Široki je pobjedio 2:1 i preuzeo vrh ljestvice. Po monsumskoj kiši na istoku samo ekipica, koja je kisnula, pjevala zezala se . Šteta što vi ostali ne možete preoznati ovako male utakmice, stati zezati se sa nama, nećete se istopiti. Na ogradi 2 zastave uz standardnu Škripari bila je i Škripari TG (svaka cast za momke). Upaljeno nešto dima, a za vrijeme utakmice aktivirane su i dvije do sada nepoznate naprave, nismo znali da su onakve :) . Sorry svima za strah :).
(skripari.com)
Ušli smo u stadion u 50. minuti . Dođite se u udrugu informirati zašto. Ali od ulaska do kraja su više nego dobro odradili svoj dio posla. Nas nije bilo previše (50 tak) ali dobra ekipa, pogođen tajming i sve se poklopilo. Upaljeno nešto dima.
Kako smo obećali nabavili smo i jednu fotografiju sa košarkaške utakmice HKK Široki-Vojvodina, na kojoj je cijelu utakmicu odnavijalo 25 ljudi. Foto je malo lošija ali nema veze,s ovom utakmicom je završio zanimljiv vikend i pojavljivanje na tri različita mjesta. (skripari.com)
Svaka akcija Hrvatskih navijačkih grupa rijetko kada prođe bez Škripara tako je bilo i ovoga puta. Na prosvjed u Vukovar se moralo otići. Dogovorila se par naših ekipa sa različitih strana i sretno smo se svi našli u Vukovaru. Nama je put započeo u nakon izlaska u noći između subote i nedjelje. Dosta zanimljivo i sadržajno, stalno smo bili u kontaktu sa ostalim ekipama tako da nas je u jednom momentu u koloni bilo i 4-5 auta i jedan kombi. Da ne duljim previše sve do Hrvatske granice prolazi ok, na granici prvi problemi kada su vidjeli da se ide u Vukovar (čak i nas koji smo imali VU tablice) nas izdvajaju na poseban trak i drže duže vrijeme. Dva puta nas pretresajući i duboko provjeravajući. Nakon nekog vremena, dobivamo i pratnju koja nas je pratila sve do ulaza u Vukovar. Usput su toj pratnji pridruženi svi navijači koje su blokirali na izlazima sa autoputa i gdje su ih već stigli, formira se impresivna kolona na kojoj su sticajem okolnosti bila upravo dva auta Škripara. Na radio Vukovaru želje i pozdravi i svako malo se pozdravljaju navijači, što znači da su Vukovarci jedva čekali da im se dođe. Policija nas po već valjda isplaniranoj shemi vozi da u Vukovar dođemo točno na vrijeme, mogli smo dosta ranije. Prolazimo kroz Slavoniju i onda u daljini u ravnici se lagano ukazuje silos pa vodotoranj a na CD-u baš u tom trenutku počinje
Kada vidiš kamen na kojemu piše da je ratnik pao i nema ga više,
nemoj samo proći k'o da ne postoji tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,kako more pjeni,pitaju te jesu li zaboravljeni.
Za njih se pomoli,nek' mi braća znajuheroji se nikad ne zaboravljaju.
Mislim da su svi momci u autu osjetili isto što i ja, dlake su se naježile, srce hoće da iskoči, ponos iznad svega. Lagano se približavamo gradu Heroju kojeg su danas okupirale jake snage Hrvatske policije. Pri dolasku na dogovorenu mjestu već veliki broj ljudi koji su ranije došli , opet pretres ali nije to bila ona nervozna policija na kakvu smo navikli i ono su bili nekako drugačiji. I puštaju nas unutar blokiranog parkinga ispred hotela Vukovar. Masa poznatih ljudi, masa prijatelja navijača sa svih strana. Pozdravljanje, dogovori… Vlada neka pozitivna,mirna atmosfera. U dogovorenu vrijeme formira se impresivna kolona ljudi i lagano uz pjesmu, koja je doslovce grmila polazimo u šetnju gradom do križa na obali Dunava. Impresivna slika, jako puno ljudi a svima u očima isti sjaj, ponos a najvažnije bez ikakvog incidenta uz odobravanje lokalnih ljudi. Formira se nova kolona i kreće ka spomen groblju, policija tada reagira i kao blokira prolaz pješice ali na sreću i oni su fleksibilno reagirali kada su vidjeli da su ljudi spremni na sve da se pješice upute u ne tako blizo Spomen groblje. Kraj legendarnog vodotornja, preko Mitnice… velika ogromna kolona uz pjesmu, skandiranje, paljenje baklji kreće ka mjestu gdje su sahranjeni ljudi koji su branili i koji su pali za svoj grad. Ljudi koji su došli i iz drugih mjesta i stali svi kao jedan, kao što smo mi danas došli. Nevjerovatne scene usput, dječica sa balkona sa uzdignuta 2 prsta, bakice i žene sa suzama u očima i nevjerovatne količine emocija u svima nama. Dolazi se pred spomen groblje, odaje počast legendama, polažu se vijenci (koji mi na žalost nismo donijeli), pozdravni govor. Mi smo morali ranije krenuti i jedina stvar koja me je ispovocirala ovaj dan je ponašanje policije tada, naime na izlasku sa groblja su napravili kordon i ako smo morali po auto (morali smo ga vratiti u određeno vrijeme) a morali smo se vratiti do samog grada po njega. Ali ne znamo iz kojeg razloga revni organi reda nam ne daju da iziđemo, morali smo čekati ali ipak nakon nekog vremena puštaju jednog našeg da ide pa auto mi ostajemo čekati ali nakon nekog vremena ipak smo izlobirali da puste i nas. I onda se događa ono što ja nikad neću zaboraviti, ono što se sav trud da se gore dođe,svo odricanje, sav umor žeđ i glad zaboravlja nakon toga. Naime u nastojanju da se što prije dokopamo grada, zaustavljamo jedno auto. Djed i bakica u njemu nam odmah staju, govore da žive blizu ali da će nas odvesti. Jako stari ljudi, ali toliko su zračili pozitivom da je nevjerovatno. Kad su saznali od kuda smo počinje priča,… bakica sa suzama očima nam se zahvaljuje iz dna srca i počinje svoju tužnu priču, priču kojih je pun Vukovar. Naime njihov jedinac ,21 je godinu imao kada su ga ranjenog odveli na Ovčaru i ubili. Vratili su se vele u grad samo radi njega, da mu mogu svaki dan otići na grob, upaliti svijeću i pomoliti se za njega kao što su to i jučer napravili. Kaže gledam Vas vidim njega, i sinovi moji vama nikad neće biti jasno šta ste danas napravili za nas Vukovarce, mene i moga djeda , mojeg pokojnog sina, hvala vam i Bog neka vas čuva. Šteta , što duže nismo mogli ostati sa tim dobroćudnim starcima ali smo se obećali jednom vratiti i posjetiti ih.Svaka bora na njihovom licu,priča jednu priču na žalost nesretnu , koju možete shvatiti na prvi pogled na njih ali sjaj u njihovim očima priča i drugu priču, imali su sve , sve su izgubili ali su se vratili i gaje uspomene i žive radi uspomena. Valjda bi i svi mi trebali tako?!?… radi ovog svega i najviše što je sve prošlo u miru što je bilo ovoliko ljudi može se reći da je ovaj prosvjed u potpunosti uspio i Hrvatski navijači moraju biti ponosni na ovaj dan i uvijek ga upamtiti i sa pomisli na njega nastaviti pratiti reprezentaciju kao jedan, kao što smo bili jučer…
..postavili smo nešto fotografija u galeriji, kada dobijemo sve objavimo poseban album..
(skripari.com)
Kako smo najavili, za vikend su Škripari bili na tri različita navijačka događaja. Prosvjed Hrvatskih navijačkih skupina u Vukovaru, na ta smo posebno ponosni , te dvije utakmice. U Mostaru na nogometu Zrinjski-Široki 30+ ljudi te još dosta koji je sram stati sa Škriparima, te na košarci 20+ ljudi uglavnom stariji koji su došli na košarku te je odradili u ludom ritmu dosta dobro. Kad prikupimo materijal postavimo i albume u galeriji. Vukovar je već kreiran stavljene 2 slike za sada. Kad dobijemo ostale, objavimo. (skripari.com)
Sve je rečeno... U Mostaru je bilo dobro, solidna ekipa , loša igra... Moglo nas je još više otić al očito to više nikog nije briga. Ostalo nas je sat vremena prije utakmice 10tak u Udruzi bez prevoza za Mostar, većina se snašla i štopom smo stigli do Mostara. Što mene posebno veseli je veoma dobra brojka Hastata, njihov pristup navijanju se posebno može pohvaliti, idemo dalje! ;)