Svako gostovanje nosi sa sobom nove doživljaje…nove avanture… i još mnogo drugih lijepih stvari! Jedna od stvari koja ovo gostovanje čini mnogo boljim i drukčijih od drugih je sto smo u istom danu odradili dvije utakmice, nogomet i košarku. Nebitno koliko momaka ide na gostovanje Škripari uvijek znaju kako napravit show.
Nalazimo se s našim momcima ispred stadiona Laktaša! Na tribinu ulazimo svi zajedno, na ogradu stavljamo plavi trans „zivot uz siroki“, navijamo, skidamo majice, smišljamo neke nove pjesme… Na terenu ništa novo za vidjet, zapravo kažu da smo nakon dugo vremena postigli gol u gostima, al ja ga nisam ni vidio, ko ga jebe nek se igra! Dok je Širokog Briga bit će i Škripara!

Poslije tekme idemo u restoran jesti, piti i odmarat glasnice za košarkašku utakmicu koja je na rasporedu bila navečer u 20h! I tako ugodno popunjeni idemo u Aleksandrovac na utakmicu Igokea – Široki. Ulazimo u dvoranu, prolazimo preko čitave tribine, smještaju nas u neki kut. Čitava dvorana gleda u nas, dalo se primijetit i kako naši košarkaši zbunjeno gledaju u nas, kao da ne vjeruju da smo ih došli podržat. Odmah počinjemo s navijanjem, rezultat i nije neki povoljan za nas ali mi cijelu utakmicu ne prestajemo s navijanjem! Utakmicu smo izgubili, ali to i nije toliko važno, bitno je da smo još jednom ispratili naš Široki na drugi kraj Hercegovine i Bosne te po ko zna koji put dokazali da smo vrijedni svakog respecta. Poštovanje nam je iskazao i predsjednik Republike Srpske gospodin Milorad Dodik došavši do nas i rukujući se s nama. U onom trenutku sam pomislio da bi taj čovjek dao sve da u svom gradu ima ovakve navijače kao što smo mi. Ali poštovani gospodine Dodik, to nije moguće. Jedan je Široki Brig i jedni su Škripari!


|