Haso_

četvrtak, 25.01.2007.

Za početak

Evo za početak pročitajte moju priču:

Heroji Dubrave


Upoznavanje
Bilo je to na jesen, 2006 godine dok smo ja, Haso, heroj od Poljanica i David, izumitelj i stvaratelj od Dupca, šetali po mračnoj šumi Trnovčice. Dok je lišće lagano padalo, vjeverice skupljale plodove i medvjedi lupali glavom o drvo trebalo se dogoditi nešto strašno. Ja i David smo to osjećali. Dok smo šetali i gledali Davidov novi propali izum, krila načinjena od lišća, osjetili smo neki čudan zvuk, više kao smijeh. Okrenuli smo se i nismo vidjeli ništa sumnjivo, ali je smijeh postajao sve jači i jači. Pripremili smo svoja oružja za mogući napad. Ali uzalud. To je bio samo Filip, gospodar dosade i car komedije. Bježao je s Milinkovićevom torbom. Milinković je bio gospodar oružja. Bježeći Filip je bio bombardiran Milinkovićevim upravo pečenim ćevapima. Jedan ga je pogodio ravno u glavu i Filip se srušio bez svijesti. Milka nam je kazao da u torbi drži neviđeno blago. Uzeli smo torbu i ugledali zlatni gel, samo jedan u cijelom svijetu. Govorkalo se da on daje ne vjerojatnu moć čvrstoći kose, da vlasi postaju ubojite igle. Kako Milka nije imao posla odlučio je krenuti s nama. Filipu se vratila svijest. Zavezali smo ga da nas ne bi napao kad se osvijesti. Rekao je -hay guys! Pliz, mogu li s vama?-. Nismo ga mogli odbiti. Naša se družba sada sastojala o 4 člana: Milka, David, Filip i ja.
Hodajući šumom vidjeli smo Mateja, gospodara DOTA-igre. On je igrao igrice na zemljani pogon. Govorio je –ne mogu vjerovati! Imam Lyona na 25 i ubije me Rikimaru na 18 levelu!-. Nismo ga shvatili. Bio je prezauzet igranjem pa mu nismo ništa mogli reći. Krenuli smo dalje. Bili smo pomalo gladni. Milka je bio pametan pa je izvadio one ćevape koje smo pojeli u tren oka. –Kuda zapravo idemo?- upita me Milka? –Krenuli smo na put da spasimo mog prijatelja Muju, heroja od Trnovčice. Zarobio ga je zli čarobnjak Wrathamon, gospodar zle magije. Mujo je bio moj vjeran drug u ratu protiv sluga Wrathamona. Imali smo zajedničko iskustvo u borbi. Bio je sjajan ratnik. Zajedno smo jedanput pobijedili Wrathamona, ali taj se vratio onim što mu je ostalo od snage zla.- Kratko sam mu odgovorio.
Nakon kratke šetnje stali smo da se odmorimo. Jako smo se iznenadili jer je dolazio Jozo, cijenjeni saveznik dobre strane. On je pomagao onima koji to trebaju. Rekao je da je vidio Wrathamona kako prolazi sa svojom vojskom zla i da je vidio Muju zarobljenog u kavezu kosti na kraju snaga. Ja i Jozo se dugo poznajemo i znao sam da ne laže. Pitao sam ga hoće li krenuti s nama, ali nije mogao. Imao je previše posla. Pozdravili smo se i svako je otišao svojom stranom.
David je napravio novi izum koji radi, ali ga je Filip strgao. Svi smo zastali. Ćuli smo neki govor. To su bili legendarni braća Musa. Oni su bili špijuni dobre strane. Rekli su nam važne podatke o Muji. Radi kao čistač zahoda za zlog Wrathamona. To je bilo krajnje poniženje. Muse su nas odveli do 3 mudraca, najpoznatija u šumi. To su Martina, Martina J., i Tanja. Imale su toliko znanje da su čak mogle reći blisku budućnost. –Pazite! Ovdje, na ovome mjestu će se neko zlo upravo sada dogoditi!-. To je i bilo. Wrathamon je doletio sa svojim kolima između nas. –Tko je ovdje Haso, heroj od Poljanica?- Hrabro sam mu odgovorio –Ja sam! Wrathamone, bit ćeš uništen, ali se više ne ćeš vratiti! Ja i Mujo ćemo te opet zaustaviti!-. –HAHAHAHA!!! Ti i on? HAHAHAHA!!! Ti misliš da sam sve ove mjesece bez veze čamio u svojem dvorcu?! Znam sve tvoje tajne, Haso! Nikad me ne ćeš uništiti!!!- Kaže. Odvratio sam mu –Misliš? Gledaj ovo! KAME-HAME-HAAAA!!!!- pogodio sam ga jakom moći, ali on nije ni trepnuo. –Ti misliš da će me to zaustaviti?? Nikad!! Slab si, priznaj! Izgubio si puno moći od kad smo se zadnji put borili!! Patetičan si. Gledaj ovo!!-. U jednom sam trenutku osjetio strašnu bol u glavi. –Znam sve tvoje tajne i ne možeš me zaustaviti!- No mudrakinje su izrekle neke čudne riječi i zaustavile Wrathamonovu moć. Uzdigao sam se i mačem ga porezao po licu. Iskoristio je moć i nestao. –To je bilo blizu- kaže Tanja. –Ali netko fali. Filip!- Stvarno. Ne čujem nikakvo pričanje ni pjevanje. Nevjerojatno. Morali smo krenuti dalje. Muse su ostali kod mudrakinja a mi smo krenuli dalje. Sad moramo spasiti i Filipa i Muju. Meni su dale novi mač jer je Wrathamon imao moćnu barijeru koja uništava sve metalno, pa je uništio i moj mač. Ovaj novi je bio od najčistijeg zlata, savršeno oštrog. David i Milka su dobili također mačeve, ali od normalnog metala. Na putu smo vidjeli i Lovru, također saveznika dobre strane. Odmarao se uz stablo. Rekao je da čeka Jozu i Anu. –Ali Lovro, Jozu smo već vidjeli, ali od kud sad Ana? Zar je i ona išla s Jozom?-upita David. –Pa naravno. Dogovorili smo se da ćemo se susresti ovdje.- Ana je bila jedna od sestara dobre strane. Pomagala je ranjenima. Morali smo krenuti dalje. Ali zaustavile su nas mudrakinje jer su se stvorile pred nama. –Morate se pripremiti. Kad stignete do Hrvoja, 2 heroja od Poljanica bit ćete napadnuti.- rekle su i nestale. -Tko je Hrvoje?- upita Milka. –To je bio moj vjeran drug. Nisam ga htio spominjati jer je nakon bitke bio zaleđen i više se nije budio. Sad idemo do njega.- rekoh. -Sad je došlo vrijeme da vam ispričam. Bila je bitka, i to jako velika. Uništen je veliki dio Dubrave. U toj borbi je Wrathamon napao s velikim brojem svojih vojnika i jedva su bili zaustavljeni. Dubec, Poljanice i Trnovčica su bili štićeni od svojih heroja. Ja i Hrvoje smo bili najistaknutiji zaštitnici Poljanica, pa smo zato prozvani herojima. U Trnovčici je bio drug Mujo, koji je pomogao meni i Hrvoju u uništenju Wrathamona. Za Dubec ne znam. To još pokušavam saznati. I da nastavim: zaustavili smo invaziju na Dubravu i nas trojica smo krenuli u napad, ali sam vidio da još jedan čovjek ide s nama, ali ga nikad nisam upoznao. To je to.- Ovi su bili začuđeni. Napokon su shvatili pravu istinu.




Bitka prva
Stigli smo do Hrvoja. Bio je u kapsuli u jedinom dijelu šume u kojem je svijetlost dopirala do tla. Tamo je raslo bilje i cvijeće koje ne raste ni u jednom dijelu svijeta. Imao sam lijek koji je morao probuditi Hrvoja. Otvorili smo kapsulu i ja sam mu ulio lijek u grlo. –Trebao bi se probuditi za minutu. Moram mu puno toga objasniti.- rekoh. On se probudio. Izvukao je mač, već uništen i star, i viknuo –Haso, brže, ustaj! Napadaju nas! Požuri!!- -Smiri se- rekoh –rat je gotov. Možeš se opustiti.- Morao sam mu puno pričati o njegovom junaštvu u ratu. Ali se dogodilo nešto očekivano. Kao što su mudrakinje rekle, Wrathamon nas je napao čim sam Hrvoju sve ispričaju. –O, Hrvoje! Nisam te očekivao ovdje. Dosta je prošlo od velike bitke! Sad ćete biti uništeni! Svi četvero!- kaže uz zlokoban smijeh. Bitka je počela. Wrathamon je prizvao vojsku zombija koji su izlatili iz zemlje. Hrvoje je bio treniran lukom i strijelom, kao i ja, ali sam više volio mač. Uzeo je luk i strijelu, a nas trojica smo izvukli mačeve. Zombiji su bili gadni i bilo ih je teško zaustaviti. Milka i David su se borili protiv zombija a Hrvoje i ja smo pokušavali uništiti Wrathamona, ali bilo je ne uspješno. On je slamao svaku Hrvojevu strijelu i zaustavljao svaki moj zamah mačem. Bio sam prespor sa tim mačem pa sam uzeo dva mala, malo veća od noža, također od zlata, koje sam dobio u tajnosti. Bio sam mnogo brži i imao sam brže zamahe. Ali i oni su bili često ne uspjeli. –Haso, ajmo onaj naš potez!- dovikne mi Hrco. Odmah sam shvatio. Dao mi je nogicu, a ja sam ga u zraku primio i oboje smo odskočili visoko i napali iz zraka. Hrco je izvukao mač i oboje smo svoje oružje uperili u Wratha. Zabili smo mu mačeve blizu srca i slomili barijeru oko njega. Milka i David su svladali sve zombije i priključili se našem uništavanju Wratha. Ali prije no što smo išta izveli ovaj je nestao i stvorio snažnu kopiju, ali bez moći. Bila je 3 puta veća nego on stvarno. Snažno je udario Davida, a on se brzo digao i vratio se u borbu. –Moramo mu naći slabu točku. Ciljaj u srce!- viknuo sam. Zajedničkim snagama smo uspijevali napasti, ali se kopija uvijek obranila. Ja sam otišao negdje u šumu i došao kopiji s leđa. Uzeo sam Hrcin luk i strijelu i nišanio. Bilo je teško jer se kopija stalno micala i nije stajala. Odapeo sam strijelu baš kad se ova sagnula i pogodio kopiju u glavu. Stala je i jednostavno se rastopila. Dobro smo se iznenadili. To je bio Filip, obuzet mračnim silama i kontroliranim mozgom. Imao je neku spravu na trbuhu i mi smo ju skinuli. Probudio se. –Hay guys! What´s up?-. Morali smo se nasmijati. Morali smo požuriti. Milka je rekao da ima auto u torbi. Naravno, nismo mu vjerovali, ali bila je istina. Otvori torbu i izvuče "Mercedes Mclaren". Htio sam ga istući jer nam nije prije rekao. Ali ipak… Do sljedećeg cilja smo došli za 15 minuta. Tamo su nas čekali Roso i Toni. Rekli su nam da je već sve spremno za bitku. Bilo je puno šatora i puno ljudi koji su se pripremali za bitku.




Bitka druga
U tom taboru su bile cure koje svi poznajemo: Nikolina, Lorena, Valentina, Anamarija, Josipa, Ines, Iva i Dijana. Pomagale su ranjenicima i bolesnima. Tamo je bila i Ana, također saveznica dobre strane. Rekli smo joj da ju je Lovro čekao. Nije nam ništa odgovorila. Poslao sam poruku Musama, Jozi i Lovri. Rekao sam im da ih čekam na dogovorenom mjestu. Došli su za sat vremena. Ja sam stao i hrabrio vojnike. Govorio sam im da se nemaju čega bojati. Pobijedili smo jednom, pa ćemo i drugi put. Morao sam osobno po Mateja. Imao sam čudan osjećaj za njega. Mislio sam da je on bio onaj četvrti heroj koji se borio u velikoj bici. Ali mislio sam uzalud. Jer kad sam stigao on je i dalje igrao igrice. –Yo, Matej! Idemo, pripremamo se za bitku.- rekoh mu, a on ugasi kompjuter i pretvori ga u motor. Ja sam poludio. On je otišao i ja sam morao sam ići nazad. Putem sam se loše iznenadio: Wrath me našao. –Sad smo sami, Haso. Sad se borimo samo ti i ja. 1 na 1. U ovoj bici gubiš.- Malo sam se uplašio. Nikad nisam uspio ga uništiti sam. Ali ovo je bio jedan od pokušaja i nisam mogao otići. Počeli smo. Izvukao sam svoja 2 mala mača dok je on izvukao sjekiru veću od mene i zamahnuo. Udario je u pod i velika je rupa išla prema meni i jedva sam ju izbjegao, no iz nje je izašao veliki crv i umalo me progutao. –Rekao si 1 na 1! A tu prizivaš neke goleme crve!—Ti si mislio da sam ja pošten?? Hahahaha! Stvarno si jadan!-. Umalo me crv ugrizao. Sredio sam ga ispuštajući svoju moć kame-hame-ha. Crv se raspolovio i pao na Wratha koji je crva maknuo sa sebe jednim potezom. Zatim me napao i blago me porezao na licu. Žestoko sam ga napao i nisam prestajao. Uspio sam ga udariti u trbuh i lice, ali ne mačem. Borba je bila žestoka. Dobio sam udarac u trbuh. Još jedan u lice i još jedan i još jedan. Stalno sam ih dobivao. –Vidiš? Ne možeš sam me pobijediti! Bez Muje si nitko i ništa. Hahahahaha!-. Imao je pravo. Nisam mu mogao ništa. Ali imao sam skrivenu moć koju nisam htio napraviti, ali… morao sam. –WRATH! Ovo nisam htio napraviti, ali ti si me natjerao!aaaaaaaAAAA!!- ovo sam napravio samo jednom. Sada drugi put. Razderao sam se i počeo puniti energijom. U jednom trenutku mi je kosa narasla i postala čisto bijela. Wrath se čudio i pokušao me napasti, no nije mogao doprijeti do mene. Jedan od Musa bi ovaj oblik čovjeka nazvao "Super Sayan 4". Osječao sam ne vjerojatnu moć u sebi nakon punjena. Osjećao sam da mogu sve što želim. –HASO! Što je to?? Što to radiš? Zašto te ne mogu ozlijediti??- - Sad sam jak i ne možeš mi ništa!! Wrath, padaš!- Napravio sam mu jaku moć. Izgledala je kao velika kugla, bila je crno-plava. Pogodio sam ga i zvučalo je kao veliki potres. Wrath je vrištao dok nije nestao. Ali me prevario, opet. Napravio je još jednu kopiju koja je bila još jača od one prošle. Ostala mi je duga i bijela kosa i ona moć. Brzo sam se vratio u tabor. Tamo su me iznenađeno gledali. Kaže mi David da je o tome čitao i to se događa samo posebnim ljudima. To me iznenadilo. Rekao sam da sam se borio s Wrathovom kopijom i pobijedio. Sutra smo planirali napasti i napraviti još veću bitku od one bitke koja se dogodila, ali ova će biti za stranu dobra i brzo će završiti. Mateja sam vidio i nešto mi je važno rekao. Nešto vrlo važno.
Posljednja bitka
Matej mi je rekao da je on bio četvrti heroj u velikoj bici. Nisam mu mogao vjerovati. Kaže da je prozvan "herojem od Dupca". Također mi je pokazao nešto vrlo glupo i zanimljivo. Počeo se puniti energijom i postao kao ja: super sayan 4. došli su i David i Milka i to isto napravili. Uskoro i Roso i Toni, pa Jozo, Muse i Filip. Hrvoje također. –Ma reko: za… ma nije važno. Zašto mi to prije niste pokazali? Nevjerojatno.- iznenađeno pitah. No to nije bilo važno. Morali smo se odmoriti za sutra. Sutra je veliki dan i moramo biti odmorni.
Sutradan je bilo malo tamno i neki su se oblaci nakupljali oko Wrathovog dvorca. Počelo je grmjeti i sijevati. Jako je kišilo. Već smo bili spremni za napad. Stvorile su se mudrakinje. –Haso, zajedničkim smo snagama pokušale vidjeti budućnost i evo što smo vidjele: pobijediti ćete Wrathovu vojsku, no moraš se paziti Wratha osobno. Wrath je samo maska onome što je puno jače, nešto što može biti uništeno samo snagom četvorke heroja: Matej, heroj od Dupca, Mujo, heroj od Trnovčice, Hrvoje, 2 heroj od poljanica i ti, Haso, heroj od poljanica. No prije Wrathovog uništenja moraš osloboditi Muju, jer on će puno pomoći. Sada ćemo izreći moćnu čar i svima pojačati štitove i mačeve.- rekle su i počele nešto mrmljati i u trenutku su vojnici dobili velike štitove i mačeve. Zatim su mudrakinje nestale. Pozvao sam Hrvoja i Mateja da odredimo gdje se nalazi Mujo. Bio je zarobljen u visokoj kuli. Pokušali smo komunicirati s njim mislima. Ne znam ako je dobio moju poruku, no vidio sam svjetlost na toj kuli. Rekao sam mu da se pokuša pretvoriti, što je i učinio, ali nije mogao izaći iz kule jer je bila izgrađena od čarolije. Pokušao je mnoge moći, ali ništa. Morali smo mu pomoći.
Vojska je krenula i bitka stoljeća je počela.
Naših vojnika je bilo oko 2 milijuna, a Wrath je svoje jednostavno stvarao i bilo ih je preko 100 milijuna. Napravili smo par moći i smaknuli oko pola njegove vojske, ali je to on opet nadoknadio stvaranjem novih. Morali smo osloboditi Muju pa smo nas trojica otišli sa strane i došli do kule. Mujo je bio unutra i imao je istrošenu odjeću. Izgledao je kao da ga je komarac 10 dana tukao nogom u glavu i kao da ga je krava šamarala jezikom i zvonom na vratu. Svako od nas je napravio kame-hame-ha i uništili smo kavez. Dali smo mu novu odjeću i namirisali "axe efect-om". Naši vojnici su počeli gubiti. Cure su pomagale gdje god su stigle. Milka se sjetio i svima dao malo gela, pa su se naši vojnici lagano probijali svojom čvrstom kosom. Zatim smo mi, 4 heroja otišli izravno napasti Wratha. Bio je u špilji i tamo stvarao vojsku. –Wrath, sada gubiš jer smo sada sva četvorica ovdje i spremni smo te uništiti- rekli smo. On se samo nasmijao i nije ništa rekao. Samo je izvadio sjekiru i čekao. Na sebi je imao rastezljivo crno odijelo i izgledao je prilično gadno. Napali smo. Iza nas se čula pjesma "breaking the habbit" od linkin parka. To su puštale mudrakinje. Davala nam je hrabrost. Izvukli smo mačeve. Ja sam Muji dao svoj veliki, zlatni mač jer on nije imao ništa. Ja sam uzeo dva mala noža, Matej također mač i Hrco je uzeo luk i strijelu. Ali zabunom je uzeo pravi luk i svima je smrdjelo. Zatim je uzeo pravi. Prvo smo napadali tko je kako stigao. Udarili smo Wratha par puta, no on je i dalje samo stajao. Činilo se kao da je punio energiju jer je nekakva blijeda svijetlost bila oko njega. Dalje smo ga udarali i puštali moći, no on je i dalje samo stajao. Do jednog trenutka: počela mu je pucati odjeća i rastao je. Wrath je bio samo maska. To je bio Sell, princ tame. Bio je najjači protivnik kojeg nismo uspjeli pobijediti. –HASO, HRVOJE, ANTE, MATEJ!!! OVO JE MOJ PRAVI OBLIK!!!- vikao je i u istom trenu nas je sve udario svojom moći poput pola elipse. Bili smo na podu. I dalje nas je tukao. Udarao nas je nogama, rukama i moćima. Nije popuštao. Nismo imali ni trenutka barem da se dignemo. A moć je punio 3 sekunde. To je trajalo dok se mudrakinje nisu stvorile pored nas i rekle –Pazite! Dajemo vam 20 sekundi da postanete još jači, super sayan 10!!-. Sell je bio zaustavljen a mi smo se počeli puniti. Osjećali smo vatru u sebi i ogromnu moć. I sve dok se nismo pretvorili u završni stupanj: level 10. mogli smo sve i bili smo užasno brzi. Kao da smo se teleportirati s mjesta na mjesto. Sell se oslobodio i mudrakinje su nestale. Napao je svom silom, no nije nas ni jedanput udario, već smo mi njega uništavali moćima svaki tren. Sad on nije imao vremena pomaknuti se. Odjednom je Sell počeo svijetliti i izgledao je kao da će eksplodirati. –aaaaaaaaaaaAAAAAAAAAAA!!!!!!!!- počeo je vikati i bila je eksplozija. Izašao je Sell. Puno veći i snažniji. –S-s-sad s-s-ste p-pr-prošlost!!!!- rekao je. Pokušao je udariti Muju, promašio, no napravio je novi prolaz u špilji. Malo nas je bilo strah. Sad smo samo koristili moći, a nismo mu se približavali. On je stvorio svoje kopije, male plave. Bili su jaki, no savladali smo ih. Kako smo mogli letjeti izašli smo iz špilje, a Sell zajedno s nama. Naše moći mu nisu mogle ništa. Morali smo ga udarati, ionako smo bili puno jači. No bilo smo jednaki cijelo vrijeme. Čuli smo glas: -Heroji, ako ga želite poraziti morate ga baciti na pod i napraviti najjaču moć!!-. Nismo znali od kuda dolazi, no znali smo što nam je činiti. Udarili smo ga najjače što smo mogli i Sell je bio u rupi. Naša najjača moć je bila big beng atack. –AAAAjmooooo!!-. Počeli smo govoriti: Big bang atack!! Napravili smo veliku kuglu i sva četvorica smo ju bacili na Sella. On je bio iznenađen i jedva je držao kuglu ispred sebe. Mi smo još izrekli –Kame-hame-ha!!- i pogodili kuglu koja je potisnula i uništila Sella. –napokon.- kaže Mujo. Pomogli smo ostatku vojske da uništi preostale zombije. Počeli smo slaviti. Svi smo se okupili pored tabora. Cijeli prijašnji 7.a, Hrco i Mujo. –dobro je što je napokon gotovo.- kaže David. Da, stvarno. Lijepo je što je gotovo. No i dalje se pitam: zašto? Zašto se to sve dogodilo? Na običan dan u školi je uništena skoro cijela Dubrava, a samo nas malo je bilo spremno na ovo. Jedini pobjednik ove bitke nije čovjek, nego hrabrost, odvažnost i domoljublje. No i dalje je svirao "breaking the habbit" jer su ga mudrakinje stalno premotavale. I sve je dalje bilo isto: ja sam i dalje bio u svojem društvu, mudrakinje su i dalje dobivale petice u školi, Filip je i dalje bio dosadan, David i Muse su dalje bili puni ideja. Matej je nastavio igrati igrice, cure su i dalje pomagale, Lovro, Jozo i Ana su dalje bili frendovim, Toni i Roso su i dalje bili nogometaši. No pitam se: hoće li se opet dogoditi nešto takvo?? Evo, već Filip trči s Milinkovićevom torbom.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv