Upoznavanje s roditeljima vaše djevojke ili dečka? - Susretit će se u sredini
subota , 22.12.2018.Iz muškog kuta - Bez seksa, brak nam se gasi
Click here: Upoznavanje s roditeljima vaše djevojke ili dečka?
Takva je osoba uvijek spremna da daje, a da ništa ne traži zauzvrat. S takvima nisam mogla ući u vezu i trpiti umišljene ispade. Nakon što baka zaspi, dvanaestogodišnja unuka će sa svojim dečkom izaći na ponoćnu premijeru u kino.
Tako su mnoge majke postale ubojice svoje vlastite djece. Recite joj sve svoje želje i potrebe vezane uz odgoj, prehranu i njegu djeteta te ciljeve obrazovanja. Ona ih grli i ljubi kada dođe u vrtić, ali oni je i dalje ignorišu.
Iz muškog kuta - Bez seksa, brak nam se gasi - U svakom slučaju je bolje spriječiti nego liječiti — tako da je kontracepcija prije abortusa, svakako neophodna! Kada smo prekinuli dobijala sam savjete od mame kako ću ga preboljeti, naći drugog i zaista jesam.
U prvom licu Iva piše o svojoj obitelji, rodbini, prijateljicama, kućnim ljubimcima, svojim zgodama i nezgodama. Iva je šašava, pronicljiva, prepuna orginalnih ideja i jako, jako brbljava. Pamela je s roditeljima preselila u novu sredinu, što znači i prilagodbu novom razredu koji baš i nije pretjerano srdačan. Srećom, ona je otvorena i vedra djevojka pa će, usprkos problemima koji su neizbježni prilikom tako velikih promjena za jednu školarku, steći nove prijatelje pa čak i zadobiti povjerenje jednog zgodnog, zanimljivog, ali prilično šutljivog Andreja. Roman, međutim, zahvaća i dodatne probleme koji nastaju dolaskom djeteta u novu sredinu u kojoj se ono teško snalazi, jer su roditelji u današnje vrijeme iz ekonomskih razloga često prisiljeni seliti.. Prijateljicu s kojom bi dijelila tajne i sporazumijevala se samo pogledima. Ona vjeruje da ako do kraja osnovne škole ne stekneš prijatelja za cijeli život, nećeš nikada. Razlog zašto već nema najbolju prijateljicu leži u čestim seljenjima njezine obitelji. Maja predano kreće u svoju misiju, ali njezina potraga ne napreduje onako kako je zamislila. Čekaju je mnoga iznenađenja. Neka neugodna, a neka vrlo ugodna. Ovaj duhoviti roman o prijateljstvu i ljubavi namijenjen je djeci starije školske dobi. Može li ga se zaobići? Može li se uhvatiti ukoštac s njim, i kad se čini da je riječ o bezazlenom vršnjačkom zadirkivanju, ali i kad je sasvim ozbiljno, tako da se svatko naježi od njega? Zbirka od deset pripovijedaka Kao da se ništa nije dogodilo pripovijeda deset zaokruženih priča povezanih likovima slučajnih tinejdžera koji biste mogli biti i vi. A nije li svatko od nas po nečemu drugačiji? Nije li svatko od nas malo pomaknut u odnosu na ono što medijsko nasilje postavlja kao imperativ klišejiziranog izgleda i ponašanja? Ne traži li svatko svoj komadić svijeta u kojem želi biti važan, pametan, privlačan, ali onakav kakav jest, ne mijenjajući se, nego tražeći srodnu dušu koja ga razumije? Ako je tako, onda je to knjiga za svakoga od nas. Oni ne promatraju svijet što ih okružuje kroz ružičaste naočale, ali se niti ne predaju pesimizmu, uvjereni da na sve loše oko sebe treba gledati — kao da se ništa nije dogodilo. Ana pohađa glazbenu školu, sluša klasičnu glazbu, odijeva se kao da je došla iz nekog drugog doba i ne vidi zanimljivost u oponašanju drugih. Ana je u svojoj jednostavnosti posebna. Samim time što je najobičnija djevojčica, izdvaja se od ostalih jer praćenje trenda za njezine vršnjake znači ulaziti u dobro osmišljene kalupe i postepeno se prilagođavati masi. Ipak, Ana nije odoljela trendu društevnih mreža pa je kao i većina vršnjaka pomalo ovisna o Facebooku. I ona, kao mnogi, broji lajkove koje dobiva na statuse, slike i glazbene poveznice. Na Facebooku najviše uočava svoju posebnost jer shvaća da sav kvalitetan sadržaj koji lijepi na svoj zid prolazi neopažen, za razliku od gluposti koje stavljaju njezini virtualni prijatelji i za to dobivaju komentare, lajkove, smajliće. Često se pita isplati li se biti drugačiji i treba li zapustiti dio sebe koji je priječi u tome da bude kao i ostali. Pomoć traži i na popularnom televizijskom Astro showu kao i kod susjede gatare. Ana ipak ostaje svoja te Facebook ne koristi za samopromociju i stvaranje lažne slike o sebi već za razgovor, druženje i traganje za sebi sličnim osobama. Na fejsu upoznaje zanimljivog dečka zagonetnog imena, ali i stupa u kontakt s vlastitim, suvremenim anđelom koji joj pomaže u rješavanju njezinih dilema. Glavna junakinja je vesela i pomalo lakomislena 15-godišnja Zagrepčanka, kojoj život protiče poprilično bezbrižno i uspješno, sve dok se ne zaljubi u naizgled idealnog dječaka Frana. Tada se malo pomalo idilična slika svijeta ruši. Tena upada u perfidnu mrežu kriminala, ali zahvaljujući vjernim i dobrim prijateljima, te razumnim roditeljima, ona uspijeva prebroditi ovo krizno životno razdoblje. Ova će knjiga biti bliska svima mladima koji će u njoj prepoznati svoje ljubavne nemire, probleme, različita traganja za putovima afirmiranja i izgrađivanja vlastite osobnosti i stava, sklonost sanjarenju, poeziji, pustolovini, ali i kritičkom preispitivanju svojih odluka i autoriteta odraslih. Prepoznatljivost razmišljanja mladih očituje se i u jezičnom zahvatu: upotrebi urbanog zagrebačkog žargona u dijalozima likova ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Jednoga nedjeljnoga jutra, na pročelju susjedne zgrade, Jana ugleda grafit: Jana, volim te, al' stvarno, s potpisom Dugy. Iznenadi se, naravno, i odluči s prijateljicom Wannom istražiti tko je taj njezin nepoznati, sramežljivi udvarač. Poslije iscrpne detektivske obrade svakoga od njih, otkriju, baš kao u kriminalističkom romanu, da je tajanstveni Dugy sumnjivac na kojega su najmanje sumnjale. To je Marek, zgodni i visoki košarkaš iz susjednoga razreda, osmoga b, koji i nije baš sramežljiv kako im se u početku činio. Otkrivši tko je Dugy, uslijedit će novo iznenađenje. Međutim, tu nije kraj njihovim problemima... Okružene medijski eksponiranim zvijezdama i zvjezdicama, djevojčice već u tinejdžerskoj dobi postaju izložene velikim pritiscima da izgledaju baš kao i njihovi idoli. Nažalost, umjesto sreće, takve djevojke uz kilograme gube i prijatelje, obitelj, počinju živjeti u hermetičnom svijetu, a na kraju stradava i njihovo zdravlje, fizičko i mentalno, te obolijevaju od anoreksije i bulimije. Od početnog cilja da smršavi tek nekoliko kilograma, život Ele počinje se vrtjeti isključivo oko hrane i dostizanja savršenog izgleda, kakvim ga ona smatra, ne primjećujući da ulazi u spiralu, ne samo fizičkog propadanja, iz koje gotovo da nema povratka. Tek će susret sa djevojkom koju je upoznala na blogu gdje se okupljaju djevojke s istim problemima — a koja je prošla jednaku životnu priču- u Eli pobuditi sumnju i strah kud će je odvesti njeno izgladnjivanje. Sve dok u nekom trenutku ne shvati kako više nije gospodar nad vlastitim tijelom i životom — kontrolu je preuzela njena ne prijateljica Ana… ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Roman Sanje Pilić govori o djeci rastavljenih roditelja i problemima uzrokovanim novom životnom situacijom. Priču pripovijedaju članovi jedne moderne obitelji: mama, tata, baka, sin i kći te neki pridruženi članovi učeći nas da se volimo i kada se svađamo... Autorica na neposredan, jednostavan način oslikava zamršenu obiteljsku situaciju, s lakoćom uvlačeći čitatelje u priču, te iznova dokazuje zašto je jedna od ponajboljih pripovjedačica za mlade. Glavna junakinja, tinejdžerica Mia, u godinama je kada se krhkost, ali i neophodnost prijateljevanj a najdramatičnije osjećaju. Najbolja prijateljica pretvara se u potpunog stranca nakon št o je snimila CD i postala slavna, prijateljstvo se naprasno prekida te Mia ostaje osamljena, tužna i povrijeđena. Kroz roman se provlače pitanja nepravde, prolaznosti slave i površnih međuljudskih odnosa. Roditelji su prezaposleni i rijetko se viđaju. Dani mu prolaze u samotnim tumaranjima sve dok ne sretne Janu. U početku misli da je neka djevojčica sa sela, ali se s vremenom pokaže da ona uopće nije odavde, nego da je zalutala iz 18. Ta kraljica mirisa i okusa na licima nam uvijek, uz poneku mrlju, ostavlja širok osmijeh. Sjajna je prijateljica i često je se može vidjeti u dobrom društvu s mlijekom, lješnjacima, rižom, bademima, jagodama, medom i drugim prijateljima. Još nije zabilježeno, a vjerojatno će tako i ostati, da se netko posvađao s čokoladom. Iako katkad gorkasta, najčešće je slatka. Štoviše, čokolada je tako ljupka da se u nju možemo i zaljubiti. Zaigrana je i pronalazimo je posvuda: u kolačima, pudingu, sladoledu, u pralinama i palačinkama, našem džepu i maminoj torbici. Ako vam se jede čokolada, a nije vam pri ruci, potražite Darka, Lelu i Tihomira. Oni upravo objeduju najukusnije čokoladno jelo — djetinjstvo! To je jelo u Belgiji, Nizozemskoj i sjevernoj Njemačkoj vrlo uobičajeno, a posebno je omiljeno među djecom, koja ga jedu gotovo svakodnevno. Ukuhane jabuke simbol su domaćeg, poznatog i sigurnog. U mnogim pričama očevi su veliki junaci. Međutim, Klaas Verplancke priča o jednom običnom tati i opisuje ga onakvim kakav jest: često je pravi supertata, ali nije sasvim savršen. Ujutro je raščupan, uvečer umoran, a nekad bude i razloga da se jako naljuti, pa sin kreće u potragu za boljim tatom. Hoće li ga naći i što je na tati, zapravo, najljepše? Za ovu toplu priču o ocu i sinu belgijski autor i ilustrator Klaas Verplancke piše na flamanskome nominiran je za ugledne flamanske nagrade i za tekst Knjižni lav i za ilustracije Knjižni paun. Posve zasluženo, jer s malo riječi i vrhunskom grafikom postiže dramatičnu uznemirenost i smirenu nježnost u savršenom skladu s raspoloženjem i razvojem priče. A ukuhane jabuke tako su mirisne i tople da će ugrijati i vas. Kada djevojčici Tari nestane djed, ona se obrati za pomoć psu Melkioru koji posjeduje neobičnu sposobnost ljudskoga govora. Ova uzbudljiva potraga za nestalim djedom ispričana je u maniri pravoga detektivskog romana i prati Taru i Melkiora u avanturi iz koje se rađa jedno veliko prijateljstvo. Ne čekaj me… sa 16 godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa za vrijeme Domovinskog rata. Prve rečenice romana zapisivala je u sitnim, noćnim satima na drvenim letvicama drvarnice dok su tišinu narušavale detonacije granata. Zapisi na letvicama, unatoč odmaklom vremenu, stoje i danas. Ovo je priča o odrastanju mlade osobe u uvjetima u kojima je svaki trenutak života posebno dragocjen, no okružena brigom i ljubavlju svojih roditelja i cijele obitelji djevojčica dolazi do spoznaje da na ovom, često okrutnom svijetu, uvijek ima ljudi koji znaju pružiti ruku kad je to najpotrebnije. Prve dvije priče bile su objavljene u Modroj lasti kao mini romani, ilustrirao ih je Josip Sršen, a urednik knjige je Nikola Štambak. Čini se da se mjesto i vrijeme radnje u Snježaninim romanima za djecu pomiču iz drevne prošlosti sve bliže sadašnjosti u kojoj djeca danas žive. Pripovijest o blizankama, Tini i Dini započinje u naše doba, u domu za djecu bez roditelja — siročad i nahočad. Autorica profesorica književnosti i socijalna radnica bila je niz godina tijesno povezana s takvom ustanovom pa je izbliza promatrala život u dječjem domu i očima djeteta-štićenika. Kad je došlo vrijeme za književno oblikovanje tih dojmova, učinila je dječju kuću uz morsku obalu, okruženu starim borovima, poprištem zapleta radnje svoga romana uz odobrenje osoba koje su tada vodile ustanovu i bile zaslužne za tople i produktivne odnose djece i odraslih. Dio radnje zbiva se na ruševinama stare Salone i na Gospinom otoku uz rijeku Jadro. To je autorici dalo priliku za jasnu i potresnu ekološku poruku. Naoko nerješiv zaplet romana nastaje kad bogata strankinja, vrlo darežljiva kad nešto hoće postići, želi usvojiti jednu od sestara kako bi djevojčicom nebeski plavih očiju dopunila svoju zbirku usvojene raznobojne djece sa svih strana svijeta. Ne želeći se razdvojiti, blizanke bježe iz jedinog doma koji imaju. Time započinje čudesna pustolovina koja, po svojoj maštovitosti, ne zaostaje za znanstvenom fantastikom. Osim dilema oko upisa u srednju školu i ljubavnih zavrzlama, tema je romana i zbrinjavanje napuštenih kućnih ljubimaca. U dodatku se donose podaci o tome kako pomoći odbačenim životinjama i kome prijaviti njihovo zlostavljanje. Kao i dosad u svojim romanima, autorica je i u ovoj knjizi obradila aktualne teme s kojima se djeca sve češće susreću, te se tako lako mogu poistovjetiti s likovima i pronaći utjehu u činjenici da se i drugi vršnjaci ma koliko fikcionalni susreću sa sličnim životnim izazovima. Radnja romana odvija se tijekom jednoga tjedna i raspodijeljena je po danima u tjednu. Započinje početkom rujna, kada djevojčica Tinka kreće u šesti razred osnovne škole i strahuje od prvih testova. Međutim, dočekuju je vrlo lijepe i neočekivane vijesti. Kako se u njezinom razredu uče i klasični jezici, svako poglavlje naslovljeno je po nekoj njoj dragoj latinskoj izreci koja svoje opravdanje nalazi u samoj priči. Školski sukobi, grupiranja, različiti afiniteti i odgoji, simpatije, propitivanje odnosa s roditeljima i učiteljima, razmišljanja o lektiri i matematici te školskom sustavu uopće, suvremenim medijima i tehnologijama, samo su neki od motiva ovog romana u kojem je autorica nastojala pogoditi jezik i preokupacije svojih budućih čitatelja, dok će idealni primatelji biti oni koji su po godinama bliski samim likovima. Krešo ide u 5. A u stvari iza te njegove grubosti krije se dječak kojemu nedostaje otac. I Ivica ide u peti razred, živi sam s tatom, svira violinu, nježna je i osjetljiva duša i silno mu nedostaje mama koja je umrla. Spojit će ih ljubav mame i tate, koji zajedno rade na televiziji. Unatoč Krešinom otporu i ljubomori, peripetijama, nasilništvu i skoro velikoj nesreći, Ivica i Krešo, mama i tata postat će na kraju jedna obitelj. Autorica nenametljivo govori o moralnim vrijednostima ljubavi i prijateljstva te o nužnosti snalaženja u mladenačkim iskušenjima. Neobična knjiga, izokrenutih uloga djeca-odrasli, istovremeno smiješna i ozbiljna, knjiga koju brzo čitamo i ostajemo zamišljeni nad stvarnošću. Ugođaj svakako upotpunjuju vesele ilustracije Tanje Tintor. Stoga, trebate li knjigu za opuštanje i dobro raspoloženje posudite upravo ovu i ugodno se zabavite! Učenik koji ne uči, koji ne sluša i koji na svakom koraku u školi i oko škole izaziva sve veće i veće neprilike… Hoće li učiteljica odustati? Korisne poruke na stranicama ovog romana Marijane Jaić mogu naći i učitelji, i roditelji i učenici. A naročito ako se to dogodi u obitelji i to ni manje ni više nego - MAMI! Slične pokušaje zamjene uloga smo već viđali na filmu, a sada se ta zanimljiva tema nudi u ovoj vrlo duhovitoj, ali i ljubavlju začinjenoj knjizi, koja će svakog razveseliti. Sve je bilo isplanirano: filmovi, igre na računalu... Odlučili su se isprobati novu igru na CD-u, koja je navodno, čudo tehnike: kada je igraš, imaš osjećaj da si i sam dio igre, da si u njoj. Stisnuli su ENTER i počela je... Ortavec je novije ime na sceni naše dječje književnosti. Radnja njezinog prvog romana zbiva se u trećoj dimenziji, u virtualnoj stvarnosti, kamo kroz neobičan kompjutorski program autorica vodi svoje junake, tri dječaka i dvije djevojčice. U tom čudesnom svijetu oni prolaze kroz razne pustolovine i zastrašujuće nezgode, ali sloga i prijateljstvo čine ih hrabrima i nepobjedivima. Žive u gradu Vrlingradu, a to je tu negdje, negdje blizu nas. I vrlo su slični nama. Vole jesti pizzu, gledati bedaste emisije na televiziji i igrati igrice. Oni malo stariji Smotanci katkad su preozbiljni, ali znaju biti i drugačiji. Najveća je vrlina svih Smotanaca to što za razliku od većine nas, oni nešto zaista i nauče na svojim greškama. Pa kako im to uspijeva? Ilustracije su sastavni dio priče, to jest odgovora na postavljeno pitanje. Na početku, a bilo je to jednog običnog dana, Ivana se dosađivala. Pa je počela crtati. Onda je počela razmišljati o imenima likova koje je nacrtala. Tea, Matko, Ruža, Slavica, Jelica, Vera, Boki… a svi zajedno postali su Smotanci. U njoj pratimo događanja nakon dolaska novog učenika u razred na kraju školske godine. Trinaestogodišnjak koji je došao iz Pariza, pokretač je dobrodošlih promjena koje se ne događaju samo među njegovim vršnjacima. Međutim, koliko je njezina nacionalna pripadnost izdvaja među školskim kolegama, toliko je i umijeće čitanja dijeli od ostalih Roma u naselju. Priča Kedine svakodnevice, prepune nerazumijevanja, predrasuda, ali i postupnog prihvaćanja, pokušaj je približavanja dvaju različitih svjetonazora i načina života. Njihov boravak prepun je događaja i avantura. Zabavljaju se, kupaju, plešu i vesele daleko od očiju roditelja. Na njih paze tek od njih nešto stariji student Hrvoje i studentica Ljubica. Djevojčice i dječaci osjećaju uzajamnu privlačnost. No, sve nije uvijek jednostavno. Na povratku počinju više cijeniti ono što za njih čine njihovi roditelji i učitelji. Što je izazvalo ovu promjenu? Započinje i završava jer tek na kraju romana, zahvaljujući videozapisu, shvaćamo radnju čitavog romana. Radnja je dalje prebačena u naše vrijeme. Odvija se najprije u Portugalu, pa u Hrvatskoj. Čitavu priču povezuje Lisabonac, odnosno Josipov kamen, koji mijenja boje, žari, isijava, omekšava, povećava se, da bi se na kraju transformirao u živo biće zelene boje. Zelenu djevojku i zelenog mladića koje pratimo na njihovom unaprijed određenom, zacrtanom putu. Gospodin Amicis Portugal i prof. Đurić, svaki u svojoj zemlji, istražuju sve pojedinosti o zagonetnim bićima. Obojica donose isti zaključak. Cilj bića je naći se na mjestu davne sibirske eksplozije. U interesu znanosti održan je tajni simpozij znanstvenika u Sibiru na kojem se prikazao video zapis. Poruka zelenih bića je shvaćena. Ona i njezin najbolji prijatelj Zvonac svakodnevno posjećuju napuštenu kuću u njihovu susjedstvu u kojoj boravi obitelj mačića o kojima se brinu. Kada napuštena kuća dobije novog vlasnika, u njihovu inače mirnom kvartu počinju se događati neobične stvari i pojavljivati se sumnjivi ljudi. Kika i Zvonac, uz pomoć novih prijatelja Edija i Lane, pokušat će doznati što se događa i otkriti ono što čak i policiji promiče. Prvi put se pojavljuje s jednim ukoričenim djelom i zanimljivo je što prvi put svoja mišljenja i osjećaje prenosi u najsloženiju književnu formu, a to je roman. To je tinejdžerski roman sa elementima kriminalističkog romana, a na to ukazuje i sam naslov ''Provalnik'', te ilustracija koja se nalazi naslovnoj strani. Roman koji je Ariana napisala, svojim značajkama odgovara svim onim romanima koje definiraju teoretičari dječje književnosti, što znači da se u romanu javlja jedna složena izmišljena priča iz koje se profiliraju različiti psihološki, jezički oblikovani likovi. Što se tiče tematike ona se prvenstveno temelji na potrazi za tim provalnikom, al zanimljivo je što Ariana koristi to pod dječjom književnosti, a to je korištenje raznih zagonetnih situacija i predmeta. Nadarena je za umjetnost, nije joj važno da je trendovski odjevena i što drugi misle o tome. Crne hlače i crna majica njezin su stil. Kada prijateljici Maji povjeri svoju tajnu koja ju muči, ona ju uvjeri da sve probleme ovoga svijeta najbolje rješava dobar šoping. Kupovina jednog retroprsluka mijenja iz temelja Mirnin pogled na svijet mode, kupovine, izgleda, popularnosti među vršnjacima... Započinje luda utrka po dućanima i mahnito punjenje njezina, nekad praznog, ormara. U tekst romana ubačene su duhovite reklamne poruke koje parodiraju današnje oglašavanje. Roman je namijenjen djeci starije školske dobi. I što je najbolje od svega, Dario nije baš neki učenik, a često voli napraviti i kakvu spačku. Ipak, ljeto je tu, završava nastava i dolazi vrijeme kada se neki stari planovi mijenjaju i da bi sve završilo u jednoj — ježovitoj priči, nakon koje jednostavno nema više kupanja u moru, ali ljeto tek počinje! I to u najboljem mogućem društvu. Dnevnik vragolana je jednostavnim riječima simpatična knjiga koja nas podsjeća, pomalo nostalgično, na neka druga vremena kada smo i sami čitali Adriana Molea. I tada su se u američkoj javnosti pojavila nagađanja o podrijetlu imena Croatan , te nagađanja da su pripadnici toga plemena dijelom potomci hrvatskih pomoraca. Tome u prilog govore podatci da su Croatani - svijetle puti i kose, plavih očiju, jedini Indijanci koji uzgajaju vinovu lozu i jedini koji u svom jeziku imaju riječi slične hrvatskim riječima. Polazeći od ovih podataka , konzultirajući oskudnu literaturu, o tom predmetu, uz izvjesne preinake i nešto mašte, pisac je napisao roman čiji je glavni junak povijesna osoba - dubrovački pomorac Đuro Lovrić. On je zapovijednik broda Sanctus Spiritus. Prilikom plovidbe u Englesku, u nevremenu, brod doživljava havariju i posada dospijeva na američku obalu. U još jednom nevremenu brod je do kraja uništen pa je time povratak u domovinu onemogućen. Članovi posade sprijatelje se i sužive s Indijancima, a Đuro Lovrić postaje njihov poglavica. Potomci miješanja tih dviju kultura su Kroatani. Vrlo je radoznao i svako udaljavanje od plemena predstavlja izazov. Jednoga dana potraga za pripitomljenim vučićem odvodi Babua do sela neobično vitkih i svijetlih ljudi kakve još nikada nije vidio… ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SONJA ZUBOVIĆ Izuzetno topla priča u kojoj se prožimaju elementi bajke i stvarnosti zaodjeveni u ruho mašte, poetičnosti i teške, ali istinite zbilje. Usprkos tome što autorica obrađuje temu koja sve više pritišće suvremenog čovjeka i guši ljepotu Zemlje, roman odiše simfonijom vedrine, zajedništva i nade. Patuljačka zvona zvone na uzbunu ne bi li na sve strane svijeta poslali poziv za pomoć. Za pomoć i za ozdravljenje planeta na kojem živimo. Zvonjava loše utječe na mnoge životinje i ptice, no to je jedini način da se nešto učini…. Uslijed strašne zagađenosti šume su tužne, mreža kristala je napukla a kristali su presudni za ravnotežu cijelog planeta. Patuljci imaju plan spašavanja Zemlje. Uključeni su svi: ptice, gnomi, Undine, Silfe, ali i čovjek, baka Sofi sa svojim unucima. Enio i Luc priređuju koncert koji prerasta u glazbenu čaroliju, čaroliju koja se iz našeg, tako opipljivog svijeta pretače na sve druge svjetove, vidljive ili one, oku skrivene a tako moguće. Potrebno je naglasiti, iako se to lako i prepoznaje, da je ovaj roman imanentnim literarnim kvalitetama, kompozicijom, stilom i likovima, a i spomenutim finim i nenametljivim angažmanom, na tragu najboljih djela hrvatske književnosti za djecu. Autorica zgode vješto opisuje razvijajući radnju umjereno no i primamljivo čitanju i dječjoj percepciji. Roman je koncipiran na temelju poglavlja koja funkcioniraju kao kratke priče. Kroz upite — priče, dječak saznaje više o svijetu, daje mu se znanje koje nije nametnuto već vješto književnički sročeno. Tisuću stvari koje ga okružuju postavljaju pitanja, no autorica vrlo vješto odgovara na sva pritom ostavivši nešto i na promišljanje, poticaj za diskusiju. Zanimljiv, edukativan, zbiljski i suvremen Anđeo plišanih igračaka odlično je štivo koje zaslužuje pozornost i malih i velikih. San o tome da postane superjunak, poput likova iz stripova koje nemilice čita, potpiruje njegovu maštu o spašavanju ljudi i svijeta. Kada se u to uplete i jedna Iva, život će mu se do kraja zakomplicirati i samo će mu plašt superjunaka pomoći da prekrije sve svoje strahove i suoči se sa stvarnim životom. U obitelji se život mijenja naglavce, kad tata dobije otkaz. Roditelji se udaljuju, a ona gleda kako pronaći tati posao, izvući ga iz depresije i vratiti u mamino srce. Nina je zaljubljena u Ljubu i sanja kako ga osvojiti, čudeći se neprestano što čak i baka Dobrila ima dečka, a ona nema. A k tome su njih dvoje još i idealan par! Tata nađe novi posao, za koji mama ne zna, što će dovesti do nesporazuma i krivih zaključaka. Naime, ne znajući da joj muž izrađuje nakit i da je Nina jednu ogrlicu prodala svojoj razrednici, Ninina mama krivo zaključi da je razrednica ogrlicu dobila na dar od njenog muža. Povrijeđena, napušta ih i odlazi u Italiju kod svoje sestre. Negdje u isto vrijeme, baka Dobrila odlazi sa svojim dečkom na izlet biciklima, na Brač, gdje im se gubi svaki trag. Nina je suočena s problemom kako pomiriti mamu i tatu, kako pronaći nestalu baku Dobrilu i kako osvojiti Ljubu. Njegovi ljubimci, domaća mačka Latica, labrador Grom i kakadu Demosten, nastojat će ga izvući iz neprilike. Stvari će, međutim, krenuti nagore nakon Gromova napada na profesora Grgeca, koji najavljuje zastrašujući osvetnički ispit. Utučeni Ozren i Sabina, plavokosa balerina, pokušat će se probiti kroz mećavu povijesnih podataka. No, pravi put do rješenja nemoguće situacije naći će netko na koga su najmanje računali. Martinov težak život i djed sklon lopovlucima svake vrste, lako ga mogu povući na stranputicu. Helena, plemenita i sućutna djevojčica, baki povjerava anegdote iz školskih klupa, nevolje u koje svakodnevno upada Martin i nepodopštine na koje ga nagovara djed. Baka Lana, koja od mladosti trenira karate, doskočit će zločestom djedu... Njih naizmjence pišu djevojčica koja živi u domu za nezbrinutu djecu i dječak čije djetinjstvo protječe u toplom obiteljskom okruženju. Njihova pisma autorica stavlja u oprečan odnos i time gradi dinamiku radnje ovoga socijalnog romana, a različitošću njihove percepcije i doživljavanja ljudi i događaja daje sliku suvremenoga gradskog djetinjstva. Roman je nastao povodom dvjestote obljetnice rođenja Charlesa Dickensa. Priče su ispričane u prvoj osobi, nose u sebi znatiželju, vesele misli, zabavu, sanjarenja, uzbuđenja i još mnogo toga iz košare vedrine kakvu autorica ima. Ponekoj se priči uši crvene od zaljubljenosti, a nekoj su na nosu iznenada osvanula tri prišta. Ima ih još, neobičnih i zanimljivih. Diskretno poučna ova će knjiga istaknuti sve važne stvari koji dijete tog uzrasta mora znati: važnost učenja, prijateljstva, odgovornog odnosa prema sebi i drugima, ali i važnost igre i zabavljanja. Luka teško podnosi novonastalu situaciju u kojoj otac ima novu obitelj. Sve više ulazi u virtualni svijet, a žarka želja za određenom igricom odvodi ga u kladionicu gdje ga zapaze ulični huligani i ucjenjuju ga. Na kraju ga pretuku i naš junak završava u bolnici. Problemi se počinju rješavati kada Luka otvori srce bližnjima i kada počinje shvaćati kako je virtualni svijet lažan, i kako ga i mama i tata vole bez obzira na to što imaju nove partnere u životu. Četrnaestogodišnja Trina duboko proživljava sva ludovanja svojih hormona, ali i sva previranja u svojoj obitelji čije probleme stavlja na svoja pleća. Najveći se problemom čini novac. No je li uistinu tako? Širom im se osmjehnuo i posrećio dobitak na lotu. Hoće li on riješiti sve njihove probleme? I najčešće griješe kad velika skretanja nastoje objasniti velikim događajima i važnim danima. Jer naši se životi ne mijenjaju nakon nekog našeg rođendana ili dolaskom nove godine ili od sljedećeg ponedjeljka, baš kao što ne postajemo takvi kakvi jesmo samo zato što je negdje buknuo rat ili smo postali bogati ili siromašni. Vrlo često nas mijenjaju naizgled posve nevažni trenuci u kojima nas samo okrzne život nekog neznanca. Tako je bilo i s Ebdinom. Da nije pod odmorom izašao iz razreda baš u trenutku kad je zraka sunca obasjala nečiju kosu, ništa od ovog se ne bi dogodilo. I ne, ovo nije glupava pričica o još jednoj pubertetskoj ljubavi. Ovo je priča o tome kako se u samo tri-četiri mjeseca može odrasti i postati bolja osoba negoli si bio.
10 ZNAKOVA KOJI POKAZUJU DA JOJ SE SVIDJAS
ALI nažalost, to dijete ne može da govori u svoje ime… Volela bih kada bi moglo, jer šta bi onda ono reklo svojim roditeljima? Unatoč svemu, bila sam strpljiva i stalno iznova razgovarala s njim, trudila se dati mu do znanja da nema razloga da se tako ponaša, da poznaje sve moje prijatelje, da je ionako svugdje sa mnom jer praktički više nisam mrdala od njega misleći da mu treba vremena da stekne povjerenje... Na vani se pokazuju kao dobri i sretni, a u dubini svoje duše su duboko nezadovoljni. No, takvo je mišljenje prava đavolska zabluda i podvala! Autorica na neposredan, jednostavan način oslikava zamršenu obiteljsku situaciju, s lakoćom uvlačeći čitatelje u priču, te iznova dokazuje zašto je jedna od ponajboljih pripovjedačica za mlade. I jos napominje da je ona njemu se predala svim srcem. Šta će svit reći! U još jednom nevremenu brod je do kraja uništen pa je time povratak u domovinu onemogućen.
[Sex oglasi subotica|Devojke za vezu i brak oglasi|Parfemi za vas]
Oznake: kad, Chandler, i, Ross, izgledaju, kao, da, Su, iz, Miami, Vicea
komentiraj (0) * ispiši * #
Starije Zene Koje Se Jebu Sa Mladim Momcima Kao Slucajno / Big Sex Tv - Stvarne djevojke
Rezultati Pretrage - starije zene koje se jebu sa mladim momcima kao slucajno
Click here: Starije Zene Koje Se Jebu Sa Mladim Momcima Kao Slucajno / Big Sex Tv
Mozda nije proslo ni 5 minuta dosao je i D. Dobro je sve sam ovo sanjo, sanjo Kijametske dane ko neki Armagedon spuco u moj grad i proradili kaki vulkani, sta ti ja znam a mi se kokano i ko biva svi borimo i branimo grad, sva raja. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit.
Kazivao je da mu nije stimalo sto je bila puno starija od njega a vec imala dve kceri njegov par koje su ga saletale, a on gospodin majstor pa moralan. Dao sam jednom momku papir,na kome je pisalo ,a koji mi je komisija dala,da imam zakazano kod gazde. Radis kao poslovni sekretar u fudbalskom klubu, pita me Milan. Samo stihovima materijaliziram jad.
Rezultati Pretrage - starije zene koje se jebu sa mladim momcima kao slucajno - Odlučio sam da prošetam do parka koji je bio blizu mog fakulteta. Dodje ti kokano da donese cebe i kake hrane pa te trazi raja, gladna...
Naravno s tim ide podsjecanje na ranije susrete u ovih desetak zadnjih godina i tako se sjetim jednog nezaboravnog...... Bilo je to ono prvih godina poslije rata.... U Sani sam se sreo sa mojim velikim prijateljem Beskom koji je radio kod mene a sad je vec bio cim se vrati startovao biznis u proizvodnji tamo nekih sljakobetonskih blokova,... Frka do neba, jos subota, ljeto nigdje nikoga a advokata ni od korova... Tako ti on nabasa na jednog iz banjaluke koji je na njegovo iznenadjenje to sve u stilu onog Peri Mejsna televiziskog, sve rijesio i izbavi mu sofera i robu.... Haj, dobro ima nasih ljudi banjalucke raje svukuda a ja sam svejedno ponosan,pa i ovde u Sani, mislim se i bi mi drago.... Na ime nisam ni obracao paznju ili mi nije odmah upalila lampica, valjda od pica a tad covjek bas na imena i ne trza, bar je kod mene tako.. Sutradan sam se bas nesto muho oko Mup-..... Kad sam trzao prvu pivu konobar mi vec donosi drugu... Kad sam vec potezao tu drugu, stvori se taj moj posiljalac.... Pa gdje si, pa gdje ovaj pa onaj, a meni nikako da upali memorija-pamcenja... Pade pice za cijelu piceriju, lipti znoj temparatura +40, uho izgara,.... Bati Nema sta nismo pricali i sjecali se, a da znas jos ti nije oprostio onu cigaretu sto si mu bacio na stolicu u ucionici pa je sjeo na nju.... E tako ti je to moj Bato nasih raje svukuda, a i svak nosi onaj pecat neizljecive nostalgije za onim vremenima, sto bi nam Schopenhauer reko da je ziv; teznja da se u nekom mjestu predjelu nama dragom i milom nadjemo ono nase vrijeme kad smo se osjecali najljepse tjera nas da se uvijek vracamo..... Svi cemo jednom letjeti! E, moj Ado, kakva je ledenda bio Arif. Duga je to prica, duza od Tvog Omarskog zatocenistva, ali mi je drago da ga se sjecas, drago mi je da ti je u ludilu i praznoci pomogao pravi prijatelj! Moj skolski drug Arif! I najgori, moj Ado! Ado drago mi je da si ziv! Dok si ti robijao , neduzan... I tako, dok je Aleja, dok je male carsije... U Alicinom i Dindinom kaficu,u Maloj Carsiji, bivsoj burekdzinici ispod njihove kuce, uz bilijar i laganu cugu, u tisini... Goran Despenic, danima predlagao da uletimo u taj Kozarac, u tu Omarsku i dodavao... U polutami vidimo Misu Ajdera i Nadu Uletilovic, kako prolaze ulicom, masu nam, a Misi u desnoj ruci Horoz, ziv, naopako okrenut, krilima mahne... Utom ulicom nailazi Arif Sehovic, sa svojom velikom crnom tasnom. Vuce se ulicama starim, pogled mu mracan! A ulica prazna, nigdje nikoga! Covjek se okrenu, lice, blijedo, bez pokreta... Iz kafica izlazi Ratko u onoj avijaticarskoj uniformi. Atif nista ne konta, nista ne misli... A i nista se nije culo! A suza je bilo , k'o govana! Jebajiga, ovo nije zenska prica, ovo je muska prica, a tu se povremeno moze malo i zaplakati! Arif rece da mora negdje odseliti. Ratak, okrenu glavu u stranu, uvuce je u ramena! Goran, sprci u sred kugli, a crna mi prva uleti u rupu! Boro Smit izvede nas razred pred Gimnaziju. Dakako sve se ovo desavalo prije banjaluckog zemljotresa. Stara zgrada se naguzila, siva i mrgodna, svojom sjenom poklopila mladalacke snove,poklopila noge Goce Janjc, poklopila noge Mirsade Samardzic, Zeljke Bajic,pa i one Milijane,sakrila Sabahu u najdublju sjenu, jedino joj se nos probio do sunca. A sunce u Banjaluci nije skrto bilo! Bilo ga je ij haj haj! Ali taj dan je bio malo drugaciji. Profesor fizickog vaspitanja, Boro Smit Shmith , podize svoje duge hlace od izlizanog tvida, sve do pod sise! Sam se sebi ucini vaznijim! Zavrnu ocima, pogladi tanke hitlerovske masne crne brcice! Pogled se zakuca u nas! Znam da nista posebno tada nije mislio, ali je volio da izgleda kao da nesto misli! Neka mu, njegov je cas! A i nama se jebavalo zbog tog njegovog poteza. Jakako, podijeli se u dva dijela, a kako bi se i inace dijelila! Dijeli se na dva! Tako sam ja ucio! Pridje mi Arif Sehovic. Udari ne glavom u ledja, smijuci se neprekidno! Boro, navuce svoje obrve duboko prema nosu. Poslije sam se znao i pokajati, ali sekundicu, jer zivot je grabio svojim velikom koracima, nikad se ne osvrcuci na sitne gluposti koje su nas dovodile do ludila! Zivot , jednostavno nije imao vremena za nas, nije nas mario! Niko ni rijec ne rece. Jedino me iza ledja Goca Janjic potklecu konjenima, a ja skoro trehnuh na zemlju! POgledah U Gocu, u namjeri da je sornem, medjutim ona umiljato, stavljauci prst na usta,dade do znanja da sutim. Jebiga, Gocara, kosarkasica, Raja iznad svega... Arif je bio nesto posebno u mom gimnazijskom zivotu, Arif i ja cemo danas trcati letjeti za Banjaluku! Znaci mi puno ovaj virtualni dunjaluk, mozda vise nego ostale ovisnosti. Pa ono, putujes po sjecanjima sreces prijatelje, pa haman ko u nekoj vremenskoj masini, bez opasnosti da se ona uhelaci i pokvari pa nedobog da zaglavis negdje u neke ruzne dimenzije rata, neimastine i straha, pa da se nemos izbaviti i da ostanes tamo vjecno zaglibljen, bez karte za povratak. Plus tome, o psihoterapeutskom efektu da nepricam, a udara bolje nego kozaracka viljamovka. Ponosan sam ja, na nasu virtualnu Banjaluku koja se prostire preko svih kontinenata neznam samo imali ko na Grenlandu, a i nije neki kontinent, ako nas tamo nema Ponosan sam ja na moj komsiluk, na cika Ljubu specijalno, sa narocitim razlogom a i na njegove sinove, malu raju... Onomad kad mi je mater, moja Nadja umrla u sred rata, zakopasmo je nabrzinu na mezarju pored one male dascaste djamije na tranzitu. Frka je bila velika... Mezarluk se ono klasicno oznacio sa dve zeleno ofarbane dascice, skromno, pa smo mislili, kasnije kad ovo ludilo stane to cemo urediti i pravi spomenik dati napraviti i tako to. Znam i dok je trajao ukop, da su nam svasta dobacivali razularena raskalasena banda sa kamiona a sa okolnih zgrada su nas nasicavali snajperom da nam pokazu da nas drze na oku, nije sad to za price ove lijepe. Kad su krenuli da cine u nasem gradu nakon urbanocida, kulturocid, sto hoce reci dosle su na red djamije pa i ta skromna stara dascara, od djamije za koju nije trebalo, trositi eksploziva, jer mogli su je naruke srusiti. Ne, oni su postavili sto kila eksploziva i tako da su razvalili sva mezarja, a polupali na zgradama u duska koscice sve prozore, svojim manitim idiotizamom. Sta da se kaze... Nismo se nesto bas nadali, da ce covijeku to biti u prioritetu, pa bio je rat, njemu zena tesko bolesna, sinovi kud koji, ali vrijedilo je pokusati, a bilo bi nam zao da nismo. I danas nakon puno godina kad pisem ovo strese me nekakva struja od miline i ljudske uzvisenosti,... Nije proslo ni mjesec dana stize pismo iz BLuke i unutra pipamo slike.... Pazljivo ga otvorismo, i zapanjeno zagledasmo se u slike; na njima na citavom mezarju, samo bljesti bjelinom uzviseno mezarluk od moje Nadje, ukrasen proljetnim cvijecem,pravilno postavljen sa dve ploce kako to ide, a okolo ni kamena na kamenu ko u nekom nadrealisticnom kontrastu. Na drugoj Ljubo sa sinovima i unucadima to postavlja a i ruzu usadjuje, a okolina totalno nerealna, sve rusevine i smece. U pismu samo stoji da je to... Rat je bio u svom punom zamahu, iskljuciv i nemilosrdan.... Kasnije sam kad sam ga napokon susreo, slusao sam ga hipnotisan: kako je to sam sve konstruisao i izlijevao u betonske kalupe u podrumu, da je prije toga isao u merhameta da se raspita o obliku, sta ide napred, a sta pozadi pa kako je bojio beton u bijelo pa utiskivao slova...... Neke godine odlucismo teska srca da i mi zamijenimo ili obnovimo, mezarluk, tako da zadrzimo Ljubinu konstukciju a da dodamo ono neophodno..... I danas kad odem u Bendjelaj, poslije obilaska materinog mezarja navratim kod Cika Ljube na casicu price a to se otegne u nedogled do kasno u noc...... Eto to je moj i vas veliki komsija cika Ljubo, covijek gromada, koji se nije nikad bojao svega sto je strano, odvratno i rusilacki, zaljubljenik Banjaluke one nekadasnje i suzivota.... Pricao mi je tako jednom o svom bratu Ahmetu, cuj bratu, koji je jos ziv i zdrav a i stariji je od njega nekih pet-sest godina koji se kroz dva rata preturio a da nikad nije ratovao niti grada i ljekara vidio samo se drzao svojih ovaca i pasnjaka i livada. Kako, pa Ahmet da se zove, zbunim se,... E da se zavara djavo dadne se djetetu neke druge vjere ime i onda kad ih krenulo i eto bilo ih je sedmoro zivih hvala bogu.... Jednog tako ljeta dole na moru sretnem jednog vitalnog starcica koji eto jos igra rekreativno odbojku i kad smo poslije bili na picu taj cicica mi se prestavi. Najmladji admiral a drugi bosanski admiral, jer on racuna onoga sto mu je turbe kod Sehera prvim. Kad mu rekoh ko sam i odakle dolazim, rece mi da mu pozdravim Ljubu, nije tesko pogoditi kojeg. Boze, boze, kako je svijet mali a krugovi se zatvaraju i karikaju jedan za drugim. Znas kaze mi stari admiral, kad sam ja dosao na zanat tokarski u tvornicu duhana, Ljubo je vec bio majstorcina i kod njega sam bio dodjeljen da budem ucenik. On je odmah vidio da moje sitne ruke nisu za tog cijenjenog posla i ocinski me je savjetovao da razgulim i da se fatam lakseg kruha i kakve knjige i tako sam ti ja dogurao malo po malo do admirala sa dvadeset osam godina u guzici. Evo me u penziji vec tridesetu godinu i jos mogu da skacem i smecam na mrezi.... Tih dana dokacila me je neka predpraznicka depresija te sam bezvoljno landro sa Benom i Vehbiom po njakim kafanama i klubovima tek tako da vidimo jel ko doso sa strane.... Skoci Beno; koji klub to ima da on nezna i jos na kortedali pa se situcija zakuha do usijanja i razbi nam onu monotoniju... Sad se Beno pravi pametan ko da ga je pravio babo cim je izuo sandale onomad kad je doso sa cabe.... To ti je ono gdje prave onaj wisky bolji nego orginal skotski... Ja jos uvijek lako izbezumljen gledam obojicu i bas nezainteresovan za ovaka nadmudrivanja i kad bi me pitali u kojoj smo kafani sada imao bi poteskoca potrefiti. Haj ide bajram i nebi bilo lose sguliti tamo, slozi se Beno i u trenu se stvorismo tamo. Sala velika a i sajbe ogromne i zatamljene tako da iz vana nista nevidis sta ima unutra a iznutra sve vidis ko to tamo serenda vani. Sank zauzeo pola sale ko tenis igraliste, pravi, a ispod sanka neki mali sto nalik je isanu, a moze biti da je kepec, nisam siguran, pa svaki put skace da bi koju porazgovarao dok ga je Beno policiski ispitivao. Smjestili smo se na one sank stolice sto se spustaju i dizu i u polumraku nekog egzoticnog rasvjetljenja razbirali gdje je sta.... Popismo jedan dva balantajna bolja nego orginali kad nesto drmnu i osvjetli kafic... Meni se ko onoj pjesmi Aleksinoj zamanta u glavi.. Mrsko izostrih staracku dioptriju i bacih pogled dok ta prirodna pojava odjelotvorena u tamnom zenskom liku se ubrzano priblizavala bas meni i nisam ni stigao zinuti a ona se vec uvalila na slobodnu sank stolicu bas do mene, nesto promrmlja sa malim koji svaki put poskoci da bi je bolje cuo sa sanka , ostavi torbicu i naruceni hajniken pa zanosno odgega do vrata lijevo od sanka, a meni nesto laknu, bit ce posvjesno refleksno.... Beno zino dok Vehbija vec poceo odmahivati glavom u znak ko; klonise toga jarane. Ja upita sta to bi jer ovako nesto se meni nedesava vec odavno i samo na filmovima, dok Vehbija podje na siroko objasnjavati... Utom ona lutkica izadje iz onih vrata i opet pravo do mene, masi se one tasnice izvati nesto neku kuticu pa na nokat i u jednu pa u drugu nozdrvu..... Beno nesto najednom okurazen naglas komentarise.... Vehbija se vec fato pogledom prema vratima dok Mala nosalanto mi bacala ruku oko vrata. Mila mati sto me snadje bile su zadnje misli dok mi glavu nije zarila medju one dve dinje koje su se gurale u dojceviti.... Ne bojati se mene gamlegube uprevodu:stari mazdrmane prozbori ona.... Borio sam se za svaku zeru zraka dok stolica podamnom se pocela iz nekih neobjasnjvi razloga spustati. Uhvati se oko njenog struka u spasilackom stilu dok mi nosina ostade medju one masala rodila majka afrika, dve dinje. Jos samo da me podoji sine mi u glavi pa mogu i odapeti..... I nastavi svoju tocku... Zinem u one tutte bas prave ona vidi moju nevjericu pa me opet sad gurnu medju one dvije sad gole gdje se zabi nosinom ko sikira. Vadim se i pokusavam objasniti Beni i Vehbiji da nema zbora ni traga od silikona, ali u po recenice ona me opet ubaci... Ja glumim zapanjenog, dok mi srce hoce da iskoci u nedostatku kisika i stvarno tek sad vidim da je ljepotica bez prmca sa nekom ravnom bubi frizurom i neobicno pravilnim crtama lica sa vitkim nogicama do zemlje i guzom da bi tacnu sa kahvom mogao parkirati na nju. Nos joj mali usne ne previse africke, pogled uokviren u sa ravnim obrvama u licu bez i jedne bore i greske prirode. Dragi Tito sta me ovo snadje u sta me ovo uvali da ja koji sam bio samo sedmicu dana partiskog staza moram izvlaciti tvoje fleke po Nesvrstanima. Beno je vec bio kod vrata, zbriso kurva, ko fol u wc ce a Vehbija je vec izlazio i ko nesto vrtio glavom , saretom.... Sta da radim obrukacu se a oni se povukli.... Dok sam tako razmisljo otvorise se ponovo ona vrata do sanka i meni se ukaza poznati lik. Vehha kako da neznam Vehida Hadjismajica iz Mostara grada, pa samnom bio na faxu a i djiro po gajbama i festama. Ja, on, Slavkan, nerazdvojna trojka.... On i palestinac Djavad su svasta prevrtali a bogami i nesto ucili, mora se priznati, necemo ovdje sad sve lagati. Dje´ si Gero dje si Vehha, sta maji jedva ja to vezem neku konverzaciju nebili se spasio, a on mi se priblizi rukom oko pasa pa me skide sa stolice i zagrli ko rodjenog brata. Ma nema tebe pobuni se kobajagi ja; ono zadnji put sam te vidio kad si zdimio sa faxa, ja sklapam recenice.... Ma drzi se nasa raja uzvracam i krajickom oka trazim onu afriku od zene... Enice daj Geri i Titi po pice i budi usluzan,... Jebaji ga sad sam pravo najebo i mali vec skace da naspe pice... Ima boga kazem sebi.... Vehha rekla ja zabaviti tebe, dok on dosla i biti dobar pionir i razvali ona svoja usta od uha do uha... Ma razumjem ja sad sve a i trebalo mi je puno dok mi se nisu upalile lampice a ona me je vec za ruku vukla ka onom famoznim vratima... Neznam sta bi mi bilo vaznije da me neko vidi ili da me niko nevidi.... Podjoh nesto i ja da rukama muljam u onu kovrdjavu subaricu, kako to prilici u takvim situacijama inace, a valjda i u tom crnackom svijetu pa da odradim...... Malo se spasi i kad sam bas uhvati ritam zumba-zumba-ca-ca-ca ritnu se ona i odgurnu me preko trosjeda pod neku lampu da mi abazur se nabi ko mrak na oci. Ja ono neznam sta to bi mozda to kod njih u afrika tako rade, mozda im je to neki obicaj, ko ce ga znati kad ona se spopade opet da mi navlaci onaj kurton ko onaj prvi puko.... Okrenuh je u jednom djipu i stvar uzoh pod svoju kontrolu... Ne obracam ti ja paznju na te tonove vec ti ga gudim sve one junacki sa sargije, pa i neku mrsku mi sto naucih onomad u cetnickom logoru..... Oskocih opet a li ovaj put se nekako odrzih tok iz nje nesto puce ko iz dubine i nabi mi glavusu u njenu facu dok joj oci razjapise i zakovrnise.... I tek sto sam se obukao a ona pocela stavljati stift a ono eto ti Vehhe i tad spazi da jednu nogu ko vuce... Dobra Vehha, dobraa, a gdje je nadje.... U Londonu moj Gero u pustoj londri... Neka te neka Gero.... Nego znas sta jarane moj stari,... Cuj, a zasto, pitam ti ja pametno. Ma znas ti mog buraza Seju, Seju svirca, prvo grlo Mostara, sranje od covjeka, al´buraz mi je,... Ceka boravak da dobije, a vec ga protjeralo iz svabije, pa nema sanse ovdje a ti imas buraza u americi pa vidi koje su rutine da ga tamo prevalim,..... Jebes njega, samo bi sviro kurcu i masto, vec zao mi one djece. Vidjecu Vehha, bogami vidjecu sta se moze uciniti, a probacu da kontaktam Batu-Tobu, on je tamo u Australiji a i bavi se estradom mozda takvog bas treba... Haj´de dobro, ucini mi Gero to pa cu ti...... Dobro stari, jebaji ga necemo sad na vagu.... Vehha namignu, navrati kad god hoces, mala ti stoji uvijek na raspolaganju.... Ovu pjansku pricu posvecujem mojoj raji: Slavku, Bati, Charlsu Bukowskom, Djoki Grgecu, Ljubisi Dinicu, Divu, Delicu, Hadi, Emi, Sulji, Zoki Celi, Keci, Draganu, Mili, Brani, Arifu i ostalima iz zadnje generacije maturanata one nekadasnje Realne Gimnazije...... O jes' me obradovao! Ovo je Arifova stranica, sjecanje na Jarana,... Sjeti se, jaboga ti... Oko srca mu se nahvatao nekakav mraz, da ne kazemo studen, dlanovi znojni…uskoro ce I po celu izbiti grasci znoja…sve mu se pred ocima zamagli! Zivotna scena, vec vidjena! Zivotna sramota , vec prozivljena! Merso, ajd' ti razvali...! Boze, kako je to bilo slatko! Na sredini prostorije ogromna serpa, normalno bez poklopca ,a puna pekmeza od sljiva. Svuda naokolo, uredno slozene vrece mlijeka u prahu I brasna! Plavi prst umoci ravno u serpu, a prst se sam od sebe, valjda od dragosti…zgrci! Ado je stajao ispred vrata ekonomata, zeljno da Plavi otvori blindirani prozor I nesto kroz njega izbaci! Plavi se lagano pope preko vreca mlijeka u prahu do visih polica. Stajale su tamo kutije, velicine metar na metar-do duse… manji metar na metar,…otprilike —ovolike…e sad koliko je to tacno nije se nikad saznalo, uglavnom bile su velike ko bolja samrla, a da je tada bilo kompjutora mogao bi ih uporediti sa dvije tastature! Tolike su kutije bile! Na kutiji je pisalo-nugat kocke! Mirisala je na nepoznato, mirisala je na nesto slatko. Otvori kutiju, a nepoznati mirisi , ispunise ekonomat, ispunise dusu Plavome. Nije bilo uputstva sta se sa tim kockama radi, ali miris ukaza, da bi se to moglo I gricnuti! Plavi zgrabi kutiju pod misku I lakocom je kofrcnu kroz prozor! Plavi zviznu zvizduk Raje! Ne prodje minut, doleti Tomo Balonek, Miso Rep, Miro Berginc, Muharem Hafizovic, Henk,Paja Jon,I braca mu,mali Samlija se stusti niz basamake,Zoran Balaban, Bato Rukuljic, Zoran Cvetkovic, Zorici,Fahro, Sasa Dzelebdjic, Ljubisa Konj, Cetoja, Pici I buraz mu Stevo,Kiko halvadzija, Dragi, Ibro,Mali Neba, braca Beherani,…a bilo je tu bogami I nekakvih treba, ali ih iz dzentlimentskih razloga, jednostavno ne pomenusmo! PLanuse napolitanke, U meni sjecanje na Raju, u meni sjecanje pusto, u meni sjecanje... Ko danas jede naplitanke, Ado? Letimo Arif i Ja Kastel, po dno Alij'nog Ostrva! Profesor Meha , iz Narodne Odbrane... Znaci , nema greske! Ja sam se zadihao vec oko prvih sto metera, iza mene tapka samo Arif... Sjedoh, puhnuh svojom praznom dusom. Arif , sjede do mene. Toba,umrijet cemo, a opet cemo biti zadnji! Boro Smith, skljocnu stopericu, mahnu i lijevom rukom... Treba letjeti, trcati , 800 metara, dva kruga oko borcevog... Arif i Ja nismo pretrcali ni 200 metara, - palo sve... Evo i sad me , dan -danas sramota, i onog Bore Smita,od mog rahmetli druga, od moje banjalucke pizdarije , ali... Veceras , 10 02. Do mene sjedi legenda sevdaha Gospodja Zora Dubljevic, maksuz doletjele iz New Yorka! Na zagrebackoj Tv rekla a je dosla iz Makarske! Jebajiga, logoka je , parava stvar! Odjeknu lagana pjesma, Zora Dubljevic, kaziprstom pritisnu svoj slusni aparat, dublje u uho,seretski mi se nasmija, seretski odgovorih, podigoh joj casu... A sad Zoro, neka me ,neka me malo samoga, da jos jednom sa Arifom preletim Kastel! Malo, Zoro, a Arif, mlad tabiri nebeske price! Noci u bijelom satenu! Noci u bijelom satenu! Bil' bio potpis : Toba, il' za Raju... E moj Bato, znamo mi i ovako..... Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika..... Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani... Ohooo, evo direktora, kako je direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse, cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... Cuti Gero nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u ramena... A nabavicu ja njega vodje, samo za vas, nebijo ja stojan.. Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te i ne skrivaj se iza stuba..... Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko mene vojnike i strazare sa vodnik.... Slabo vas cujem hocte to glasnije ili da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi vam majku.... E to je bolje..... A, aa ovako vam stvari stoje.... Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto demokratski, sta cete.... Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski narod ce to da plate i tu nema zbora.... Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,..... Kad znate sto nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci da se opredjelimo.... Zvale se za sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po ledjima preko palete... Kapetan Zvale se izdere na njega; sta me pitas glupane... Eto vidite sami da i meni nije lako sa kakim glupanima trebam da dobijem rat.... Nego gdje sam ono stao,..... Pa dobro ljudi sta nam je ovo trebalo.... Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi mog majstora nazad..... E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili, p.... Sam si kriv majstore moj.... Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji predmet, na muzicko.... Hajmo ima li dobrovoljaca za kolovodju, pardon horovodju.... Sta je mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi.. Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se onom s desna do njega Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p.... Evo i tebi Todice pa kreni.... Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno... Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji nekakvom ko sibom sta li je.... Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi sav zadihan.... Haj turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se fino odmorite i naspavajte..... Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog. Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce ti Candra, ovi se nesale... Najebali smo ga ko zuti, raja... De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco, j... Pa Bale nije sve su straze mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi ali nisam se mogao suzdrzati.... Hajde doktore, onda je do mene... Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu. Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga... Ja zagljuri pogled u polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah.... Meni pravo drago ko da sam ga sreo u Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga izljubim.... Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva, raja iz benjdjelaja On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci.... Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek prihajo..... Ma jok, nista nije jeo, a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji se, promrmlja on i jos tise,... Vidis tamo napolju kod onog tamica,.... Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote... Sta cemo sad moj Arife... Kome ti majku ti balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se smirili dok ih neubise.... Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo ospavati... Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja i....... Susret u logoru ili ja i Arif protiv cetnika..... Aaa, jeste se nasli vodje u anexu, jeebote, sve birani... Ohooo, evo direktora, kako je direeeektore, a evo i profesora, sta ima, a evo mi i Muse, cemu mogu zahvaliti bagro baliska, a evo tamo i mojih ugostelja, uvazenih gradjana Candre ,Arslana a blago meni i Zike , ooo, pa tu je i doktor-novinar, a vidju jel tu Sehica-sprdalice, ziku mene a i brat kriminalac je tu, a djeee, jeee, a pa da i jaran mu Smola je tu, digni glavu sto si je medju noge zagnjurio, ohooo, umalo mi promace, cuveno lijevo krilo Partizana u penziji, moj naklon Hosa... Cuti Gero nezna te, kazem sebi i ugrizem se za jezik i zavucem glavu u ramena... A nabavicu ja njega vodje, samo za vas, nebijo ja stojan.. Sad me slusajte, cjenjene balije i pope Stipo, vidjo sam te i ne skrivaj se iza stuba..... Nemoj da me neko oslovljava kako ste onomad naucili da me oslovljavate vec sluzbeno,; kapetane Stojane a ove vodje oko mene vojnike i strazare sa vodnik.... Slabo vas cujem hocte to glasnije ili da vam mi pridjemo blize, majku vam balisko-ustasku, da bi vam majku.... E to je bolje..... A, aa ovako vam stvari stoje.... Ovde u Predoru nase snage posle nemira i pobune protiv legalne vlasti i jugoslovenske armije cvrsto kontrolisu situvaciju a vi ste ovde da se odredite ono cisto demokratski, sta cete.... Naravno oni koji su se ogresili i okrvarili ruke o srbski narod ce to da plate i tu nema zbora.... Boga ti Zvale, oprosti kapetane Stojane,..... Kad znate sto nas ovolike drzite neki ce starkelja, vec nas pustite kuci da se opredjelimo.... Zvale se za sekundicu zbuni, ali odmah sljedece naredi onome sto ko Ckalja izgleda da izvede onog didu i udari mu pet po ledjima preko palete... Kapetan Zvale se izdere na njega; sta me pitas glupane... Eto vidite sami da i meni nije lako sa kakim glupanima trebam da dobijem rat.... Nego gdje sam ono stao,..... Pa dobro ljudi sta nam je ovo trebalo.... Haj Ckalja dosta je bilo jebo te gluha, dovedi mog majstora nazad..... E´ majmune jedan sta si ga skroz raskrvario, p... Hajde Hamo, hajde ljudi da ga neko odvede, da se opere od krvi, da pomogne coveku, sta sta se uklipili, p.... Sam si kriv majstore moj.... Hajde dosta je bilo govorancije i sad prelazimo na vedriji predmet, na muzicko.... Hajmo ima li dobrovoljaca za kolovodju, pardon horovodju.... Sta je mogao, siroti Sehica istupi i zapocne koliko ga grlo nosi.. Nema od vas nista, sve vucete na ono balisko zapomaganje, ko da vas je hodja pravio na minaretu. Nego Tode, okrene se onom s desna do njega Sokole, razvezi junacko grlo, a vi mirno, p.... Evo i tebi Todice pa kreni.... Zaori se pjesma, a oni razgmilili se izmedju nas pa osluskuju pa nahere uho kokano pomno strucno... Zastadose kod Bale i kako on zine oni zviz po labrnji nekakvom ko sibom sta li je.... Ispjevasmo se mi tako ko na festivalu a i popismo i batina malo, kako ko, da neuleti neki sa crvenom beretkom na glavi sav zadihan.... Haj turska bagro lezi gotovs, sutra nastavljamo sa skolom, pa se fino odmorite i naspavajte..... Odose svi zajedno, odahnusmo i zablenusmo jedan u drugog. Nema ovdje zajebancije,moj Feride sad ce ti Candra, ovi se nesale... Najebali smo ga ko zuti, raja... De, dolktore, nije me zablolilo sto me onaj zluco, j... Pa Bale nije sve su straze mihajlovic draze, vec komandanta draze. Izvini, Bale mejkemi ali nisam se mogao suzdrzati.... Hajde doktore, onda je do mene... Haj doktore tebi je do varijacija i detalja, de malo se uozbilji, rece Sehica i vazno namignu mu. Jebo te izgleda smo prnuli u sisu, Raga, komso, i ko je ovaj, izgleda mi poznat odnekud, jebaji ga... Ja zagljuri pogled u polumrak i nista da razaberem ali glas mu prepozah.... Meni pravo drago ko da sam ga sreo u Parizu, sta u Parizu u Trstu, ma dodje mi da ga izljubim.... Moj Arif, moj skolski, moj drug iz djetinstva, raja iz benjdjelaja On nista, samo mase, glavom i nesto ko da uci.... Usro se i ja, Arif je ovdje vec treci dan, a ja tek prihajo..... Ma jok, nista nije jeo, a ako odes vode piti najebes jel ako naletis na nji prebiju te onako iz zabave, na nevidjeno, pa ti vidi sad, kad treba ici, a tako ti je i sa WC-ejom. De, majke ti Gero uozbilji se, promrmlja on i jos tise,... Vidis tamo napolju kod onog tamica,.... Uf, zinuh, a ja mislio suncaju se, jebote... Sta cemo sad moj Arife... Kome ti majku ti balisku, bujrum, pa udri, priskocise i drugi i nisu se smirili dok ih neubise.... Progutah pljuvacku, i samo nesto kontam, da mi je malo ospavati... Nego ako hoces malo odmoriti lezi ovdje iza moji ledja i....... Sta se ceka, moj Gera...? Samo pisi, pisi, jer mi smo prolazni... Ako jednom , ikad sretnes Sulju, Hadu i Deliju, Djoku , ne mozes... DA li neko od vas zna Sasu, SALETA Macanovic? Sasa je isao u Elektro skolu ali se nekad druzio sa Misom Ajderom,Zoranom Tubic is ostalom rajom iz Trninog odjeljenja. Mnogo bi mi znacilo da znam gdje je i kako je. Ako mi nesto ostalo ko velika neispunjena zelja onda je to da sam sanjao da jednog dana moja djeca odrastaju u nasim ulicama sa djecom mojih drugara. Danas su moja djeca kao djeca mojih velikih drugara, moje raje odrasla po cijelom ovom dunjajluku u uspjesne ljude, biznismene, ljekare, novinare i sta ti ja sve znam, koji sa nevjericom slusaju nase za njih romanticne price,.... Tacno je da su ovdje nabildani znanjem, dobro opredeljeni u ovom svijetu baziranom na novcu i na nekom hajmo reci kosmopolitskom globalnom moralu i etici, a ja sam za njih zalutao u ovo njihovo vrijeme kompjutera i mobila.... Sta da im pricam da smo ja i Krcko pravili prvi mobil koji jest da je bio tezak sa baterijama preko kile i da je imao antenu ko kamion ali koji je radio koji je imao kristale za stabilizaciju frekvencije i sve odlike ovih sad malih mobilcica. Jeste trosio je i baterije da nam je i centale jajce 1 i jajce 2 nebi mogle namiriti ali to je radilo na nasu veliku srecu. Oni samo komentarisu uz materin kiseli osmjeh... Ovdje sam bio sokiran jednog dana kad sam upitao sina ima li prepisivanja u razredu od njih... On me blijedo pogledao, u stilu koje glupo pitanje. A od koga da prepisujem. Pa mislim ti od nekog ili neko od tebe, sad to nije vazno.... Ma nema sanse babo. Cuj, a sto pitam ja zabezeknuto.... Pa ovako ti stvari stoje, podje on mi objasnjava.... Ja zino nemogu doci sebi, jebo te pitam ga otkud mu ta logika a on se isprsio... Drugi put kad smo isli kroz neku prirodu i naletismo na neke poludivlje jabuke ovdje u Sverige koje se izazivacki okacile po granama. Ja nemogoh odoljeti pa ubra par i ponudih ove moje klince.... Sto bolan sto ne probas, jes da su malo kiselkaste.... Bolan sto neces, pitam ja... Tad je imao 14 godina... Slusaj ti prdonja jedan mali.... Jel matereti jel´ti i to glavu napunila ona fakju uciteljica..... Znas li ti da je zabranjeno voce najsladje a ti tako mali pa vec pao na onaj fol iz biblije gdje bog zabranio hapati njegove jabuke pa Eva nasankala Adema na taj grijeh... De matereti ne tusi dijete sa tvojim debilnim ludorijama iz tvog djetinstva.... Ma koje debilne ludorije, podviknem ja i bacim onu jabuku koju sam drzo u ruci i sapucam je volejom.... To nisu bile ludorije vec pravi pravcati podvizi i tako smo odrastali i tako smo znali kad smo za veliku raju kad smo dostojni sebe, kad smo mogli igrati lopte za veliku raju, kibicovati kad komso Sinisa Protic guzi, onu svoju glumicu, pa igrati za Bajlag,... Znate vi da je trebalo deset cijelih podviga za ulazak u veliku raju, deset herkulesovih Stiv Rivs podviga.... Evo naculite usi i dobro slusajte... Sari ukrasti pljosku rakije dok drijema pod fijakerom... E ovi zadnji su bili pretezno na meti nasih nestasluka po parku.... Kod doktora Pistoljica su se nalazile najljepse kajsije mog djetinjstva a ograda visoka zicana, samo sto struju nije pustio kroz nju, a Garo cukac, kojeg smo 5-6 puta trovali misomorom, kog smo utrpali u kobasicu. Za divno cudo taj djukac je nekako prezivljavao i svaki put oporavljao,.... Stanko Prpa i Nedo su bili strucnjaci za trovanje djukaca sa kobasicama. Inace svako je imao svoju specijalnost.... Pero Zdero da mazne Sari pljosku Ja i Bato za davljenje zmijurine tako sto bi podigli spomenik na Sehitlucima i pricepili rep, pa bi joj kad krikne od bola ozavrnuli indijansku vatru i vadili otrovne zube.... Uplivavanje u Halil je uvijek bio veliki poduhvat jer virovi su te vukli pod sedru a trebalo se plivati tesetak metara kontra struje. Znam da smo jednom Zlaju vukli na strik.... Taj krokodil je pravio puno problema pjancima ispod mosta na crkveni i stalno dobacivao: pjaancii, pjaanci..... Nije vazno, ekspedicija je uspjela u sustini samo sto je Despa zaronio malo previse pa smo ga morali fatati kod pijace.. Tog milicajca Voju smo svi iz raje slozno mrzili vise ko pojavu ili simbol drzave, reda i samim tim protivika svih nasih teznjih u izrazavanju slobode i ostalih visokih ciljeva.... E, ehej danas ova djeca su talaska, mamini sticenici koji svaki dan idu redovno da bilduju, trpaju njake praskove od proteina, u sebe niti puse niti cugaju, ophode se kulturno na svim svjetskim jezicima i nikako nemogu da shvate da smo im mi roditelji.... Evo vam Bate-Tobe pa njega pitajte da je bas tako bilo.... Nemos biti nevin da ga rak raka jebe... Nisam, dremno ni po sata kad me nesto spuce u rebra. Trze se i bas da mu j... Protrljah oci mahmurne, od sinocnog opijanja, a oko mene nigdje nikoga. Gdje sam ja ovo mila mati... Stoje u redovima pognute glave, ko djele se nekakve konzerve i cetvrt kruha. Jebo te ne sanjam.... Potrazih Arifa, pa spustih se do njega. Izvini matereti, stvarno jebaji ga, nemogu da vjerujem sve mislim da sanjam pa da kad se probudim sve ce biti neki ruzan san... Nego bolje ti je da ucis pricu koju ces pustiti na saslusanju..... Neki dan su onog tamo Alicu prebili samo sto se preziva Karadzic... Zamisli Karadzic jos Alija, para im usi... Kazu da ce tako svako proci ko ih zajebava. Samo ce ti se kazati. Dje sam bio i vracati traku nazad u glavi.... Sjedilo se ljustili neku brlju dok Dane nije donjeo nekog viskija i lagano se igralo remija do kasno u noc, vec danima nisam spavao kuci.... Jest nesto se mezilo i rostiljalo a i uvatila me brlja pa sam zalego kod neke trebe, zeljastih ociju u njenoj kuci... Nastavih dalje sam u sebi kontati kako je to bilo kad je zapucalo a ta kuca se nalazi na najebenijem mjestu. Vamo Sup, a lijevo opstina. Da sam biro najvecem neprijatelju nebi gore izabro... Jebaji ga kad sam baksuz, rodjen. Napad isao pravo preko te stare prizemne kucice od cepica. Jebaji ga kad su jedni i drugi zapucali a mi se nalazili tacno u unakrsnoj vatri. Tuku napadaci, a tuku i ovi iz policije i opstine, a ja i treba zalegli iza termoakomulacione dok metci fijucu na deset canti iznad glave kroz citavu kucu. Nakon sat vremena ovi krenuli u protivnapad i reda radi razvalise zolju u kucu a ona zaglavi krilcima u mrezu od kokosinjca i ostade tako viseci a kokosi kokodakajuci. Kad sam to vidio kad je svanulo, govno mi umrlo u meni.... Preko dana ciscenje i snajperisti rade, nos nesmijes da promolis i jedva, na jedvite jade docepamo se ko nekog podruma ispod kuce i tu sacekasmo noc. Bacise bombu u kucu... Sad smo i zatrpani a podrum nema nikakvog prozora. Imali smo sa sobom nekog sampanjca, sta li i nekog ruma, pa udri po tome, da ubijemo strah u sebi. Nista ne fata a mi sta cemo, mozda nam je zadnje pa udri da prodje vrijeme..... U neko doba predvece sunu mi da ova kuca nas moze zatrpati i da se moramo izvuci. Nekako se prebacismo do njenih u zgradu i tek sto smo zabalili cigaretu kad eto ti njih. Ubacise me u kapanjolu i vozi negdje van grada, vjerovatno da me likvidiraju mislim ja. Eto sta meni fali bio sam i na Pakracu i na Vukovaru sa svojom bracom srbima... Jebo te prepoznah Nenu.. Jesil ti to Neno, meni svanu, sta mai cijedim ja kroz krvava usta dok mi kroz nabijene arkade titra kroz maglu njegova glavurda. Sta ti je Neno, Zumre ti tvoje ti znas mene, da ja samo pice karte i picke ganjam, jarane.... On ko da pade na repliku i naredi onome za volanom. Okreci kapanjolu za sup. Smrad i ljudski vonj, ostadoh stojeci. Samo se prislonih ledjima na malo zida. Sve gradska raja, ugledni ljudi. Sapalo me fino drustvo... Mozda ce biti kaka razmjena ili neki kurac kontam ja optimisticki.... Hos kurac, svu dan i noc prozivka i vodi na saslusanje. Neke nikad nevrate, a mene neprozivaju nit me barkaju, ali sve je za poluditi... Ove sto su ostali i mene utrpase u autobus i sa jos nekim koje nisam mogao prepoznati od sljiva i nateklina poslase u Omarsku... Nego malo ti razmisli jesil se zamjerio s nekim srbinom, nekom stao na zulj, nedo bog, pa bio nekom u radnickom savjetu kad se dodjeljivali krediti ili stanovi , ili nedaj boze bio u disciplinskoj komisiji.... Dodje ti kokano da donese cebe i kake hrane pa te trazi raja, gladna... Neki tako zavrse a neki tako sto svi znaju da je hadjija da ima love i sad mora kupovati glavu kroz ucjene i marisanu... Jebali smo ti jeza u ledja... Rastegni malo recenicu, Gera, onako kako nas je Kajko ucio... I, Gera, jezik , zatocenika je jezik svjedoka! Jarane, ti si prvi koji prica , sta se stvarno zbilo! Ti si , Heroj, Gera! Deseta tacka Uleti doktor medju nas u aneks.... Daj Eso matereti, ne seri vec izbljuj sve sto si sluso na tranzistoru i evo ti cigara a dobijes jos dve ako budu plaho prave, rece Asaf. Doktor sjede na filter od dempera i zabali cigaru.... Eto vam pa vi vidite jel to valja jos dve cigare mustuluka. A da je istina moze i pop Stipo potvrditi, a on ko i hodja Smajil nesmiju lagati.... Asaf se pridize sa onih nosila od merdevina na kojima su ga dovukli poslije marisane na istrazi... Nema nista od toga ljudi javlja se Hosa, nema dok nenamirimo bar dva mjeseca, a i nebi bilo logicno, eto ja nikom necu potpisati u staz bez bar dva mjeseca.... De Hosa nezajebavaj tebi je do jebe ili ti ovaj smrad i vrucina zavrnuli pamet javi se Neka. Treba gajiti optimizam pa bilo samo zrce od istine u ovome sto su Eso i pop culi. Ljudi su na izmaku snaga a i dizenterija hara da nam je ovde ko da smo u kakoj ogromnoj cenifi zagnjurili... Nema ko se nije usro pa tako i ono malo hrane sto dobijemo kako udje, namah izadje.... Vise ljudi pokosi taj proljev nego marisana, ljudi.... Ja mislim da je ovo obecavajuce ljudi a i oni su danas malo mirniji ne marisu kad se danas rucalo i osjeca se nesto kokano u zraku, sad ce ti stari Dedo. Sve je to suplja ljudi... Za sekundu se cuo muk ko kosmicka tisina da bi se vrata otvorila i strazar prozva.... Caruga , nek izadje!!! BILO JE TACNO SEST I TRI MINUTE..... Tvoj duh ni Hitler licno, ne bi mogao slomiti! E, to je pravi banjalucanin... Samo se takav pravim! Vadim se uvijek, na n'akve Trebe! Ni jedan posten covjek, s tim se ne moze ophrvati... Svi smo na izmaku snaga.. Neko tamo u polumraku na drugom kraju nesto mlatara rukama... Jebaji ga svi smo zabradatili i tesko se razlikujemo.... Idem tamo, bolje reci noge me radoznaloscu nose. Preskacem trupla i zagledavam se u face, nebili nekog novog prepoznao, starim poznanicima samo ovlas klimnem glavom i tako polako do druge strane prostorije, pazeci da nekog nenagazim... Gle, tamo poznata faca... Rezah, menadjer, covijek estrade, covijek koji je prvi doveo Lepu Brenu u Prijedor, koji je otkrio Halida Muslimovica. U mladosti pjesnik i to dobar, raja od glave do pete i vlasnik prve privatne radio stanice u carsiji... Nista, samo me malo ulupali... Dobro je nema nista slomljeno dalje komentarise sa nekim grcem na licu koji bi trebao da bude osmjeh. Ma jebes to pokusavam ga nasmijati... Cutili smo koju minutu, da bi on prekinuo nit tisine.... Hm, ovako ti to ide... Trebo cigo polagati kvalifikaciju za KV... Te kad je on polago to pita ga profesor eto sta zna o Nusicu....... Trci ti on brze bolje kuci i zeni s vrata;... Ali nedaj vraze zene ko zene profesore, dok se spreme prodje careva godina.... Eee, EKSER se pravi od zeljeza a zeljezo se dobija od rude, a ruda se kasnije koncentrira pa topi u visokim pecima pa se onda da izvlaci ili lije u kalupe pa onda ako se........ E vidis, dobri moj jarane i mi smo ti ovdje ko taj cigo; sve sto cujemo i vidimo izokrenemo nama u prilog i ko o cemu, baba o kolacima, a da smo imalo realni digli bi se i ovim bi skotovima zubima bi vratove prerezali. Toliko nas ima, preko tri- cetiri hiljade a njih koji nas ovdje cuvaju ni petnaestetak. Jeste, istina je, ima njih tamo po ovim oklnim selima, tih straza, kokosara, nauruzani do zuba, ali to bi se lahko spickalo... Eto vidis uvijek, sam se pitao kako su Svabe mogle u logorima pobiti onoliki svijet, milijone i milijone ljudi po logorima a da se niko od njih nije pobunio niti pruzio ozbiljniji otpor???..... Nevin covijek lako se manipulise kao i vjernik.... Za to vrijeme mi strpljivo cekamo na red ko ovce, kopnimo i pocinjemo prebacujemo krivicu jedni na druge i bukvalno na neki nacin saradjujemo u istrazi jel´na pravdi boga smo zatvoreni zbog nekih tamo EXTREMISTA... To ti je citava psihologija nametnuta metodama izgladjivanja i mucenjima i nepodnosljivim uslovima.... Ljudi se slamaju i postaju toliko slabi da na kraju svak je u svojoj licnoj ludnici.. U takim uslovima je nemoguce bilo sta organizovati ili zapoceti... Sa takvim ljudima mozes raditi sto hos ili iscenirati da oni sami sebi svasta rade. To se uci jarane moj, u vojnim skolama, psiholoski rat i manipulacija sa neduznom rajom. Gledaj onog tamo djecaka, to mi je sin, nema sesnajst godina i onu dvojicu oko njega istih godina, sta ce oni ovdje. Djeca, jebo te, neznaju ni drkati..... Bilo mi je doslo kad su me saslusavali i dvojica marisali sa nekim bezbol palicama i kablovima da dohvatim onu vatrogasnu sikiru sa zida i sviju ih sasjecam.... Jebaji ga svi smo ovdje jedni drugima taoci, jer jedan napravi li pizdariju osvetice se na sve nas i zato i nema bjezanja, nema otpora.... Da mi se samo moj Haris izvuce a meni kako bude.... Kao sto rekoh odize me nesto i drzi a ja se kokano koprcam a on ono teskim baritonom ; haj pogodi ko je... Jebiga, ja ni mukajet... Slusaj ti ko si da si, ja se nemislim sad marisati, vec ti ako hoces evo ti ovo mjesto za schankom samo me bogati pusti na zemlju. Okrenu me mladic od kakvih dvadesetak godina ko od brda odvaljen i podje me ko mladu ljubiti..... Ja sam cika Gero,... Vidi momcine, jebo te babin babo koliko si izdjiho se... Haj, pusti to, to bio sevap i to mi se kod Allaha pise, ha, ha, ha... Evo, leti pice za raju u kafani... Gdje ti je babo,... Nebrin cika Gero, babo dolazi, sad cemo ga ringati na mobil... I, bogami ostali smo cijelu noc do sutra u deset, a tu noc Toba moj, nebi mijenjao ni za bazen brlje i tri trebe u njemu i parkiro pun FAP viagre pred kucom, plus dulum pite kvrguse i plus kad bi mi pride dali onog DaLaj lamu da mi hladi muda sa lepezom.... Sretni, sretni Bato sto smo zivi, a bogami i sa velikim bremenom obaveze da moramo i za one drage i prave junake koji vise nema da zivimo i da pijemo i da guzimo, pa i nekada kad nam i nije do toga!!! Zato neda se raja, a i nezna bogami drugacije.... Haj´ u to ime NEKA ZIVI RAJA KOJE VISE IMA NEGO NEMA! Pravo si me rasplak'o! Smijem se i placem u isto vrijeme! Al' ovo da placem... A i skon'to sam... Zato se zna po nekad i zaplakati! Posalami mi Hadu,Sulju i Deliju... Hadu, Sulji i Deliju...! Vina mi ponestalo, temparatura 32, vlaga ogromna... Vala Gera opiso si nam sve onako kak je bilo zaista. Nego ti i Toba bi trebalo da se udruzite i napisete finale of the story. Dje si bolan Svemire, dje si majko, sta mai prko bare. Da znas da ti je dobra ideja i mogu ti otkriti tajnu da cemo ti Toba i ja napisati manus za prvi interkontinentalni film o raji a snimice ga nas veliki reziser i ahbab i legenda Slavko... Haj´de cujemo se i posalami puno svoje.... PS: Price idu dalje.. Pisao sam cijelu noc, a odjednom mi text pobjeze! Skupo, a i nikoga to ne intersuje! Dzevdina zivotna prestava Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe. Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver, gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i seljake po vaserima. Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke duse. Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka.... Ogroman hangar, otvoren sa vise strana tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u cosak i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno, boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S. Cajevcu, a jos zalije mi je Zije... Zijo ga uprati i pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja zapazi glavurdu i nekog slicne visine njemu samo u uniformi i pusketinom, nesto pricaju... Sta li Djevdo sad tusi da mi je znati, nervozan je Zijo.... Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira, nemoze on da nekog nezavrce... Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj.... Lovu smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod Dzevde zviz... Nisu nas pobili a niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio moj ucenik.... Gledaj Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je... Sta li on folira.... Jebo te to mi nije nikad palo napamet, mozda ti je sto u rodu... Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj ode... Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu. Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola na smjenu baliti ovu jednu.. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara... De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene a da o pedeset maraka nepricam,... Ehej buraz, NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si glup,... Dobro kad ti je taki jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo izazivacki... Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze... Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta i previse si izvukao,... Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi... Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta li... Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da onog svog jahrana doceka u smjenu... Eno ga, jebo te on... Nije se probio ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni, napari nase nosnice... Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas. Ej jesi frajer, izusti Zijo,... Sta cemo s njim, bog te mazo, usracemo se a nemozemo raju nahraniti... Prvo i prvo nije burek vec bureci... Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da se drogiram malo... Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao kad mi je pricao.. Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu, vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo.. Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas.... Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za djelenje hrane... Dzevdo se nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE IMAO MUNICIJE.... Eto to mi rece.... Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek slazemo.... Prica se da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji... Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let, sto bi reko pokojni Pimpek... Stelimo se godinama da se potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se ovog ljeta, akobogda. Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom Ziji... Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic, poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je Zijo. Dzevdina zivotna prestava Zijo i Dzevdo su drugari iz iste mahale, tamo negdje kod bereka. Odrasli su zajedno i putevi im se razisli. Zijo je postao padobranac, sportas, omladiski sampion prvo pa jugoslovenski cijenjen po svojim medaljama i peharima u carsiji i velika raja iznad svega. Dzevdo, sitna lopina po pijacama i vaserima, sitan svercer svega i svacega, ali uvijek sa velikim srcem za slabije i bjednije od sebe. Fizicki su se razlikovali, Zijo visi vitak, plav sa djecijim licem i urodjenim osmjehom koji mu prati svaku recenicu i elegantnim pokretima ruku kao da slika, vaja po zraku. Dzevdo, nije bio ruzan, prije reci grubih crta, crne glavurde, nesto ko iz stripa iz AlanForda, sir Oliver, gustih obrva, guste kose, ali izuzetno kratkih nogu tako da razlika kad on sjedi za kafanskim stolom i kad ustane i nije neka razlika, a jos vise isticalo duzinu ruku i velicinu sake koji su sad izgledali ko maljevi kad je trebalo marisati se a dugacki prsti kad je trebalo bunariti snase i seljake po vaserima. Ono po cemu su Ziju svi preznavali je bilo sprzena jedna strana lica, posljedica pozara u avionu u kojem je moj Zijo nesebicno spasio svoje ucenike i na kraju uspjeo izvuci i pilota, dok su se sve pizde aerodromske razbjezali. Ta neobicnost na njegovom licu u pocetku me drzala da se uvijek nalazim s njegove lije strane da negledam onu desnu ispecenu, nakaradnu nekako, da bi kasnije sve vise shvati oslikanu dusu mog Zije na toj strani. Ona druga lijepa besprijekorno, bila je u kontastu sa svom okolinom, koja je odisala mrakom smradom i jadom zabradatih spodoba i duhova izgladjelih, sijala je, zracila svu ljepotu njegove djecacke duse. Ugurali su me tu u radionici dempera, velikih rudarskih kamiona ciji su tockovi tri metra visoki ko patuljci se osjecamo u nekoj radionici suludog carobnjaka.... Ogroman hangar, otvoren sa vise strana tako da je tesko naci mjesto gdje nepuse promaja, sta promaja, orkan. Nekako sam se ugurao kod Zije i Djevde u cosak i imamo bogatsvo jedno Zijino cebe, pa se nocu pokrivamo snjim i mjenjamo za mjesto u sredini. Strazari su tu medju nama u sredini, ogradjeni zicom, onako provizorno, boje se da im nebi previse blizu prilazili, stali,.. Zijo pizdi, vec drugi dan nije zapali cigaretu i jos je ostao samo moj sat za prodaju. Zao mi je sata, nije nista specijalno, samo sto pise posveta mom ocu S. Cajevcu, a jos zalije mi je Zije... Zijo ga uprati i pokazuje mi tamo kod prezadnjeg stuba u cosku, pa i ja zapazi glavurdu i nekog slicne visine njemu samo u uniformi i pusketinom, nesto pricaju... Sta li Djevdo sad tusi da mi je znati, nervozan je Zijo.... Ma garant kazem ja, neda vrag njemu mira, nemoze on da nekog nezavrce... Pusti ga bogati Gero on nas je obojicu uvalio u belaj.... Lovu smo popili i popusili, kad nam vojna policija na vrata kod Dzevde zviz... Nisu nas pobili a niti premlatili samo zato sto me svi znaju a jedan je bio moj ucenik.... Gledaj Dzevde matereti evo ga ide, vidi ga kako gega i ko da vuce one rucerde po zemlji ko nesto tuzan sta li mu je... Sta li on folira.... Jebo te to mi nije nikad palo napamet, mozda ti je sto u rodu... Izaziva Zijo, dok Dzevdo i dalje stoji zagledan u pravcu onog strazara i sjede tek kad ovaj ode... Izvadi dvi hercegovine bez filtera, dok Zijo najzad odahnu. Evo ti papak jedan citava cigareta a ja i Gero cemo popola na smjenu baliti ovu jednu.. Dobro Dzevdo sta si ti tamo toliko davio onog seljaka od strazara, mi se pravo zabrinuli da nepregovaras o miru i prekidu rata, sad cu ti ja da ispanem duhovit. Ljudi moji zamolio sam ga da mi ucini uslugu, da ode do moje kuce na bereku i da preda zeni pisamce gdje pise da njemu da trideset maraka za uslugu a da ona po njemu posalje nesto cigara i jos jedno cebe i pedeset maraka koje se nalazi skriveno iza sulundara... De majke ti sta seres, kad ti nemas ni kuce, ni zene a da o pedeset maraka nepricam,... Ehej buraz, NEZNA ON TO, a u tome je fol, kako si glup,... Dobro kad ti je taki jaran sto ti nije dao vise cigara, sad ce opet Zijo izazivacki... Ma nije da ga branim covjek je dobar, nepusac ima petoro djece, neka sirotinja, take ni ja nisam peruto po pijaci nije mi dao moj kodeks, jel se to tako kaze... Hajde Dzevdo, ne pregoni jos ces me rasplakati s njim pa cu uzeti skupljati sadaku za njega i njegovu djecu ovdje po logoru, ali hajde, dobro od koga je dosta i previse si izvukao,... Svanuo je jos jedan dan a mi jos zivi... Pale gume i na sve strane smrdi, kadi i dimi.. Zijo se budi i zagledava se u mene ko da se ogleda da bi se brijo, sta li... Gdje Dzevdo, jebo te, jer vec na zadatku na ceki da onog svog jahrana doceka u smjenu... Eno ga, jebo te on... Nije se probio ni na pet-sest metara a neki miris, vec davno zaboravljeni, napari nase nosnice... Ljudi se sklanjaju i ko u nekoj svetoj procesiji iskrecu glavu prema magicnoj kesi. Miris bureka je za sekundicu zacarao ovaj nas igubljeni u jadu bolovima i ponizenjima svjet logoraske patnje. Dzevdo ponosno uzdignu glavu da mi se ucinilo da je porastao do krova hangara i sjede do nas. Ej jesi frajer, izusti Zijo,... Sta cemo s njim, bog te mazo, usracemo se a nemozemo raju nahraniti... Prvo i prvo nije burek vec bureci... Daj bolan jarane, da malo smrcem iz kese da se drogiram malo... Slusaj ti Zijo, jaran si mi ali materemi moje Mejre, ti si pravo budalast.... Bureke, nisam ja ni trazio vec cova dobra srca pa donjeo od sebe, jer kad je otisao na berek i ono vidio sve popaljeno i sruseno, pa se sazalio. Vidis sto su mi oci crvene koliko sam se isplakao kad mi je pricao.. Jest fakat, dobacujem ja, da prekinem glupu pricu, vec da vidimo kud cemo sa burecima. Ovako, jedan cemo mjenjati za keks, jer on moze stojati a keks ko valutu za cigare polako da razgodimo, vazno ce Dzevdo.. Zvaljimo burek a po logora blenulo u nas.... Sve se odigralo u dva-tri zalogaja. Ali ko ga jebe bolje biti king u logoru minutu-dva nego fukara citav svoj zivot mislim ja tako naglas. Prestava je zavrsena, raja je vec okrenula poglede od nas i pocinje se okupljati za djelenje hrane... Dzevdo se nemarno obrisa rukavom preko usta, dok se jezikom oblizivao da pokupi neku zaostalu mrvicu, pa ce ti :.. Znas sta mi isprica onaj moj cova; DA ZNA ON STA SE OVDJE RADI, DA CEMO I MI NJIMA ISTO OVO RADITI AKO BUDE PRILIKE; ALI DA NJEGA ZIVOG NECE UHVATITI; VEC DA CE POBITI SVOJU ZENU I DJECU, DA NEPADNU ZIVI U RUKE A DA CE S NJIM IMATI POSLA DOK GOD BUDE IMAO MUNICIJE.... Eto to mi rece.... Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Dzevdu sam sretao poslije rata u carsiji, nemoze on bez nje i vratio se medju prvima. Svaki put se zapijemo do sitnih sati i obecamo da necemo plakati i uvijek slazemo.... Prica se da je do kasno u noc pio s Dzevdom na Baniji... Moj drug Zijo je negdje u Engleskoj, trenira neke druge klince da hrabro skacu u nebesko plavetnilo, a i pad je let, sto bi reko pokojni Pimpek... Stelimo se godinama da se potrefimo u carsiji ali nije nam bilo naruku pa nadamo se ovog ljeta, akobogda. Nedavno procitah na mrezi clanak o proslogodisnjoj dzenazi sahrane pronadjenih ostataka logorasa i imedju ostalog o mom Ziji... Za vrijeme ukopa Zijo Veletanlic, poznati predratni padobranac glasno je plakao. Moj Sejo ga onako komsijski upita: Zijo, ko je ovdje tvoj?. Pa svi su moji Sejo, ovdje je pola prave Carsije, odgovorio mu je Zijo. Pas, bio ko nas jebav'o! Dobri ljudi ce i onako na nebo otici! Azra Tek sto je posljednja umorna sunceva zraka sisla sa nasih izmucenih tijela i tamo negdje iza brezuljaka, da prilegne, propara se najednom glas, nekog rmpalije,... Pogledasmo svi u pravcu dernjave, vise onako refleksno... Tamo je stajala ona, Azra sva krvava i onaj rmpalija sav blijed i uprskan njenom krvlju po maskirnoj uniformi. Azra je stajala zbunjeno i odsutno kao da se to nista nje ne tice, samo je krv iz jedne arkade sibala pola metra, dok joj duga kosa leprsala ko zastava... Nasa zastava, naseg ponizenja, nemoci izmucenosti ali i istrajnosti neunistivosti i bozanske pravde. Azra je ovdje dole sa nama zatvorena. Bila je u pocetku gore sa ostalima zenama zatvorenicama, gdje samo bog dragi zna sta im rade iz noci u noc, ali nisu je mogli slomiti,.... Ona naprosto nema straha, a ovi manijaci hoce strah hoce ocaj hoce umrli strah jer jedino to ih dovodi do seksualnog izopacenog ludila. Kod nje nemogu to izazvati a sve su pokusavali, da je ponize da je slome. Tjerali su starce logorase da je siluju, nije im uspjelo, na svasta su je tjerali ali nisu uspjeli naci zadovoljsto svojoj bolesnoj psihi. Azra je bila prelijepa djevojka ko sve Azre koje sam znao, ali ova je kako njene komsije pricaju je za razliku imala predivnu dusu koja nadvisuje njenu fizicku ljepotu utoliko da se niko nije usudjivao joj se udvarati, jedna od onih koje su svima bile samo jaranica, rame za plakanje i dobra vila. Jos i dan danas nisam skonto tu vrsu predivnih bica, hurija, andjela, sta li!? Uvijek je bila elegantna i sad u logoru u svojoj koznoj jakni ko da je izasla sa kakve mondenske piste. Tukli su je manijacii psihopate, jer naprosto nemogu da vjeruju da nemogu slomiti ljepotu, mladost i ljubav svojom nacisticko-cetnickom silinom jednog nebeskog naroda u cije ime su oni jebeni apostoli. Nasli su kod nje nekog ranjenog mladica koji se bas tu kod nje skrio i koga je ona njegova... Nikad ga u zivotu ranije nije vidjela, ali takva je Azra. Slomili su joj i zube, nije mogla jesti od rana ali mi smo je oporavili i zaljecili tako da se pocela i osmjehivati, tako da joj se nevidi. Sjedila je skroz do zida hangara okruzena sa svojim vjernim komsijama koji su koliko se moglo u ovoj bjedi pazili na nju. Ja sam je cesto posmatra kad mi je bilo muka, kad mi je bilo neizdrzivo tesko i pogled na njenu kosu, dugu kosu koja leprsa na povjetarcu i siba po braon koznoj jakni, zaplahnjivao me je nekom kosmickom energijom, koja zagovara bozansku ljepotu ljudske duse, da neodem u mrznju, osvetu i samounistenje.... Nemogu oni nasoj Azri nista, nemogu ni pera odbiti procijedi Bale, dok je doktor se vracao da nadje kakve iglu da bi joj nazivo zasio ranu koja je u duzini cetiri canta zjapila i siktala krv, toliko da se onaj rmpalija od cetnika prepo na smrt ko da ga przi i probada svaka Azrina kapljica krvi... Doktor Eso ga ne benda, vec mu samo dobaci, umirujuce da se smiri i da nadje rakije za dezinfekcije.... Ovaj odjuri jos uvijek sav uzrujan pljujuci i psujuci nesto... Na trenutak skontam da su svi ustali da svi stojimo ukipljeni sa bjesom u ocima kakav nikad do sad ni poslije nisam vidjeo i da je samo jedan od nas kreno, svi bi. Zgazili bi ih bez obzira na njihove kalasnjikove, bez obzira na zrtve i rascereci li bi ih i pojeli u bjesu i mrznji. Svasta sam i prije i poslije vidio i slusao da nemoze se ispricati ali ovakav bjes i sjaj u ocima nisam vidio. Mukla tisina, odnekud se cuju prve vecernje pticice, cudo na svijetu, kao da ni jedan zvuk nepostoji. Nalektisanost je u kulminaciji oni ostali strazari isto stoje paralisani u svojim bunkerima sa vrecama pjeska.... Evo letim doktore, evo rakije, vice onaj rmpalija u maskirnoj... Eso trga majicu na sebi zubima i izvlaci konac i uvlaci ga u iglu koju je upaljacem prije toga uzario. Uzima rakiju i u maramicu natopi i iglu sa koncem zali, pa podje siti sitan sitan, bod slagati. Eso je majstor svog zanata. Kad je napokon zavrsio, privuce Azrinu glavu da prstima kozu rasporedi sto ravnomjernije i pridje zubima da otkine konac da nam se ucinilo ko da ju je u ima svih nas poljubio. Ovlas je pomilova i zaljepi joj onaj hanzaplast koji se za divno cudo nasao tu. Bit ce da je onaj manijak od rmpalijega donijeo sa kutijom prve pomoci. Nama nekako laknulo, nek samo nije je zavio zavojem preko kose, nek nije je unakaradio. Citavo vrijeme Azra ko hipnotizirana ni da jaukne ni da mrdne. Meni se ucinilo da se osmjehnula, kao kad se djevojka probudi iz nekog ruznog sna. Najednom su nestali ko iza guste zavjese od ljudi. Usla je opet nasa Azra u nas. Na sceni su ostali samo onaj krkan u maskirnoj i nas Eso koji je nesto petljo oko kutije za prvu pomoc i cezljivo gledao za onom pljoskom sa rakijom sto je ovaj vec uveliko naginjo, pa ce Esi posprdno:... Ovaj sad okurazen ko da je samo to cekao samo cinicno procjedi.. Pazi ti Bale malo sta pricas.... De Hacko ostavi se toga, njemu ce Bale, nisam mislio nista lose, zna mene Eso... Doktor sjedi i dalje i uvlaci dimove i smjeska se, pa podje vaditi iz kutije prve pomoci nesto. Ovo je samo za dezinfekciju, jarane medicina, za gangrene i rane.. Sad sam skonto zasto si provociro onu budaletinu.... Pucanj odjeknu ko grom iz vedra neba a mi se sgledasmo ko sta je sad opet ovo... Neko vani se dere, zapomaze i kukomace iz sve snage. Uleti Pingo, sav zadihan medju nas.... Jes' Toba je fakat u pravu... Ma ti si Gera zakon i samo nastavi da pises. Svaki novi clanak je jedan roman za istoriju a zna se istorija je majka znanja i ucina nas i nasu djecu, jel'da Toba. Imamo Geru heroja koji je prosao strahote od Omarske pa do Trnopolja i sve to prezivio da bi sad uzivao sa svojom porodicom u Svedskoj. Ima BOGA dabome, a zna se i BOG cuva hrabre. Tako je moj Svemire, Gera je uvijek bio veliki igrac! Samo ga treba citati... Cudi me zapanjujuce mali broj komentara, na ovu , od srca iskrenu i junacku pricu! Kako nema ni jedan komentar podrske... Nije valjda da ovo osim Sexa, Svemira i Tobe, niko vise ne cita? Istorija, greska je to Moj Svemire, istorija se ne stvara... A, jednom ce netko i napisati... Ovom insanu treba za zivota podici spomenik i jos par ulica u BiH nadjenuti po njemu. U citanke njegovu sliku staviti, pozlatiti klupu gdje ce sjediti u parku P. Kocica i djeci besjediti o zivotu svom. Rado, cak najradije na Kajaku te citam, kao sto nekada Kafku citah prepoznajem se u tebi. Zamislite raja, taj fol... Zasad dok nam neproradi sistem, preostaje mi jedino da vam teleportiram ko u StarTrek-u po jednu ljutu.... Gera, ja sam ti pri vinu, al' nek' taj tvoj mali naleti! Puno se popilo nocas! Pokaz'o sam tvoje besjede nekim ovdasnjim Muslimanima, ja licno... Bilo suza na pretek, sreca da su picke bile u drugom sobama! Armagedon Sve tutnji zemlja podrhtava a nije zemljotres, valjda ja znam sta je to. Vulkani pokuljali niz Starcevicu Sibove i Paprikovac, Kastel samo sto se nije sunovratio u Vrbas. Niz ulice gmile zmijurine lave, a pepeo zasipa grad po vratu, pa nam se zavlaci sa onim sumpornim mirisom da jedva disemo, ali bori se Raja, nepredaje se, jebaji ga. Nekim cudnim ko celicnim metlama svodimo one jezicke lave sa trotoara pa u sahtove, gadno ali se moze pa eto uspjeli smo sve zgurati u Crkvenu pa dalje do Vrbasa gdje sve kljuca i zbog pare nevidi se ama prst pred nosom ko ogromni pretis-lonac sisti.... Tamo kod gimnazije evakuacija traje, onih starih, onemocalih djece i zena. Nas profesor fizike Spaso puse neke ogromne ruzicaste balone u koje se discilinovano ulazi pod budnim okom profesora Nakic Ive. Za te ti balone tu cudnu masu za sapunicu pravi nas profa Kekule u nekom isto cudnom kazanu, a Stricevka mu zena asistira i dodaje neke kemikalije. Dragojla svira na nekim ogromnim orguljama tako da siri pozitivne talase u nase mozdane vijuge i nadnaravnim silama dobra piri pod krila. Bujica zla i lave je probila nasip kod parka i Benes i raja brani stari dobri park od najezde raznih stakorastih hajvana sejtana i zmijurina koje su izmilile iz kanalizacije i podruma. Zadnja linija odbrane kod Pere Kocica vec je u akciji.... Tu su Ema i njegova braca, zajedno sa Bajbagom i... Borba prsa u prsa, ali djubrad nece proci. Glavnom ulicom patrolira Ljuba Truba i Djoko King u ogromnim masinama valjcima i zguravaju lavu prema Kastelu i gradskom mostu, ma jebes Silvester Salomea i Ramba, nista im nemoze promaci. Neke pticurine ko iz Jurasic-parka da su izletjele kruze gradom i seru neke govnaste bombe koje osamute i truju ko bojni otrovi. Mala raja sa nekim cudnim prackama ih obara ko od sale... Borba na sve strane i niko ne odstupa, sa svim srestvima i znanjima. Necemo da zavrsimo ko Pompeji. Eno moje matere sa svojim konama iz crvenog krsta previjaju ranjene i tjese iscrpljene... Moja ulica je skoro ociscena, ali ima puno lokalnih pozara i zarista. U jednim vatrogasnim kolima ja i Bato tucemo iz ogromnih vodenih topova... Ja navijam za njega.. Najednom vidim nesto krajickom oka, kobiva ko TRI JAHACA APOKALIPSE, jebote.. Bato, ziku ovdje skroz lijevo, daj mi bogati dvogled, ko da su mi poznati... De Gero ne seri matere ti,.. Otvaram oci i Zijo me blago pleska... Dobro je sve sam ovo sanjo, sanjo Kijametske dane ko neki Armagedon spuco u moj grad i proradili kaki vulkani, sta ti ja znam a mi se kokano i ko biva svi borimo i branimo grad, sva raja. Ja ljudi strahota, ja jada..... Cuj ove budale Zijo, matereti..... Znas li ti intelektualac, gdje si?? Eto Zijo sanja kako je citavu kutiju cigara slozio u usta i zapalio sve odjedared, a on blentov naso sanjati Kijametske dane. Kus ces gorih kijametskih dana od ovog logora... Ja budale majko moja......... Jes, Dzevdo ustadoh i stade ga ljubiti, da njih sam vidjeo kako jasu, bas njih, sad se sjecam. Namignu Ziji, ko ono da nije zviizno i da nema vrucicu, desava se to ovdje cesto, bulazni bezvezarije jadnik. De dodaj mi tu flasu da mu stavim obloge na tintaru. Znas li jado jadni sto se desava vani, nagrabusili smo danas a nocas nam nema spavanja i baci mi neke novine. Sto sta fali ako je mogo zemljotres sto nemoze vulkan, bunim se ja.... Tamo su zatekli leseve osakacenih staraca, zena i djece a u jednoj zgradi su zatekli radionicu gdje su se proizvodili pored ostalog specijalni kreveti za silovanje djevojcica do 14 godina i ostali alati pa i sprave za mucenje zarobljenika i ranjenika. Cuj ove gluposti majketi, zar treba neka specijalna sprava za mucenje i silovanja djevojcica, pa bas do 14 godina.... Nemaju kisika a imaju ga dosta za varenje tenkova i cijevi u vojno remontnim zavodima... Sljedeca udarna vijest, treba da dize moral nebeskog naroda... Prijedor je bio u proslom ratu koljevka ratne avijacije, a danas su stvoreni svi uslovi da bude koljevka ratne mornarice.... Smijem je ko lud na brasno kad sam zamislio Dzevdu kako peca ribu na svom omiljenom mjestu kod kanala i kako mu se udica zapetljala za propeler podmornice Mornarice Republike Mrske. Sta ti je, budalo mune me Zijo koji je vec izgubio strpljenje sa mojim ludilom,... Spiker Big-radija, tuzno najavljuje da je i 13-sta beba umrla zbog nedostatka kisika i da koridor samo sto nije probijen.... Zijo samo uzdahnu i nesto promrlja u stilu.... Neko se dere i ko da cujem svoje ime i prezime, nemogu vjerovati.... Zijo i Dzevdo me pogledase u stilu :... Dade mi Dzevdo svoju futrovanu texas jaknu, da manje boli kad tuku, takav je obicaj ovdje a vani cetres stepeni samo sto nije, zvizgan upeko a uho odgara.... Onaj na vrati sto me prozvo otvori vrata i ko iz voleja sutnu me unutra. Idem prednjim, a on mi doviknu : zadnja vrata, na kraju hodnika. U hodniku stoje na svakim vratima po jedan batinas , grmalji zadojeni na slanini i cvarcima i zagonetno se smjeskaju dok se igraju sa onim pendrecima i kablovskim sajlama ili palicama. Upadam na zadnja, dok odnekud para mi mozak stravicna vriska. Nekog jadnika sigurno deru li deru... Jebo te, sto miligrama ubija insana ko iz puske a mi imamo cetiri kile, pa ti racunaj..... Onaj kraj stola inspektor, ko oparen skoci i izleti na neka druga vrata, ko da me nije vidio. Dodje brzo noseci gajbu pive, orosene i tek tad spazi me i usput mi dobaci da sjednem. Otkine cep na ivici stola i pogleda me... Uze papir i uvuce ga u masinu.... Haj´de sad pricaj imas li kakvog oruzja... Ma jok nemam, nemam ni ticarke, nit sam to ikad volio a kad sam bio klinac i kad smo se igrali kauboja i indijanac, skoro uvijek sam bio indijanac. Samo luk i strela... Hajde dobro vjerovacemo na rijec da ti nemas... Ma znam, sad cu ti ja ; komso Mile Tica, pa komso Rade, pa komso Stojan... Cekaj brate nisam ti pitao za popis stanara vec ima li kakav mudjahedin ili ustasa kod tebe.... Nema koliko ja znam..... Hajde sad tii, meni reci sokole,..... Ja zino i nikako da odapnem, koju pricu da slozim i tek sto sam zapoceo... Za koga si ti meni glaso, haa.... Nisam za nikog a da sam stigo od posla glaso bi za Antu Markovica i reformiste... Za antu markovica, kus ces za njega mogo si za Sda, ali nikad za njega, za njega... Cekaj malo, poznamo li se mi odnekud, haaaa... Ja pretrno, otkud da se poznamo pa se i ja zagledo u njega... Pa iz Banjaluke, normalno... Paaa iz Vladimira Nazora... Ahaa, on ce ti ponovo,... Ti i Stanko i Nedo... Neki ko osmjeh predje mom inspektoru preko lica.... Znas sad ko sam ja... Sad ti meni Gero reci sta ti radis ovdje u ovoj rupi od logora... Ma necu, nije mi do kafe a mogo bi jednu sprziti.. Pa dobro Gero sta cemo stobom, hmmm.... Kako da ti pomognem, nemam pojma... Izvuci te nemogu, nema sanse, mogo bi te prebaciti u Crnu kucu a stas tamo, kad si se ovdje vec naviko.. Trebali ti sto sta... Ma trebam cigara odape ja. Uzmi ove moje i potpisi mi ovaj papir i izvadi ga iz masine. Neberi brige ja cu ovdje sve iskititi da te strpaju u najneviniju grupu a ti pazi se sam valjda ti netrebam govoriti sta se sve radi. Ako te neko bude prozivo nejavljaj se ni za zivu glavu, neodazivaj se jer to nije po nikakvom sluzbenom nalogu... Ma znam, nekako cu ja.... Ma nebrini odradicu to... Evo ti cigarete i sakri ih.... Haj sad brisi i cuvaj se... Miloradeee, sokole vodi ovoga. Udje onaj mladic i poleti za pivu... Nema najprije sokole Mile ovog mi sprovedi dole a da mu dlaka ne fali kad budete prolazili kroz hodnik. Trebace mi opet pa mi ga pripazi..... Bacih se u taj tepih od ljudskih tijela odmah s pocetka... Maltretiranje traje, krajickom oka upratim tamo na suprotnom kraju neki sumljak izvadio onu stvar i redom pisa narod.. Pogledam a ono do mene Zlaja stisnu zube i procjedi:.. MOZES KOLIKO HOCES A NEMOZES DOKLE HOCES... Nemam naocale, cekaj malo da uzmem ih, odgovorih Enveru. Pa zar neprepoznajes naseg Zlaju, jeboga ti... Jes pravo on, ma ljudina, cekaj sta pise... Zaradio zlatnog ljiljana u uspjesnoj akciji na Vlasicu. Frcnu mi suza ko metak iz oka i pravo na sliku. Enver opsova, nesto i podje brisati novine dok ja pozva raji pice. Evo prosle godine dobih pismo i sliku iz Kentakyja, ozenio se i dobio sina moj Zlaja a na slici beba a pelene joj zakacene znackom zlatnog ljiljana i jos kaze da voza one drumske krstarice sirom jUeSa...... Ej takav je moj Zlaja sejtanskih ociju na vrh glave. Pisi Gera i po vas dan, jebo noc! Stvarno steta ako ovo necita puno prekrasnih sa cafekajaka. Mozda je i bolje jer svaki komentar je suvisan. Rijeci govore sve i imaju snagu koja obara s nogu. Zar je moguce sve to da se radilo na tako okrutan i zvjerski nacin, i poslije svega ostati ziv i normalan? A tek smisao za zajebanciju a glava u torbi... Toba jebaj'ga mi cekamo nastavak... Samo nek malo odmori pa jooooooooooopet!!!!!!!! Miro Sojtaric Datum : 24. DJemalafonzu: Evala ti majstore, fantasticna kazivanja. Mojem uvazenom prijatelju B. Bodnaruku: fantasticna si inspiracija za dalje pisanje. Srecno i u zadravlje! Miro Sojtaric PS:Pisi i kazuj nam!!!! Prije svega dobar vam dan svima i da kazem, Svemire citaju i te kako citaju, ali nemaju komentara. Dobro je i molim te Gera samo nastavi,a drago bi mi bilo da i Toba nesto napise izgleda da se u morio a ja sam se previse odmorila lijep pozdrav Marija Komentar Br. Stari majstor Neodlucno je stajao kraj vrata radionice. Dosao je sa one strane iz dvorista radionice sa koje puca pogled na rijeku. To je ona ista divlja , plaha djevojka koja ovde kad se priblizi gradu postaje krotka mirna udavaca koja spusta oci i lagano oplahuje kamenu obalu i stidljivo ko da se izvinjava protice. Ipak je zakoracio i ostavio pogled niz rijeku. Prisao mu je s ledja tiho koliko je god mogao i u pravom trenu dodao mu dijamantni noz. Majstor ga je primio ni malo iznenadjen i ne okrecuci se poceo da para staklo harmonicnim pokretima dok je on oduzimao suvisne djelove. Onda je odgurnuo staklenu plocu, ispravio svoju staracku pogurenost, obrisao nemarno ruke od mantil i okrenuo mu se sa zapanjujuce brzo rasirenim rukama. Kao da ga je citavo ovo vrijeme ocekivao i usput kratio vrijeme radeci, parajuci staklo za prozore, cinio spigle, rezo vitraze i svasta nesto sto ga je ucio. Privukao ga je i stisno snazno u zagrljaj i dalje bez rijeci pozdrava ili odusevljenja. Najednom je sve explodiralo iznenada u trenu toliko da je odigao starca od zemlje jer ovaj samo sto se nije skljokao od iznenadne oduzetosti poslije krikova odusevljenja i srece ponovnog susreta. Dugo vremena je proslo mozda i petnaest godina i majstor mu je bio ko otac, onako cudan i uvrnut. Nije nikad to pokazivao ali ga je volio samo kako je on to znao. Skrto, sa malo rijeci, i uvjek spreman da ga necemu novom nauci. Necemu sto cemu trebati sigurno u zivotu. Tako je uvjek govorio. Stvari postoje da se mjenjaju i poboljsaju. Da svjet bude ljepsi i pametniji. Znao je taj njegov majstor svasta a i svacim se ranije bavio dok nije otvorio staklarsko uramljivacku radnju. Imo je on i izgovor zasto bas to. Tvrdio je on da je svjet ljepsi sa vise svjetla u domovima sa vecim sajbama sa sto manje zidova jer svjetlo svi trebaju i duse i biljke. Da, duse treba prosvjetljavati insistirao je stari majstor na svojoj teoriji. Zidovi udaljavaju svjet i svjet kad se ne vidi podje se pribojavati jedni drugih. Kad se ne vide nemogu se pozvati na kahvu, na casicu, pa zazeliti srecu kad se i to treba. E takav je bio njegov majstor. Uvjek spreman da da odgovor i svoje misljenje ali samo kad je bio zapitan. Uobicajno bi cutao ili kad je trebalo zapovijedio. Radio je tiho zvizdeci ponekad mjesajuci taj zvuk sa rezacim od stakla. Nije se nista promjenio. Ostao je isti onaj njegov majstor kod koga je bjezao kad mu je trebalo utociste, da se sakrije od nepoznatog, da se vidi cemu vrijednim. Kod njega je uvjek mogao zaraditi koju kintu i kao gimnazijalac i kasnije kad je studirao. Majstor mu je bio jedina muska figura kojeg je poznavao i koji jedino nije isao na njegove roditeljske sastanke. Bio je ponosan na nacin kako ga je stekao, sasvim slucajno a ipak neizbjezno. Baka ga je zamolila da odnese okno sto ga je razbila promaja da se postakli. Bila je kasno jesenje vece poslije skole, kad mrak rano pada, tako da se zurio do starog zanatskog centra da stigne prije zatvaranja. Kad je stigo do radnje, majstor je bas odlazio i nosio je flaster na oku te je imao poteskoce da u mraku unese robu i zakljuca i zakapija radnju. Bio je kod doktora jer mu je prsnulo staklo u oci i citav dan je cekao na red a sad je zurio da stigne na autobus koji vozi na drugi kraj grada. Majstor mu je naredio tako kao da je to bilo tako prirodno i normalno onim svojim zapovjedackim baritonom i on ga je cutke poslusao. Sutradan kad je dosao po prozor nekako u isto vrijeme, opet mu je pomogao i opet sljedeci dan i kasnije je sve postala navika. Dolazio je i odlazio od majstora i usput ucio mjeriti, rezati i odlagati staklena okna, kao i okvirivati slike. Majstor ga je naucio strpljenju, odvaznoscu pokreta ruku, ispravnom zvuku zravog stakla pa i kako se gleda ponosno kupcu u oci kad se uzimaju novci i kako se kaze hvala kad kupac kaze hvala. Covjek kad posten posao obavi nacini, pretoci nesto iz nizeg kvaliteta svojim rado u visi, taj covjek je stvaraoc, zanatlija uzviseno bice oplemenjen od boga. Tako je govorio njegov majstor. Nije mu se nikad suprostavljao jer tu nije bilo nikakve sanse. Isto tako nije nikad ga pitao za porodicu niti nesto pricao o svojoj. U radnju mu osim kupaca niko nije dolazio samo je na zidu visila jedna prasnjava slika sa nekom kucom u pozadini dok su ispred kuce sjedila djeca fino obucena u mornarsko odjelo a iznad njih su stojali vjerovatno otac i majka. Prepoznao je majstora u jednom djecaku sa izrazito padajucim kapcima i cetvrtastom glavom. Jedinu slabost je majstor imao subotom kad je obicavao ranije zatvoriti radnju dati mu nesto novca za djeparca i otici u kafanu na tombolu. Za zene se nije zanimao ali se nikad pred njim nije o njima nesto izjasnjavao. Ljeti su zajedno poslije posla znali otici na rijeku i dokasno pecati a i osvanuti bogami kad je bio stariji. Svoje druzenje su iz nekog razloga drzali daleko od drugih i ostalih zivotnih zbivanja. Desavalo se da se ne vide mjesecima narocito kad je poceo studirati i onda je najednom znalo zaredati neocekivano ucestalo. Voli je kad ga majstor posalje po cevape ili burek i onda oni onako prasnjavi neuredni sjednu iza radnje na onoj strani okrenuto rijeci i cutke zagledani uzivali bi u svakom zalogaju. Sad po prvi put vidi da se njegov majstor zna radovati da je ozaren da mu kaze da sjedne, da ga pita jel se ozenio , ima li djece, pa sta je ono onzavrsio jel za inzinjera ili profesora. Jesu mu zivi baka i tetka, jel zivi u onoj staroj kuci ili ima stan ako ikako zivi u ovom prokletom gradu koji se siri i nadima ko neko nakaradno cudoviste. Bujice rijeci, i pitanja izvalise se ko da su sve ovo vrijeme cekale skrivene u coskovima radionice. Znao je stari majstor sve i mudar je bio taj starac uvjek zasukanih rukava, pomislio je. Nije mu odgovarao vec je samo zamolio da izadje i vratio se sa djecakom i djevojcicom vodjenih za ruke a iz vrecica se sirio miris cevapa. Stari majstor je razvalio usta u najveci mlad mjesec osmjeh i iz svakog djepa izvadio po jednu bombonu i pruzio im. Rijeka se pravila da nista nije vidjela, sunce je odugovlacilo da se sakrije iza brda dok su sjedili pozadi jeduci cevape. Fali mi stari, setanje ispred Poste! Jebo ga simsir, tu mu je i mjesto! Cuvaj , Hranimire, Miro Sojtaricu, svoju Porodicu... Azra se srcem biljezi... Banjalucka raja, reklo bi se! Azrina prica je prica za sve muslimane, nase drugove, nas jugoslovene, ne pripadajuce... Sa mnom je i Bremza, stari stanovnik Sanskog Mosta, koji je ovdje zaglavio kad su ga otpustili u Prijedoru iz bolnice, pa su ga pokupili na stanici kad je kreno kuci. Prvo na informativni razgovor u sup pa kad su culi da je pravnik strpase ga odmah u bajbuk, kokano sumljiv je, iako je covjek u kasnim sezdesetim godinama. Kasnije ga proslijedilo u Omarsku, a evo dobro izdrzava. Zna mi on svu familiju po materinoj strani i naravno moju mater Djiju, ma zna sve i osvakome u Sani.... Prica mi o mom didi Hakiji legendi Sane, covijeka koji je nekih kasnih tridesetih godina ko majstor suster nekako zalutao u Sanu, a moja Nane Suhra bas tad ostala udovica sa tri kceri i velikim imetkom, sto u zemlji a sto u zlatu. Pa se on tu prikalembecio, sto zbog ljepote moje Nane, a nesto sto mu je ona namah kupi, lokal za susteraj. Prica se da je iz Dervente, a nikad ga nisam pitao, a putosestio je je suster dido od Peste, do Beca, sa svojom kutijom sa susterskim alatom a bilo ga je i po Beogradu gdje je za dlaku izbjego regrutaciju a i Natu udovicu koja mu je bila iznajljivala lokal. Kazivao je da mu nije stimalo sto je bila puno starija od njega a vec imala dve kceri njegov par koje su ga saletale, a on gospodin majstor pa moralan. Bio je nekako i ukljucen u taj radnicki pokret pa je s Titom drzao strajk u Bakru, a to je narocito potezo kad za kakvu psinu mu prijetilo da dopane bajbuka. Nebi me cudilo da je bio i u slobodnim zidarima, jer imao je neku magicnu karizmu, koja je zracila iz njega. Osrednjeg rasta sitnih kostiju , ni kile sala, sama kost i koza, sa vjecnom drinom zaljepljenom na debeloj usni, ko sad da ga gledam kako sjedi i sa bezbriznim pogledom kucka one svoje susterske klincice na kalupu i razvlaci kozu. Raja ko raja pripisivala mu je nemoguce i nevjerovatne moci, sto u sprdnji a sto u zbilji. A Dido je bio poznat i po kletvama, pa i danas po sani se pricaju njegove legendarne kletve, ko ona... Dabogda te masicama u sporetu trazili, ili ona... Dabogda te Sana progutala pa te pod most povratila a stari Hadzo cistac naiso pa te sa govnima pokupio.... Kad su mu prebacivali ahbabi da nevalja klesti, on se uvijek branio da se kletva polovi... Jedna polovina pada na onog ko klete a druga na onog koga klete... U principu se malo smijao osim sa nama djecom gdje se naprosto kidao od smijeha svakoj nasoj dogodostini ili podvali. Tako mi Bremza prica kako ono za vrijeme one endehazije Dido Hakija uvijek kupovao struce, lepinje i kifle kod slijepog pekara Reisa sto je imo radnju do njega, pa umjesto da mu po obicaju ubaci one petoparce, stali, kune u casu i tako platio pa bi ovaj po zvuku ocijenio da je placeno, moj Dido bi svaki put ubacio koje dugmence. Jednom slijepi Reis navrati kod maksuz kod Dide na kahfu a i bogami poslom jer isla je zima, pa da mu ovaj podjoni kundure. Nakon par dana kad je dosao da podigne kundure, pita on mog ti Didu koliko to kosta a dido mu rece neku cijenu.... Reis se sav pretvori u osmjeh i istrese iz razvezane maramice svu onu dugmad sto mu je Dido s njom placo.. A ono onomad haman poslije rata pa narodna vlast organizovala proslavu prvog maja, pa uranak pa i narodni zbor negdje van Sane u sumarku a moj ti Dido se dosjetio sa jaranima kako da se docepaju sto janjetine pecene sto rakije brlje.... Narod izbezumljen navro kuci ko sumanut, i ono u brzini ostavise svu janjetinu i pice i razgulise kucama. Onda se Dido i jarani razvalise po janjetini, mezi i picu.... Naravno to nije moglo olako proci i uskoro dodjose oni iz ozne a ozna sve dozna i pokupise Didu ko narornog neprijatelja u bajbuk. Leti nana Suhra po Esada narodnog heroja, prvoborca da vadi Didu iz hapsa, kojem je vec dosadilo da malo, malo ide da intervenise kod vlasti... Inace Dido Hakija je bio fenomen, po tome sto bar tri puta zamiro. A to je sad bio fini svijet, neki profesori i doktori nauka koji se tako lako nije dao vise zajebati od svog bivseg ucitelja.... Ta djenaza ce se vjerujem pamtiti, jer svijetu je bilo malo dokundisalo tolika Didina zajebancija, pa se pobrino da masovno prisustvuje ukopu ili nedaj boze da svjedoci ako se dido jos jednom povampiri. Ukopali smo ga kod Zilhinog koji je bio omiljeni Didin ucenik inace nastavnik likovnog, i veliki boem koji kazu bio na putu da nadmasi Didu ali ga je opaka bolest u kombinaciji sa konjakom rano sjebala. Zilhin je vazda prijetio Didi kako ce jednog dana kad Dido umre, nosati Didu sam na tabutu od kafane do kafanei njega ostavljati naslonjenog pred kafanom a oci mu nece namjerno zatvoriti.... Dido bi tad znao izludjivati i klesti onim sanskim cuvenim kletvama iz svog arsenala.... Tad bi mu Zilhin kad ga je uspjeo razjariti jos pridodo da ce ga strpati u mezar a malo dalje od dohvata rukom zakopati flasu Fruktalovag konjaka, da mu mirisi a da nemoze dohvatiti, pa da se pati... Onda je slijedila nova bujica psovki i kletvi na Zilhin racun... Kad smo didu ukopali sve po adetu i tri hodze su bile, onda smo izmedju njih dvojice iskopali rupu i zakopali flasu Fruktalovog, nek im se nadje.... Bremza se izvuko zajedno samnom do Trnopolja, a kasnije samo sto nije svezo u svabiji, malo od tegoba iz logora a malo od patnje za svojom Sanom. Eno ga ko nov otkad se vratio, pa svako jutro kod Paripa namakinje koju uz kahvicu.... Dan, danas kad se sretnem stom rajom iz Sane, sa Raifom, Zijom, Cerom i ostalim i zapijemo se negdje navece kad splahne ona ljetna omora ko da nam se privadjaju tamo na mezarju neke seretske sjene i ko da cujemo Zilhinog i Dido kako se vjecno prepiru oko one flase konjaka..... Neb znao iskreno kazati... Dido Hakija je bio legenda a ima jos i ova prica... Lezi na samrtnoj postelji i kaze medicinskoj sestri koja mu je prikopcala infuziju i davala ljekove... Ona pravo pa nasu a oni okolo pitaju zasto to cini... Zezo se uz put sa svima koji su dosli da ga vide posljednji put... No nije se dao. Gera Dido ti je bio pravi i neka mu je lahka zemlja i njemu i majki Djiji. Pisi opet jel'da Toba. Gera nastavi dalje pisati. Mi vec dugo cekamo a i odmorio si se valjda. Duzan bogu i robu. Od svog postanka suocio se sa neumoljivom potrebom svijeta da mu bude zahvalan. Prvi slucaj koji mu je pribiljezen a kojeg se naravno ne sjeca je bio prigodom njegovog rodjenja , u njegovo ime je otac bio zahvalan babici koja ga je rodila i iz zahvalnosti tusno joj je kuverat sa nekoliko stotki. Poslije je bio zahvalan majci sto ga je rodila, sto mu kuha rucak, bratu sto je stariji brat, uciteljici sto ga je naucila bogu sto mu je podario hranu za rucak, veceru, dedi sto je pametan na njega, baki na kolacima drugarima u gimnaziji sto su mu saptali, kad je na tabli, ocu sto radi i izdrzava ga a najgore je bilo sa zenama. To ga je najvise pogadjalo ista iskustva su ga duboko bolila. Djevojke su trazile da bude zahvalan sto su plesale s njim, sto im ne smrdi iz usta , sto koriste kontracepciju , sto mu nisu uvali dijete, sto mu pisu ljubavna pisma , sto ga vole, sto ga zivkaju telefonom, sto mu cestitaju praznik, sto se sjete godisnjice, kasnije zena je trazila da bude zahvalan sto mu je rodila sinove sto mu pere cisti sprema kucu i onako umorna legne u krevet. Djeca su trazila da im bude zahvalan sto nisu ko ona druga sto se drogiraju , piju i puse, sto ih ne mora upozoriti sto puta vec samo dvadeset da utisaju tv jer on mora spavati posto ustaje na posao rano. Na poslu je trbao biti zahvalan gazdi sto mu je dao posao , pa bogamu koliko ih hoda od nemile do nedraga obijajuci vrata trazeci poso, pa kasnije sto mu daje platu , pa zahvalan radnim kolegama jer dise isti zrak s njima i ponekad popije zajednicku kafu. Naucio je biti zahvalan i ljubavnici , sto ga trpi, sto ga voli, sto leze snjim u krevet da se moze on iskazati u muskom poslu, sto mu skuha jelo koje voli, da joj je zahvalan sto ga trpi, sto se lijepo izgleda, sto joj haljina koju je on kupio fino stoji, sto joj cvijece ide od ruke, sto mu naspe pice, pa se on fino osjeca, pa ga ona ono pravo gotivi, da bi trebao od zahvalnosti ostatak zivota provesti vracajuci joj sve ono sto je ona do sad nesebicno ucinila, uradila i odvolila za njega, da da se ne kaze cega se svega odrekla. Jednog dana dosao je ranije sa posla opsovo gazdu usput, nije rekao hvala soferu koji mu je pruzao biljet, nije ustao starici i ustupio mjesto, poslije rucka je nepristojno pljuno u sudoper, nije pohvalio zeni rucak, djecu je poslo u liijepu picku materinu, jos jednom pljuno u saksiju i ko oparan izletio zalupivsi vrata. Sve nezahvalnije od nezahvalnijeg. Nazvo je ljubavnicu i poruci joj da ide i ona i njena nesebicna ljubav u boziji mater. Uputi se prema zeljeznickoj stanici, gdje je podigao nesto para i sjeo u prvi voz koji vozi u pravcu juga. Bar u prvo vrijeme. Sjeo je u kupe, kad tamo neki tip sav bazdi na losu rakiju i bjeli luk, izuo smrdljive noge i nezahvalno se izvalio preko njegovog mjesta. Boze kakog nezahvalnog sijeta ima, pomislio je i nemarno pljuno kroz prozor, preko dremljivog pjanca i svih stvari zajedno. Pjanac se digo i uctivo zapitao jer to kisi i uctvo zatrazio dozvolu da zatvori prozor. Voz je zahvalno jezdio prema jugu i njega je polako hvatao po prvi put zasluzeni zahvalni san. Ja, Tebe , Dilajle, Dzemalfonzo! Obozavam Tvoje price i nocima kad nisam p'jan, citam! Ujutro provjerim , imal' to isto... Voli Te Tvoj Toba! Nes ti velike promjene, kad nas razvalise i neke supnuse za Manjacu a mene i ostalo drustvo cusnuse u Trnopolje. Jedva sam nekako zivu glavu izvuko jer umalo me na kraju balade u busu neupuca neki ceto jebo babu svoju muzikalnu. Tu sam negdje zglajzo i zanijemio...... Budaletina otkoci onaj kalasnikov i kokano ce razvaliti po meni i da ne bi okuke koja ga baci na stranu, a bogami i sofera, svakacast, nekako se izvukoh. A, vrucine zazagale, mozak da prokljuca.... Ovdje u Trnopolju prava banja... Niko u nas nebarka, ima se hrane a dozvoljeno je da zene nam donose hrane. To pise Sabirni Centar na ulaznoj kapiji , pa tu je i crveni krst, pa i ono Kolo nekih sestara, a bogami ima se prostora i kuca i meraje. Spava se svukuda i u skoli i u veterinarskoj stanici a bogami po najvise na meraji. Zlaji mater donjela pored bureka i voca i pravi sator pa se i ja instaliro kod njega. Haman ko u kampu namoru. Cura mu nanjela malo nekog konjaka, a nadje se i rakije, da se lakse zaspe, ali mora se oprezno kako sa hranom tako sa picem jer nas proljev smori a bogami neke i pobi. To je sad najveca opasnost. Ljudi izgubili u prosjeku 25-30 kila i sad bi nabrzaka da to nadoknade. Oci im gladne, a stomak nemere da primi i onda jebaji ga, sve samo prodje kroz tebe kad pojedes. Nemos ni stici do hale kad te natjera, nema sanse.... Meni drago, moj Emin, radio na susarama, prava raja. Nebi te prepozno, pravo si se fino steso, eto te ko mladic. Daj Ema mojne me tog kozarackog humora. Grlimo se i odizemo jedan drugog. Slusaj Schefe, od mene imas svako jutro po kile novoispecenog kruha i pola litre konjogriza onog caja protiv proljeva... Moras se popraviti malo kuveta nabaciti. Bilo je tebe ono oko 95-6 kila, jel tako. Ovdje smo se plaho organizovali, pa smo kad nam je dozvolilo nabavi sporeta iz ovih okolnih napustenih kuca a bogami i brasna, pa i secera a i u basce se zadje pa se pokupi koja dinja i lubenica a i kruske se nadje i namignu mi.
karaoke NemamVeDe Neko te ima nocas
July 22, 2004 komentar... Sa svega jednim komadom platna koji jedva da je pokrivao njihovo medjunozje i zadnjicu, mamili su smijeh i glasne komentare prisutnih. Jako me zabolelo,ali brze bolje ga poslusah i skidoh gace-. Ja i Zijo se zagledasmo jedan u drugog, da bi Zijo samo nesto obrusio kroz zube ko:... Istina curi kao kapnice, kapnice iz crnih oblaka.
[Rotkva i repa|Biljke protiv komaraca|Sex and the city movie online sa prevodom]
Oznake: rezultati, pretrage, &, Mladi, momci, tucaju, Starije, zene, od, 40, do, 55, godina
komentiraj (0) * ispiši * #
Tender oglasi kontakt telefon - Susret s djevojkom
Ovaj sajt ne možete videti u pretraživaču koji koristite.
Click here: Tender oglasi kontakt telefon
Kao jedna celina,a moze kuca sa manje kvadrata zemlje od 1000 m2 do 2000m2.. Ponude mozete slati na viber. Objavljuje: Poništavanje tendera Lokalni javni tender za izbor dobavljača kancelarijskog namještaja za potrebe Crnogorskog Telekoma broj 011- 12395.
Ponude mozete slati na viber. Kappa kofer 46 l sa naslonom. Kao jedna celina,a moze kuca sa manje kvadrata zemlje od 1000 m2 do 2000m2..
Poslovni Imenik - Crna Gora - Ispravna, neispravna i stranci.
Ispravna, neispravna i stranci. Dolazak na lice mjesta! Najbolja procjena, dolazak na lice mjesta, isplata odmah. Ispravna havarisana i stranci. Dolazak na lice mjesta, isplata odmah. Dolazak na lice mjesta. Ponude mozete slati i na viber. Mogu registrovana ,neregistrovana,stranci, auta za rashod... Najbolja procjena, dolazak na lice mjesta, isplata odmah. Nije bitno stanje vozila. Dolazak na lice mjesta,isplata odmah. Nebitno stanje vozila mogu i stranci i za rashod ,dolazak na lice mjesta. Ponude mozete slati na viber. Ponude slati na viber. Uredno servisiran, bez ulaganja, felne od M5, nove gume. Registracija i mali servis isticu za novu godinu. Ponude slati na viber, samo realne. Ponude možete slati na viber. Ponude slati na viber. Ponude slati i na viber. Kappa kofer 46 l sa naslonom. Prešao 5100km,servisiran,registrovan do 18. Zeleni karton, u garanciji još dvije godine,kao nov. Podmazivanje motora veoma je važno za ispravnost, pouzdanost i dugovječnost automobilskog motora, jer kvalitetno motorno ulje smanjuje trenje i mehaničke gubitke te poboljšava performanse motora i snižava potrošnju goriva. Ima značaj krvotoka benzinskih i dizelskih motora, kojim se sprječava trošenje vitalnih dijelova i sklopova, izloženih trenju. To se postiže putem pritiska, s kružnim tokom motornog ulja, kojeg pokreće zupčasta pumpa, smještena u karteru.
KONTAKT HOME YALANI ÇOX KEÇMŹD0 K0, ÜZŹ ÇIXDI.!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Podmazivanje motora veoma je važno za ispravnost, pouzdanost i dugovječnost automobilskog motora, jer kvalitetno motorno ulje smanjuje trenje i mehaničke gubitke te poboljšava performanse motora i snižava potrošnju goriva. Zainteresovana lica mogu preuzeti Poziv do isteka roka za podnošenje ponuda, na osnovu zahteva koji se dostavlja elektronskim putem. Ponude mozete slati na viber. Dolazak na lice mjesta! Ambijent je miran, nije gusto naseljeno. Vaši inozemstvo oglasi ili inostranstvo oglasi su potpuno besplatni i ovde se oglašavaju srpska dijaspora, bosanska dijaspora, hrvatska dijaspora i domovina. Dolazak na lice mjesta,isplata odmah.
[Plavi oglasnik osobni automobili|Besplatni por|Plavi oglasnik: besplatni mali oglasi]
komentiraj (0) * ispiši * #
Kuhanje blitve - Pronađite djevojku
BLITVA NA DALMATINSKI NACIN
Click here: Kuhanje blitve
Vrijeme izlaganja vrućoj vodi je također ovisno o vrsti blitve. Nizati redove dok ima sastojaka. Nagnite dasku da se voda ocijedi.
Peršin operite i nasitno nasjeckajte te ga pomiješajte s jajima. Takoj dodamo odcejeno kuhano blitvo in krompirjem, dobro premešamo.
Sezona je blitve, evo nekoliko ukusnih recepata - S blitvom se dobro slažu sve sorte graha, bob i slanutak. Jeste li od onih koji odmah odmahnu glavom čim čuju za blitvu?
Blitva je na razpolago je vse leto, kar ji daje v prehranski verigi pri oskrbi z zelenjavo veliko prednost. Poleg tega je blitva zelo enostavna za pripravo, iz nje pa lahko naredimo kar nekaj različnih jedi. Ima zelo malo kalorij, a kar nekaj pomembnih mikrohranil. Med drugim vsebuje , zato je dobrodošla obogatitev v prehrani nosečnic. Blitvo ali mangold poznajo danes kot okusno zelenjavo po vsem svetu. Blitva je zelo priljubljena kot priloga, nekateri pa imajo raje juho iz blitve. Blitva je že dolgo na naših krožnikih Blitva najverjetneje izvira iz obalnih predelov Sredozemlja. V svojo kulinariko so jo uvedli že stari Grki in Rimljani. Rimski trgovci in vojska so jo ponesli tudi v severne dele Evrope, kjer kljub nižjim temperaturam kar dobro uspeva. S Stare celine je po poteh svile odpotovala tudi na Kitajsko. V Evropi so pridelovalke blitve predvsem Italija, Španija, Francija, Nizozemska in Švica. Stebla in listi Kot rastlina je sorodnica divje pese, torej tudi sladkorne pese, vendar njenega korena ne uporabljamo. V kulinariki jo uporabljamo v dveh različnih oblikah: 1. STEBELNA BLITVA: gojimo jo zaradi mesnatih, debelih in sočnih stebel. Zeleni listi so tu manjši. Stebla blitve po okusu nekoliko spominjajo na , zato je v kulinariki še dodatno uporabna tudi kot nadomestek za beluše. Mesnato steblo in mesnato osrednje listno rebro veljata za posebno delikateso in ju običajno kuhamo posebej, torej ne skupaj z listi. LISTNATA BLITVA: ima velike, bleščeče listne površine. Listi imajo bolj izrazit okus kot na primer špinača, kar omogoča pripravo na različne načine. Listi v poletni vročini dobro nadomeščajo špinačo. Užitni so ne glede na velikost. Mlade liste lahko dodajamo svežim solatam in jih uživamo surove, medtem ko starejše poparimo. Liste začnemo obirati že na začetku poletja, v glavnem jih trgamo kot pri rabarbari. Pazimo le, da vedno odtrgamo le zunanje liste in notranje pustimo rasti. Pri trganju listov nikar ne poškodujmo srčnih listov, saj le-ti omogočajo, da se bo blitva dobro obrasla. Tudi starejših listov ne smemo predolgo kuhati, le pet do sedem minut. Ima svetle rumenozelene liste in sočne, mesnate peclje. Značilnost te sorte je tudi, da dobro prenaša visoke poletne temperature in dolgo ne uide v cvet. Listni peclji so sočni, debeli in jih lahko uporabljamo kot nadomestek za beluše. Tudi zanjo je značilno, da dolgo ne uide v cvet. S svojimi bujnimi in zelenimi listi je kot špinača. V vročih poletnih dneh, ko špinača že uide v cvet, je odličen nadomestek za špinačne jedi. V dobri soseščini Na svojem zelenjavnem vrtu z različnimi sortami blitve lahko pričaramo čudovite barvne kombinacije. Pri sajenju upoštevajmo, da blitva dobro uspeva v soseščini z zeljem, cvetačo, ohrovtom, glavnato solato, endivijo, , , čebulo in fižolom. Njeno gojenje ni preveč zahtevno. Rada uspeva na sončnih in polsenčnih gredicah. Dobro prenaša tako poletno vročino le da tedaj rabi več vode kakor tudi nižje jesenske in zimske temperature — do nekaj stopinj pod ničlo. To omogoča, da jo lahko nabiramo tudi v milih zimah. Malo kalorij, veliko dobrega Blitva spada med tako imenovana nizkokalorična živila. V to skupino med drugim spadajo še beluši, stebelna zelena, navadna kislica, rabarbara, , ledenka, maslenka, in špinača. Vsebuje veliko mikrohranil, vendar je hranilna vrednost stotih gramov blitve le 14 do 20 kalorij. Med rudninami lahko izpostavimo kalcij, kalij, magnezij, železo, mangan in fosfor. Bogata je tudi z vitamini B1, B2, B6, folno kislino, vitaminom C in beta-karotenom ki se v telesu pretvori v vitamin A. Folna kislina in železo preprečujeta in zdravita slabokrvnost. Pri ženskah, ki , folna kislina zmanjša tveganje za rojstvo otroka s spino bifido. Obilna porcija solate, ki vključuje tudi nežne liste mlade blitve, oskrbi žensko, ki načrtuje nosečnost, s skoraj polovico priporočene dnevne količine folne kisline. V določenih okoliščinah lahko blitva vsebuje tudi veliko nitrata, ki se lahko pretvori v zdravju škodljivi nitrit. Zato blitve nikoli ne pogrevajmo, jed raje zavrzimo. Da bi preprečili pretvorbo, pa jedem iz blitve dodajmo velike količine vitamina C. Privoščimo si torej ob njih limonin ali pomarančni sok. Blitva vsebuje še številne druge učinkovine, ki jim pripisujejo različne zdravilne učinke, vendar za zdaj ni posebnih raziskav, ki bi jih potrdile. Blitve ne kuhajmo predolgo Pred pripravo moramo blitvo temeljito oprati, ker je lahko med listi in stebli veliko zrnc peska in zemlje. Stebla od listov ločimo zaradi različnega časa kuhanja, z reber pa vedno olupimo vlaknato lupino. Stebla narežemo na koščke, ki jih lahko kuhamo ali dušimo na oljčnem olju, mehkih margarinah ali maslu, in sicer po pet do deset minut v pokriti posodi. Tako pripravljenim koščkom stebla lahko dodamo še natrgane liste in jih skupaj dušimo še dodatnih štiri do pet minut. Liste lahko pripravimo tudi posebej, kot na primer špinačo. Na čas toplotne obdelave seveda vpliva sorta blitve. Pri toplotni obdelavi listov je pomembno, da proti koncu dodamo limonin sok ali kis, da listi ne posivijo. Iz blitve lahko pripravimo juhe, priloge, prikuhe in tudi glavne jedi. Kdaj je blitva sveža? Če nimamo svojega zelenjavnega vrta in ob mrzlih zimah, ko blitva na vrtu ne prezimi, jo moramo kupiti v trgovini. Svežo blitvo prepoznamo po krepkih steblih in po listih brez rjavih lis. Kupljeno blitvo lahko zavito v čisto vlažno krpo hranimo v predalu za zelenjavo v hladilniku dva dni. Spodaj boste našli tudi nekaj receptov za jedi iz blitve. Skuhamo jo v malo vode s ščepcem soli, nato jo odcedimo, sesekljamo in damo v skledo. Primešamo razžvrkljana jajca in sir ter prilijemo kozarec vode ali juhe. Preostalo vodo ali juho zavremo in dodamo mešanico iz sklede. Mešamo s šibo na šibkem ognju le toliko, da se dobro zgosti. Juho postrežemo z opečenimi kruhovimi kockami. Pražimo le toliko, da por ovene. Prilijemo vodo ali juho, in ko zavre, vsujemo riž. Ko ponovno zavre, dodamo še na rezance narezano blitvo. Kuhamo, dokler riž ni mehak, a pazimo, da ga ne razkuhamo. Odstavimo in primešamo naribani sir. Ko se testo ohladi, mu primešamo rumenjake, kuhane in popolnoma odcejene ter narezane blitvine liste, sol in muškatni orešček. Nato primešamo še trd sneg beljakov. Dobljeno maso vlijemo v dobro pomaščen pudingov model, ki ga ne pokrijemo. Kuhamo v sopari 30 do 35 minut. Kuhan puding zvrnemo iz modela in ga ponudimo k zrezkom ali pečenki kot prilogo. O piškotkih Ta spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, analizo uporabe, oglasnih sistemov in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z nadaljnjo uporabo spletne strani soglašate s piškotki. NOTE: These settings will only apply to the browser and device you are currently using.
Omlet sa blitvom Recept
Blitvo ali mangold poznajo danes kot okusno zelenjavo po vsem svetu. Pazimo le, da vedno odtrgamo le zunanje liste in notranje pustimo rasti. Nizati redove dok ima sastojaka. Ovako pripremljena blitva jednako je dobra uz bilo koju ribu, mekušce, glavonošce, školjke, kao i sa jajem na oko, kao prilog mesu, pa i zaseban obrok. Osim što sadrži mnoge vitamine i minerale kao što su vitamin C, kalcij, željezo i magnezij, ona je i niskokalorična namirnica a u jednoj šalici kuhane blitve ima samo 35 kalorija. To znači da na gredicu nakon dodavanja stajskog gnoja prvo zasadimo npr. Z nadaljnjo uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
[Vruci oglasi bih|Petite 18 years old, nude, passionate, horny girls. Free hot porn|Crna rotkva recepti]
Oznake: blitva, s, krumpirom, naš, Dalmatinski
komentiraj (0) * ispiši * #
Devojka trazi decka -- Mali Oglasi # Goglasi.com - Lijepe djevojke
devojka trazi decka
Click here: Devojka trazi decka -- Mali Oglasi # Goglasi.com
Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Odjednom, Kejsi mora da se suoči sa svojim starim manama — nesigurnošću, posesivnošću, zavisti — samo da bi zadržala Džona Pola što dalje od Malininih kandži.
Ne traži previše; samo lepu intelektualku kojoj neće smetati njegova neprekidna neverstva. Ona odlučuje da prihvati njegovu nepristojnu ponudu jer oseća kako ne sme propustiti priliku da provede noć s tako privlačnim, samouverenim muškarcem. Iako je još uvek zaljubljen u Onu Pravu, Vili očajnički pokušava da otkrije da postoji Ona Koja Može Zameniti Onu Pravu. Majkl Gejl je još na univerzitetu počeo da piše novinske tekstove.
devojka trazi decka - Lizi zatiče sebe kako ga prati u hotelsku sobu.
DEVOJKA 44 - Mark Barouklif Naslov originala: GIRLFRIEND 44 - Mark Barrowcliffe Izdavac: Alnari, Beograd Godina izdanja: 2002 Format: 20 X 14 cm. Povez: Meki Pismo: Latinica Broj strana: 396 Od svoje desete godine, Hari želi samo jedno... Da pronađe za sebe savršenu devojku, 43 žene i dvadeset godina kasnije nije prišao bliže svom cilju. Ne traži previše; samo lepu intelektualku kojoj neće smetati njegova neprekidna neverstva. Harijev najbolji drug i cimer Džerard je jednom pronašao pravu ljubav -- ali to nije shvatio do dana kada ga je ostavila. Samo dve žene su ispunile njegove kriterijume, a on se nada da će pronaći još jednu. Čak i ako uspe, nije siguran da može da ima toliko poverenja u nju da jednog dana neće ostariti. A onda su upoznali Alis... Alis je savršena devojka. Ona je jedina žena na svetu oko koje se Hari i Džerard slažu. Na žalost, izgleda da se njoj sviđaju obojica... Komentari citalaca: Dugo mi je knjiga stajala u kucnoj biblioteci i nikako da odlucim da je procitam. Sada mislim da je bila greska, knjiga je zaista osvezenje u moru slicne literature. Imam manje od 30 godina, izgledam lepo, kulturna sam. Želela bih samo da mi se jave normalni, kulturni ljudi, i pristojnog izgleda. Napišite nešto o sebi, ja nemam decu, pa bih volela da mi se jave oni koji takodje jos uvek nemaju. Interesuju me samo ozbiljni za brak i zajednicki zivot. Pozdrav Finansijska podrska za veoma mladu, zgodnu, devojku. Zainteresovan za dugorocnije tajno vidjanje. Ne smeta ako je devojka potpuno neiskusna, nevina ili je u vezi. Odgovara mi devojka i sa manjim grudima, silikonke i plasticne me ne interesuju. Volim culan i nezan sx. Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Prvo VIBER ili SMS Finansijska podrska za veoma mladu, zgodnu, devojku. Zainteresovan za dugorocnije tajno vidjanje. Ne smeta ako je devojka potpuno neiskusna, nevina ili je u vezi. Odgovara mi devojka i sa manjim grudima, silikonke i plasticne me ne interesuju. Volim culan i nezan sx. Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Prvo VIBER ili SMS Odlično stanje, 335 strana, izdanje Plato 2000, detaljniji opis: Uzbudljiv roman za sve one koji su nekada nekog ostavili, bili ostavljeni ili živeli sa osećanjem da su ostavljeni. Upoznajte Vila Kelija: profesora engleske književnosit, filmofila, specijalistu za špagete, bivšeg dečka. Iako je još uvek zaljubljen u Onu Pravu, Vili očajnički pokušava da otkrije da postoji Ona Koja Može Zameniti Onu Pravu. Dva muškarca, tri žene i magarac koji se zove Sendi. U suštini, to vam je klasični ljubavni šestougao. Majkl Gejl je još na univerzitetu počeo da piše novinske tekstove. Naša čitalačka publika je imala prilike da se sretne sa još Seksi, uzbudljiva, erotska romansa za svaku ženu koja je maštala uz film Zgodna žena. Lizi upoznaje Džona Smita, privlačnog starijeg muškarca u baru jednog luksuznog hotela. On misli da je Lizi elitna prostitutka koja traži bogatu mušteriju. Ona odlučuje da prihvati njegovu nepristojnu ponudu jer oseća kako ne sme propustiti priliku da provede noć s tako privlačnim, samouverenim muškarcem. Lizi zatiče sebe kako ga prati u hotelsku sobu. Izigravanje prostitutke se kosi sa svim njenim načelima, ali pored tog neobičnog muškarca se oseća življe i ispunjenije nego ikad ranije. Naprosto mora da prihvati novi susret s njim, iako joj je jasno da se upušta u veoma neizvesnu i opasnu igru. Ali šta li će desiti kad Džon otkrije Lizin pravi identitet? Hoće li ikad postati nešto više od ljubavnice Finansijska podrska za veoma mladu, zgodnu, devojku. Zainteresovan za dugorocnije tajno vidjanje. Ne smeta ako je devojka potpuno neiskusna, nevina ili je u vezi. Odgovara mi devojka i sa manjim grudima, silikonke i plasticne me ne interesuju. Volim culan i nezan sx. Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Prvo VIBER ili SMS Tvrd povez, 270 strana, vrlo dobro očuvana, izdanje Narodna knjiga Alfa 2003, detaljniji opis: Iznenada, bez ikakvog upozorenja, u Kejsin život ulazi bivša devojka njenog dečka Džona Pola za koju je Kejsi mislila da je više nikada neće videti. Odjednom, Kejsi mora da se suoči sa svojim starim manama — nesigurnošću, posesivnošću, zavisti — samo da bi zadržala Džona Pola što dalje od Malininih kandži. Finansijska podrska za veoma mladu, zgodnu, devojku. Zainteresovan za dugorocnije tajno vidjanje. Ne smeta ako je devojka potpuno neiskusna, nevina ili je u vezi. Odgovara mi devojka i sa manjim grudima, silikonke i plasticne me ne interesuju. Volim culan i nezan sx. Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Prvo VIBER ili SMS Mačka starosti oko 6 godina traži dom, Ona je preživela svašta na ulici, a doneta u Bg kao kućni ljubimac i sa prvim teranjem izbačena sa sve mačićima. A onda ih je bilo još i uglavnom su nesrećno završavali. Onda je Cica sterilisana prošle godine i od tada pokušavam da joj nađem dom. Privremeno smeštena kod studentkinje koja nije iz Bg i kad nije tu ona je opet napolju. Devojka ne može da je zadrži ni vodi kući jer ne dozvoljavaju roditelji. Kontakt Mačka starosti oko 6 godina traži dom, Ona je preživela svašta na ulici, a doneta u Bg kao kućni ljubimac i sa prvim teranjem izbačena sa sve mačićima. A onda ih je bilo još i uglavnom su nesrećno završavali. Onda je Cica sterilisana prošle godine i od tada pokušavam da joj nađem dom. Privremeno smeštena kod studentkinje koja nije iz Bg i kad nije tu ona je opet napolju. Devojka ne može da je zadrži ni vodi kući jer ne dozvoljavaju roditelji. Predgovor je pisao Filip David. OpisPovučena devojka koja živi sa verski zaluđenom makom i koju maltetiraju drugarice iz škole, otkriva da ima moć telekineze. Sju, jedna od devojaka koje su je maltretirale, oseća krivicu zbog toga i moli svog dečka da, umesto nje, povede Keri na matursko veče. Mladić, velikom upornošću, uspeva da nagovori nepoverljivu Keri da bude njegova pratilja i ona zaista počinje da oseća želju da se uklopi među svoje vršnjake i da počne da se ponaša kao svaka druga devojka. Međutim, ljubomorna Kris želi da ponizi Keri zbog kazne koju je zaradila zato što ju je maltretirala i sa svojim dečkom Bilijem sprema osvetu na samoj maturskoj večeri. Međutim, neslana šala se pretvara u masakr. Ovaj, kao i drugi Kingovi romani.
Sajtovi za upoznavanje
Predgovor je pisao Filip David. Majkl Gejl je još na univerzitetu počeo da piše novinske tekstove. Naprosto mora da prihvati novi susret s njim, iako joj je jasno da se upušta u veoma neizvesnu i opasnu igru. Napišite nešto o sebi, ja nemam decu, pa bih volela da mi se jave oni koji takodje jos uvek nemaju. Muskarac sa obavezom, odlicnog izgleda, kosmopolitski duh, sirokih shvatanja, sportski tip,veoma pazljiv,kulturan. Volim culan i nezan sx. Čak i ako uspe, nije siguran da može da ima toliko poverenja u nju da jednog dana neće ostariti. Prvo VIBER ili SMS Mačka starosti oko 6 godina traži dom, Ona je preživela svašta na ulici, a doneta u Bg kao kućni ljubimac i sa prvim teranjem izbačena sa sve mačićima.
[Košarka rezultati|NikahNet.Com: Islamski brak|Fore i fazoni za muvanje]
komentiraj (0) * ispiši * #
