da opet dobiju kredit koji ih spašava od siromaštva. To nije humanitarna pomoć, to su krediti, s kamatama, s obaveznom štednjom kao vrstom garancije, ali temeljenim na povjerenju unutar grupe.

Od svog osnutka Grameen Bank je izdala više od 5,1 milijarde dolara za oko 5,3 milijuna stanovnika Bangladeša. Kako bi osigurala vraćanje zajmova banka koristi sistem "solidarnih grupa". Te male neformalne grupe prijavljuju se zajednicki za zajmove, a njihovi članovi su sudužnici koji se međusobno potpomažu u nastojanjima za ekonomskim napretkom.

Osim davanja kredita siromašnima, Grameen Bank danas daje oko 28 000 stipendija siromašnim studentima godišnje, a do sada je oko 12 000 studenata završilo visoke i više škole uz pomoć studentskih kredita.

Uspjeh modela Grameen je inspirirao slična nastojanja u zemljama u razvoju, pa čak i u industrijski razvijenim zemljama poput SAD-a. Danas se Grameen model financiranja primijenjuje u 23 zemlje u svijetu.

***iz svjetskih medija***

http://www.huffingtonpost.com/

http://news.yahoo.com/

Interview sa Yunusom