HarryPotter.Blog.HR

Zašto su knjige o Harryju Potteru sve mračnije, što misli o filmovima, kako na sve to reagira njezino dijete, i zašto joj treba sve više vremena da napiše novi nastavak, govori autorica medijski najeksponiranijeg serijala na svijetu.

Kad god ljudi govore o vašim knjigama, kažu: 'A sljedeća će biti još mračnija.' Zašto toliko brinu o tome?
Odlično rečeno. Očito je to jedan od načina da se uđe u ono što će se u knjizi dogoditi. A opet, iznenađuje me što to čudi ljude, jer je već prva knjiga počela s ubojstvom, a to je, barem meni, bila naznaka da će se takve stvari nastaviti događati. Zato sam uvijek jako dvojila kada bi mi ljudi rekli da su, na primjer, svom šestogodišnjem djetetu čitali prvu knjigu, jer sam znala što će uslijediti.

Čitate li je vi svojoj devetogodišnjoj kćeri?
Da, i ona se dobro drži.

Daje li vam upute što bi trebalo biti sljedeće?
Da. Rekla mi je nedvosmisleno koga ne smijem ubiti. A ja sam odgovorila: "Pa, ja već znam tko će umrijeti; sada nije baš pravo vrijeme da mi dođeš reći da ne smijem ubiti X-a, Y-a ili Z-a, jer su im sudbine već unaprijed određene." I to joj uopće nije bilo drago čuti.

Ali joj se očito sviđaju.
Da, jako joj se sviđaju. To mi je, naravno, olakšanje, jer ona sada zna zašto je ponekad mama bila zauzeta. Zauzeta fizički, a povremeno i mentalno: "Čekaj, čekaj, čekaj, samo se malo strpi, moram nešto zapisati..." Sada mnogo više tolerira takvo ponašanje otkako je pročitala knjige.




Između dvije knjige ste se udali, dobili dijete i postali najbogatija žena u Engleskoj...
Svakako sam se udala, imam komad papira kojim to mogu dokazati. Svakako, rodila sam i dijete. Za novac baš i ne znam. Imam puno novca, prva ću priznati, ali mislim da nisam baš najbogatija u Engleskoj, kraljica ipak ima više... Mislim da se nikoga ne tiče koliko ja točno imam, ali nemam nikakvih posebnih motiva kada kažem da nemam onoliko koliko svi govore da imam. Mislim da samo netko tko je bio onoliko siromašan koliko sam ja bila može cijeniti moju trenutnu sreću. Svaki dan uživam u tome što ne moram brinuti zbog novca.

Pored novca, dobili ste i slavu...
Neki dan su me pitali: "Je li vas slava promijenila?" Ja sam odgovorila: "Da", što ih je veoma zapanjilo jer, naravno, uobičajeni odgovor glasi "Ne, nije uopće". Ali činjenica je da te slava mijenja i iskrivljuje način na koji drugi ljudi gledaju na tebe i reagiraju na tebe. I moraš naći načina da se nosiš s time. Jako je čudno kada te ljudi drugačije gledaju, a niti te ne poznaju. I smiju se kada ne kažeš ništa smiješno, što je strašno dezorijentirajuće. I ja mislim da, dokle god si svjestan da nisi ništa posebno smiješno rekao, još si okej.

Ima li paralela između rađanja djeteta i pisanja knjige?
Da, ima. Možda će me žene širom svijeta htjeti zbog toga ubiti, ali u mom slučaju knjiga je bila bolnija. Ima paralela, ali razlika je u tome što pogledam mog malog Davida i on je savršen, a kad pogledam završenu knjigu, pomislim: "Uh, k vragu, trebala sam još to promijeniti." Nikad nisi zadovoljan knjigom, a djetetom jesi.

Za ovu, petu knjigu trebalo vam je tri godine...
Uglavnom, premda sam neko vrijeme pisala nešto drugo. Ali pisala sam mnogo opuštenije... Radila sam, pisala sam intenzivno još od prve knjige, i do četvrte sam pisala 10 sati na dan, a to je postalo glupo. Htjela sam se vidjeti sa svojom kćeri prije nego što napuni 18 godina i ode od kuće i više nikad ne progovori sa mnom. Da, trebalo mi je malo odmora.

Što biste poručili vašim obožavateljima prije čitanja knjige?
Znam da će jedan dio mojih obožavatelja biti jako ljut na mene kada pročita knjigu. Zbilja im se ispričavam. Ispričavam se jer znam kako je izgubiti nekoga - doduše, izmišljenu osobu - za koga ste bili dosta vezani. Ali moralo je biti tako.

Znači, netko umire? Je li to netko tko je bio prisutan od prve knjige?
Da, jest. Smatram osobu koja umire bitnim likom, i to je sve što bih o tome htjela reći.

Imate li vi neki svoj omiljeni lik?
Jako volim Snapea. Mislim, ne bih htjela večerati s njim, ali kao lik je odličan jer je kompliciran i zbilja gadan. Volim Dumbledorea. Volim Hagrida. Zbilja volim Siriusa jer je on odrasla osoba s problemima, a u velikom dijelu dječje literature nedostaju odrasli likovi koji smiju biti komplicirani ili imati probleme. Teško je navesti lik koji ne volim. Jer ako mi se netko ne sviđa kao lik, jednostavno ga ne upotrijebim.




Kada gledate filmove po vašim knjigama, je li to kao da vam netko drugi prepričava vaš vlastiti san?
Ta analogija sa snom je vrlo zanimljiva jer je redatelj Chris Columbus gorljivo tražio da mu kažem točno kakve kulise želim. Kada su sagradili Veliku dvoranu u studiju blizu Londona, to je bilo apsolutno kao da sam ušetala u svoju glavu. Jako je uznemiravajuće - predivan, ali čudan osjećaj. Ali nikada neće izvesti baš sve što ja vidim u svojoj glavi. Stvar s filmom kao medijem je što svi vide isto - zato će on meni uvijek biti na nižoj razini od romana. Nakon što sam to rekla, htjela bih dodati da su scene igranja quiddicha (metloboja) zbilja opravdale moja očekivanja. Nisam ga baš htjela vidjeti, htjela sam ga samo moći gledati.

Jeste li prodali filmska prava odvojeno od prava za igračke i te stvari?
Ne, sve je to obavljeno odjednom. U početku su iz Warner Brothersa tražili prava za ekranizaciju, a ja sam sve ponude odbijala, jer mi se činilo da bih prodala prava na prvu knjigu, a onda bi oni imali slobodu, što je često u filmskom svijetu, da rade svoje vlastite nastavke, recimo "Harry Potter ide na Mjesec" ili u Las Vegas, što god oni hoće. Toga sam se najviše bojala. Onda mi je Warner garantirao da će to biti moja priča. Moram priznati da su mi dali mnogo kontrole nad tim. Ali ono što nisam mogla zaustaviti je licenciranje, što bih učinila da sam mogla. Ali morate biti realistični. To su jako, jako skupi filmovi. I nijedna tvrtka u svijetu ih neće napraviti točno po knjizi bez licenciranja igračaka i svega toga, jer oni moraju nekako povratiti uloženo. Bez licenciranja bi vjerojatno bili na gubitku za svaki film, jer su specijalni efekti bili izuzetni.

Hoćete li se držati plana o sedam knjiga?
Nikada ne bih odbacila pomisao o osmoj knjizi jer bi to bilo glupo reći. Ne znam što ću o tome misliti za dvadeset godina. Ali sigurna sam da ću zasad stati na sedmoj. Bit će užasno završiti te knjige, ali će to biti i veliko olakšanje.