U nedjelju dogovamo pojedinosti oko odlaska na ovo gostovanje, i sve je na kraju ispoštovano.
Srijeda, 15:00 ispred Kluba navijača se okupila odlična ekipa, 40-ak ljudi posebno sam ponosan na 11 momaka iz ekipe Hastati.
Put prolazi bez ikakvih problema, malo kasnimo, standardno, i kroz blatnjavi put dolazimo pred nekakav objekt, oni ga zovu stadion, al to nije vidilo stadiona.
Na ulazu na "stadion" čeka nas neugodno iznenađenje, drotovi kažu da je cijena karte 10 KM (DESET MARAKA), nitko ne može vjerovat, al ajd' plaćamo to, krpimo se međusobno, i ulazimo...
Kačimo transparente (Hastati, udarni crni Škripari i BHB) i pjesma počinje.
"Ne bojim se fightova za Širokoga" ori se Vrapčićima, maloumnici iz publike bacaju razne predmete u našem smjeru, al' mi i dalje gonimo po svom i ne prestajemo pjevati.
Naši šminkeri gube 2:0, mi pjevamo "Igrate ko pičke", al' ni to ih ne potiče na bolju igru...
15-ak minuta gori na "baklje naše gore sve", i onda opet malo provokacija s naše strane pjesmom "pošto drva" koja opet izaziva bijes simpatizera.
Izlazimo sa stadiona 15-ak minuta prije kraja i vraćamo se nazad u naš Široki Brig!
Možda se vidimo opet ako se nekad vratite u prvu ligu...
-ponosan na tebe jer si moj grad-




|