28.10.2006., subota
Barijera i prag
Najteži sukob sa onim skrivajućim, površnim i bezličnim u događanju kruga vodi se pred vratima njegovog razumijevanja. Kad se jednom uđe kroz vrata, kad se otvore oči za gledanje vrijednosnih odnosa koji nisu samo matematički, bitka sa skrivajućim, površnim i bezličnim već je dobivena. To je kao u Platonovoj prispodobi o pećini. Sve dok se za stijenu prikovani sužanj ne može okrenuti i u jednoj višoj perspektivi sagledati površnost svijeta kojeg je do sada doživljavao i doživjeti potrebu za svijetom koji ima dubinu i puninu, stoji on pred vratima. Jednom započeto otkrivanje, ma kako bilo teško dovest će do svoga cilja. Ono što na svijetlost izlazi svijetlošću postaje. Ima jedno likovno umjetničko djelo koje pokazuje odsutnost svijetlosti, ali i stajanje pred njenim vratima, gdje otkrivanje još nije započeto, gdje ono skrivajuće, površno i bezlično još uvijek nad njom trijumfira. To umjetničko djelo je Dürerova grafika „Melencolia I“ je interpretirana kao svojevrsna filozofija kruga u "Otkrivenom licu kruga", no ipak, tamo nije sve rečeno. Proširenju jedne takve interpretacije doprinio je američki fizičar David Finkelstein. On je u sadržaju na Dürerovoj grafici i njegovom rasporedu ukazao na neke do sada neuočene momente. Finkelstein tvrdi da glavna tema grafike nije melankolija (melancholia) već vrata prema nebu. Ona su jedna, ali se pokazuju kao dvoja. Prikazuju dva različita, ali međusobno zavisna pristupa stvarnosti. Prvi je znanstveni kojim se stvarnost gleda kroz kvantitativno brojanje i mjerenje, a drugi je intuitivni, odnosno duhovni, što bi se dalje moglo svesti na metafizički, religiozni i umjetnički. Glavna tema je naznačena u samom nazivu grafike: MELENCOLIA I. Taj naziv je i dio njenog sadržaja, odnosno on je na grafici i prikazan. Natpis s tim nazivom neko čudno biće pola ptica, pola miš drži na ulazu ispod polukružne duge. Finkelstein upozorava na "grešku" u pisanju. Melankolija se piše melancholia, a ne melencolia. Nitko u Dürerovo vrijeme, a i prije, ne piše melencolia. Da li Dürer ne zna napisati tu riječ kako treba (melancholia) i još se usuđuje ovako krivo napisanu ugraditi je u sam sadržaj prikazan na grafici? Finkelstein u to "krivo" napisanom nazivu prepoznaje dva skrivena teksta. Do njih dolazi premetanjem slova. Prva tekst glasi: LIMEN CAELO I (vrata k nebu I). Ispod polukruga duge, tamo gdje se vije ovaj natpis nošen pticom-mišem nalaze se jedna od dvaju vratiju, točnije jedan od dva aspekta jednih te istih vratiju. Druga su na desnoj strani. To je kula čiji vrh ne vidimo. Na njoj su naslonjene ljestve koje vode prema tom nevidljivom vrhu. Drugi skriveni tekst koja se premetanjem slova može izvesti iz naziva MELENCOLIA I je CAELO LIMINE (urezujem u zid). Ovim je objašnjena djelatnost malog anđela koji sjedi na mlinskom kamenu. On nešto urezuje na ploču koja se nalazi u njegovom krilu. Slijedimo li tekst (urezujem u zid) onda mali anđeo urezuje ono što vidimo na zidu kule. To je magični kvadrat sa 16 polja popunjen brojevima. Urezan je u zid kule kao svojevrsni prozor. Kroz njega se u nju gleda „kao kroz broj“. Zid kule je jedini zid koji je na grafici prikazan, a ono jedino što je na tom zidu urezano je magični kvadrat. Finkelstein ima drugačije mišljenje. On je uvjeren da mali anđeo urezuje lik psa, jer ga vidi neposredno pred sobom. No, zašto bi mali anđeo morao urezivati nešto od onog što je na grafici prikazano u dijelu njegovog vidokruga? Urezivanje u zid može biti više od pukog graviranja nekog sadržaja. Ukoliko urezuje magični kvadrat ne urezuje nešto što pred sobom vidi nego čini nešto od onog što grafika prikazuje. Urezivanje kvadrata je probijanje prozora što je analogon vratima. Kula nema vratiju, odnosno ona su u stalnom usponu prema nedosezivom vrhu. Zato ona ima prozor. Kroz njega se ne može ulaziti i izlaziti, ali se može gledati. U jednom te istom natpisu MELENCOLIA I pogođena su oba vrata, odnosno jedna vrata i prozor koji stoji umjesto jednih od njih. Drugi, veliki anđeo sjedi na zemlji. Duboko je zamišljen, kao da se hoće velikim krilima podići prema nebu, ali ne može jer ga zemlja veže za sebe. On gleda u nešto neodređeno, kao da se nalazi na bespuću. Zbog toga je pasivan. Čista suprotnost malom anđelu koji kao da je došao sa onu stranu vrata nebeskih, sišao dolje i „čini što hoće“. Ove suprotnosti se međusobno ne isključuju, već se povezuju, i još više od toga: silazak malog anđela i njegova aktivnost uvjetovani su stavom velikog. Gledanje na stvarnost kroz prozor izveden od brojeva je gledanje kroz broj. Tako se na stvarnost gleda kroz znanost. Znanstvena istina je sustav kvantitativnih odnosa. Njena je specifična spoznajna zadaća da sve brojivo preinači u čisti broj. Ona funkcionira sve dok ne pretendira na apsolutnu istinu. Tada udara u barijeru, u zid tamnice u koju je zatvorena i sama sebe poništava. Zato je zidom zatvorenom prostoru desne strane suprotstavljen pogled u otvoreni horizont lijeve strane. To je prikaz religioznog, filozofskog i umjetničkog pristupa svijetu. No, ni ta spoznaja nije apsolutna. Dopire tek do praga, a može ga preći samo u relaciji spram znanstvenog spoznavanja. Vrata duhovne kuće božje, polukružni luk duge iza koje se događa eksplozija svjetlosti, za tu svijetlost još nisu otvorena. Ona kroz njih probija ali je preslaba da rasvijetli na grafici prikazano događanje. Možemo je usporediti sa otvorom Platonove pećine kroz koji ulaze slabe zrake sunca tako da pećina mora biti obasjana svojom vlastitom svjetlošću. Povezivanje Dürerove grafike sa čuvenom Platonovom prispodobom ne mora biti Dürerova namjera što opet ne znači da se motivi ovih dvaju prikaza ne mogu povezati. David Finkelstein na „Melencolia I“ prepoznaje motiv iz 28. poglavlje Knjige postanka - Jakovljev san. Jakov je u bijegu pred bratom Ezavom kojeg je prevario, jedne noći legavši na kamen, sanjao do neba postavljene ljestve. Po njima anđeli su anđeli božji silazili i uzlazili. Progovorio mu je Bog. Rekao mu je da će njega i potomstvo njegovo silno blagosloviti, bit će s njime i čuvat će ga kuda god pošao te da će ga jednom vratiti u zemlju otaca njegovih, i neće ga ostaviti sve dok ne izvrši što je obećao. Jakov je bio i prestrašen i zadivljen. »Kako je strašno ovo mjesto! Zaista ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!» Uzeo je kamen na kojem je usnuo ovaj san, uspravio ga kao stup da bi tako na ovom mjestu označio prisutnost kuće božje i vratiju nebeskih. Upravo je to ono što prema Finkelsteinu prikazuje i Dürerova grafika, ali u jednom širem, ne samo religioznom već kompleksnijem kontekstu. Obje strane grafike prikazuju odsutnost svjetlosti. Ona prebiva u nevidljivom prostoru, grafici također pripadajućem ako je promatramo u perspektivi velikog zlatnoreznog kvadrata u koji je četava grafika, kao u novi okvir smještena. Na taj prostor iza vratiju nebeskih na lijevoj strani upućuju i ljestve položene uz kulu kojoj se ne vidi kraj, na desnoj strani. Sve to upućuje na zahtjev za prekoračivanjem postojećeg okvira i uspostavom novog. On se ostvaruje u relativiranju lijeve i desne strane, u prihvaćanju upućenosti jedne na drugu. Tako duga ne predstavlja samo lijeva vrata nebeska, već ona predstavlja raspon od lijeve do desne strane, odnosno njihovu međusobno povezanost. Isto tako ljestve vezane uz znanstvenu spoznaju postavljene uz kulu imaju svoje uporište u otvorenom prostoru religije, filozofije i umjetnosti. Sa uporištem u tom prostoru moguć je hod prema visinama znanstvene spoznaje. Postavljanjem dvaju vrata u područje cjeline zbilje slika svijeta je oslobođena jednostranosti, bilo religiozne, filozofske, umjetničke, bilo znanstvene. Ernst Cassirer bi rekao da takva slika nije odraz zbilje nego sklop relacija (Zür Einsteinschen Relativitätstheorie). Pretpostavka jednosti i jednostavnosti pojma zbilje ovdje se pokazuje kao zabluda. Cjelini teoretsko-znanstvene spoznaje bivaju suprotstavljena druga uobličenja i osmišljenja, filozofsko, religiozno, umjetničko. Svaka posebna forma relativirana je u odnosu na drugu; relativiranje je u potpunosti uzajamno. Nikoja pojedina forma ne vrijedi kao izraz istine i zbiljnosti. Limen caelo znanosti i limen caelo metafizike međusobno korespondiraju. Svijest ili znanje o tome da desna kuća božja nema vratiju, da se ona penjanjem u beskonačnost ne mogu dosegnuti, stavlja desnu stranu u korespondenciju sa lijevom. Na kuli se nalaze vaga, sat i magični kvadrat, instrumenti i simboli koji upućuju na pristup svijetu posredstvom broja, utega i mjere. Taj pristup odgovara onom znanstvenom, ali upravo zbog ove korespondencije on nije samo znanstveni. Zato su ti simboli dvoznačni. Kao prvo, oni izriču kvantitativni, egzaktni pristup, ali istovremeno i onaj kvalitativni, duhovni. Tako vaga nema na grafici samo funkciju prikaza pukog vaganja već je i u funkciji izraza sklada između znanstvenog na jednoj i duhovnog tj. religioznog, filozofskog i umjetničkog pristupa na drugoj strani. Jedan njezin uteg pripada lijevoj a drugi desnoj strani grafike. Isto tako sat nema na grafici samu funkciju mjerenja fizikalnog vremena već i funkciju izraza onog što bi Bergson nazvao čistim trajanjem. Pod fizikalnim vremenom ne podrazumijevamo samo neko apstraktno vrijeme nezavisno od čovjeka koji ga mjeri odnosno doživljava. Vrijeme koje se mjeri istjecanjem pijeska također je i ljudsko vrijeme. Ono podrazumijeva neminovni kraj onog što je započelo, nestajanje svega onog što nastaje. Fizikalno vrijeme ističe kao što ističe pijesak u pješčanom satu, ali iz tog istog sata izlazi spirala vremena. Ona izvire iz gornje posude sata, penje se unutar zlatnoreznog pravokutnika iz jednog kvadrata u drugi, stalno dosižući najvišu točka ali nikada ne padajući. U konačnici uvire u zlatnorezni pravokutnik malog anđela, pokazujući se kao njegova umjetnička, metafizička, religiozna, ali i nasuprot tome, znanstvena djelatnost. To je njegovo urezivanje u zid kao probijanje prozora na kuli, ali isto tako podizanje cjelokupne djelatnosti na nebesku razinu. Ova spirala i s njom povezani novi okvir grafike, uspostavljena je upravo njegovim djelovanjem. |
| < | listopad, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Promišljanje kruga promišljanje je onog najjednostavnijeg. No, ono je teško jer prodire u ono najsloženije. Počnimo s uvodnim odlomcima jedne knjige o krugu a dalje neka bude onako kako nas zajednički put bude vodio, naravno ako ga nađemo.
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Hrvatske Web Stranice
E-mail autora bloga: san.milje@gmail.com
U razgovoru o krugu sudjeluju:
Davor: Uvod u filosofijuVivijana: Vivijanine priče
Lucija: Priče
Fluktuacija: Odbaci ograničenost
Helada:Vivere cogitare est
Whiski bar: Filozofski i rock and roll eseji
Edo Pranger: Naše priče
Xalix: ElvenPhilosopher
Valentina
Poesis
Filozofija na forumu
Nietzsche: Antikrist
Do sada objavljeni postovi:
20. Dvostruki okvir - "Que Sera, Sera" Hitchcock: Čovjek koji je znao previše
19. Melankolično? Durer: Melencolia I
18. Moći okrenuti se Platonova usporedba o špilji
17.Dio za cjelinu?
16.Čovjek?
15.sREDište?
14.Nasilje u krugu – aspekt drugi
13.Što je bilo prije, ptica ili jaje?
12.Nasilje u krugu – aspekt prvi
11.Barijera i prag
10.Svijet i svijet, paradigma i paradigma!
9.Prizivanje
8.Ime ruže
7.Ime!
6.Ime?
5.Najdublja i ujedno najviša misao Friedricha Nietzschea!
4.Krug- obruč i prsten?
3.Krug - mjera istraživanja i mjera bivanja?
2.Istina, cjelina, sustav, metoda - krug?
1. Govor kruga?
Free Counter