Hastati - Široki Brijeg - ŠKRIPARI

22.02.2009., nedjelja

Kup BiH

Prva večer, polufinalna utakmica kupa BiH izmedju Širokog i Zrinjskog. Satak prije utakmice solidna ekipa Škripara se uputila prema Mostaru. Ulazimo u dvoranu na B.B. (cca. 1000 ljudi ulazi svega na jedan ulaz ?!) kad tamo imamo šta vidjet. Dvorana ispunjena do posljednjeg mjesta, već dosta ljudi stoji uz ogradu, uz zidove...a dio tribine koji je trebao biti osiguran za nas skoro popunjen do kraja, al 'ajd dio ekipe se probija na dno tribine, kačimo transparente i odmah započinjemo s pjesmom. Čitavu utakmicu se nije prestajalo s pjesmom, iako malobrojni čitavo vrijeme se čula naša pjesma. Konačni rezultat utakmice ide u korist Širokog tako da se odmah dogovaramo za sutrašnje finale. Subota, 21.02. HKK Široki -KK Bosna Odlična ekipa od oko 60-ak momaka se skuplja ispred kluba navijača. Po ekipi se dalo naslutit da ćemo napravit show u Mostaru. Ulazimo u dvoranu, postavljamo transparente, i uz ritmove našeg neumornog bubnjara započinjemo s pjesmom. Pjesma Škripara doslovno grmi dvoranom čitavu utakmicu. Al poseban show pred kraj utakmice, Široki gubi 10-ak razlike, a mi u transu pjevamo, skačemo, čitava dvorana gleda u nas. Iako je Široki izgubio utakmicu, zadovoljni s našim izdanjem napuštamo Mostar i u Širokom nastavljamo s partyjem.

- 22:18 - Komentari (nema reklamiranja) (4) - Isprintaj - link texta

15.02.2009., nedjelja

HKK Grude - HKK Široki

Na povratku iz Splita smo se dogovorili da u nedjelju odemo u Grude dat našim košarkašima podršku protiv istoimenog domaćina. U 16:30 se skupljamo ispred kluba navijača. Dobar dio ekipe još promukao od jučer, al bez obzira na sve ekipa od 30-ak momaka (i dvije cure) uputila se prema Grudama. 10 minuta prije utakmice nalazimo se ispred dvorane i ulazimo svi zajedno. Postavljamo dva transparenta (Život uz Široki, i zastavu HB ). Pjesma ne prestaje čitavu utakmicu. U drugom poluvremenu ludnica na našem dijelu tribine uz pjesmu "Široki šampion", ljudi doslovno padaju po tribini... Na terenu neizvjesno do zadnje minute, al' naš pomlađeni sastav na kraju uspjeva doći do pobjede. Ova pobjeda mi je iznimno draga zbog raznih pametnjakovica koji su bili uvjereni da će Široki pustit Grudama. A pogotovo mi je drago što smo mi kao ekipa odlicno odradili dva gostovanja u dva dana.

- 22:12 - Komentari (nema reklamiranja) (9) - Isprintaj - link texta

14.02.2009., subota

bilo je to na Valentinovo...:)

nakon propalih prijateljskih utakmica sa Sinjem, i turnira Gojka Šuška po nenormalnoj kiši, na red je došla prijateljska utakmica sa Hajdukom u Splitu... Čim smo čuli za tu utakmicu, odmah su počeli padat dogovori oko odlaska na Poljud. Po broju prijavljenih ljudi prvi dan odmah se dalo naslutit da će NKŠB i ovaj put imat odlicnu potporu Škripara...Tako je i bilo, subota jutro, 60-ak ljudi se već skupilo ispred kluba navijača. Cijelim putem vlada odlična atmosfera, zajebancija, pjesma se ori, pomislio sam da bi zbog toga do Splita mogli ostat bez glasa, ali pokazalo se da nije bilo tako. Pola sata prije utakmice dolazimo na Poljud gdje nas čekaju naši što su došli s autima, ekipa iz Zagreba i Splita. Ulazimo na stadion, postavljamo transparente i pjesma počinje. Od prve minute pjevamo kao jedan, u pojedinim trenucima grmi. U drugom poluvremenu dižemo zastave koje doprinose ljepšem izgledu kopa, pjesma ne prestaje ni u jednom trenutku, 20-ak minuta prije kraja utakmica euforija na "za ovaj grad". Što reći više, moramo biti zadovoljni s našim izdanjem, i poželjeti što više ovakvih gostovanja. Utakmica je završila 1:0 za NK Hajduk, al' imam osjećaj i da je bilo 8:0 nama bi gorilo i pjevali bi isto kao i pri ovom rezultatu... ....nikad nigdje bez tebe, zajedno u nove pobjede čuvari grada nose te...

- 21:59 - Komentari (nema reklamiranja) (5) - Isprintaj - link texta

13.02.2009., petak

Hastati u Zagrebu na polufinalnoj utakmici rukomentog SP

- 17:13 - Komentari (nema reklamiranja) (0) - Isprintaj - link texta

07.02.2009., subota

...da se nikad ne zaboravi...

Veljača Gospodnje godine 1945. Široki Brijeg. Bura miluje široko brdo, kamen, škrta polja. Na obzorju se sunce uveliko izdiglo iznad hercegovačkih dolina. Bila je otprilike jedanaesta ura, sedmoga veljače 1945. godine. Četvrti bataljun 26. divizije Osmog dalmatinskog korpusa, pod zapovjedništvom Petra Drapšina i Boška Šljegovića, zauzeo je franjevački samostan, gimnaziju i konvikt za vanjske đake na Širokome Brijegu. Partizani su osvajanje Briga započeli nadnevka 06. veljače 1945. godine. Na Brigu nije bilo hrvatske vojske niti oružja. Oko sedme ure je započela žestoka topnička paljba po samostanu i okolnim zgradama. Trajala je čitav dan. Ljudi su kasnije na samostanu nabrojili 296 udaraca. Sutradan, 07. veljače, oko jedanaeste ure, partizani su ušli u samostan. Tamo su našli 12 fratara, nekolicinu đaka i okolnog puka koji se sakrio u Crkvi, misleći da je tamo sigurnije. Fratre su, jednog po jednog, odvodili u protuzrakoplovno sklonište i tamo ih ubijali. Najviše samokresom u zatiljak. Potom su zapaljeni. Njihova imena su: 1. Fra Marko Barbarić 2. Fra Stanko Kraljević 3. Fra Ivo Slišković 4. Fra Krsto Kraljević 5. Fra Arhanđeo Nuić 6. Fra Dobroslav Šimović 7. Fra Tadija Kožul 8. Fra Borislav Pandžić 9. Fra Žarko Leventić 10. Fra Viktor Kosir 11. Fra Stjepan Majić 12. Fra Ljudevit Radoš Devet fratara, 30 đaka i nešto okolnoga puka se u zoru 06. veljače, kada je započeo topnički napad na samostan i crkvu, sklonili u fratarsku mlinicu. 08. veljače, kada se više nije pucalo, fratri su se vratili u Samostan. Istom su odvedeni i ubijeni, najviše u okolici Zagvozda. Njihova su imena: 1. Fra Bonifacije Majić 2. Fra Fabijan Kordić 3. Fra Radoslav Vukšić 4. Fra Fabijan Paponja 5. Fra Andrija Jelčić 6. Fra Leonard Rupčić 7. Fra Melhior Prlić 8. Fra Miljenko Ivanković 9. Fra Mariofil Sivrić Partizanske postrojbe su u razdoblju od veljače do svibnja 1945. godine ubili 66 franjevaca. Imena i fotografije ubijenih franjevaca možete pogledati na internetskoj stranici koju uređuje fra Miljenko Stojić:http://www.pobijeni.info/pobijeni.html Hercegovačka franjevačka provincija je u svibnju 1944. godine imala 231 svečano zavjetovanih članova. Godine Gospodnje 1945. provincija ima na raspolaganju 65 članova. Jedna trećina franjevaca je mučki ubijena. Nekolicina je odaslana na studije van zemlje, ostali se ne smiju vratiti u provinciju. Među pogubljenim franjevcima bilo je 13 profesora, 12 župnika, 10 umirovljenika, 9 vikara, 6 klerika, 4 mladomisnika, 3 časna brata, 2 gvardijana, 2 vjeroučitelja, 2 bogoslova, 1 samostanski vikar, 1 načelnik ondašnjeg ministarstva bogoslovlja. Jedan Provincijal - Otac Leo Petrović. Nadnevka 13. siječnja 1947. godine partizani su ponovno došli u samostan na Brigu. Istjerali su fratre iz samostana i zapalili sve što nije izgorjelo prilikom osvajanja samostana. Preostale fratre su otjerali u Mostar. Spaljene su knjige iz knjižice, matice koje su vođene od sredine 18. stoljeća. Spaljivanje je obavljeno u samostanu iza vrata, u klaustru samostana i u dvorištu. Vojnicima je bilo zapovjeđeno da donesu i spale svaki, pa i najmanji papirić koji nađu u krugu samostana. Nakon obavljena posla, uništili su natpis na kamenoj ploči iznad ulaza u samostan. Hercegovački fratri su između 1945. i 1990. godine od komunističkog režima osuđeni na 341 godinu zatvora. Od toga je 78 hercegovačkih fratara odrobijalo u zatvorima 249 godina. "Pobili su pratre na Brigu" je najčešće ispod glasa izgovarana rečenica u Hrvata. Vladajuća nomenklatura u Hrvata, HDZ, ni 20 godina nakon Domovinskog rata nije okončala kulturu nekažnjavanja. Povijesna prilika za mir nije iskorištena. Stradanja fratara nisu niti na jedan ozbiljan način približena javnosti. Nije urađen niti jedan ozbiljan dokumentarni film. Nije napravljen centar za sjećanje na žrtve. S vremena na vrijeme, samo zavrišti tišina. (sirokibrig.com)

- 14:46 - Komentari (nema reklamiranja) (6) - Isprintaj - link texta