Vrući ljetni dan u Hercegovini. Čini mi se da je bio četvrtak ali kao da je to bitno. Jedan običan čovjek je posjetio Široki Brijeg, svoj grad, svoju domovinu, svoju zemlju...Bio bi to običan posjet kao i svaki drugi da ovaj nije onaj najdraži i najgori u isto vrijeme. Bio je to njegov posljednji posjet majci Hercegovini. Došao je pozdraviti sve koji ga se sjećaju, sve koji ga znaju i sve koji ga vole. Ja sam u sve ove tri skupine ljudi. Živio sam u sjećanju ljudi koji su govorili:
'' Da, Dida je najbolji igrač s Pecare. Bazina je bio dobar, Bubalo isto tako ali nikada, pazi šta ti govorim mali znam ja da je tebi on striko, ali nikada nije bolji igro za nas. To je bio igračina! ''
Striku smo svi voljeli:
'' Mama, mama kada će striko doći?? Što je rekao kada su tu? Hoće li doći Ivana?? Mogli smo zajedno na more. Pa ćemo do onog Lonrenca, Lorlenza, Rolrlenza....- Luka ne zna reći Lorenzo nananana''
Četvrtak je bio dan kada sam ja vidio ljubav na dijelu. Striko i strina su polako ulazili u našu kuću nakon obilaska bližnjih po gradu. Strina je pomalo umorna krenula na dvosjed da sjedne i odmori se a on onako bolestan i umoran sagnu se oko njenog vrata kao da traži nešto:
-Što ti je ovo tu na vratu?
-Ma koje?
Cmooook.
-Nisam te danas nijednom poljubio a morao sam...
Val nježnosti prekrio je njeno lice, no ona je to uskoro zaboravila zbog Alzheimereove bolesti, no nisam ja, ni Luka koji smo vidjeli taj događaj. Vjerujte mi ja sam bio pod čudnim nekim osjećajem. Striko je tada pokazao najveću rečenicu života., volio ju je u mladosti, zdravlju, i u starosti i u bolesti.
Vrući ljetni dani ponovno će pohoditi Hercegovinu. Mi ćemo i dalje igrati nogomet, još smo uvijek mladi. Lištica će i dalje mirno i nezainteresirano teći prema svojoj starijoj sestri Neretvi, doći će neka nova djeca, križ na tvome grobu u dalekoj Slavoniji ostat će nam kao uspomena na najboljeg igrača Širokog Brijega.
'' Dok se jedan život rađa drugi umire''
Počivaj u miru!
(http://www.nemapredaje.bloger.hr)
|