28.11.2008., petak
Portret - Ron „Pigpen“ McKernan
By Luka Tripalo, IllidanRon „Pigpen“ McKernan rođen je 8.rujna 1945. u San Brunu, Kaliforniji kao Ronald Charles McKernan. Odrastao je u crnačkoj četvrti, te tako od ranog djetinjstva bio povezan s crnačkom kulturom i glazbom. Već u ranoj mladosti sam je naučio svirati blues klavir, a također je u to vrijeme razvio ovisnost o alkoholu. Nadimak je dobio od prijatelja iz djetinjstva zbog svog „funky“ pristupa životu. Svirajući u lokalnom kafiću upoznao se s Jerryem Garciom, gitaristom budućeg Grateful Deada, te tako postao suosnivačem prvo Warlocksa, a potom i Grateful Deada. U Deadu je sudjelovao najvećim dijelom sviranjem orgulja i klavira, te pjevanjem, no na nekoliko albuma Deada može se čuti kako svira usnu harmoniku. Svirajući mnoge žanrove, od psihodelije preko rocka, pa do bluegrassa, razvio je poseban stil sviranja: u Deadu je zapaženju njegova „talkin' harmonica“ („pričajuća harmonika“), koju se rijetko kad čuje kod blues rock harmonikaša, a razvio je odličnu dinamičku i ritmičku tehniku. Njegov zvuk je veoma prepoznatljiv, svirao je dosta agresivno, no ipak jednostavno i čisto. Njegov doprinos slavi usne harmonike je velik, jer je on jedan od rijetkih (prema mnogima i jedini pravi, uz mnogo slabijeg Neila Younga) acid rock harpist. Jedina od poznatijih harpističkih pjesama koju Dead svira je „Good Morning Little Schoolgirl“ Sonnya Boya I., na kojoj je najupečatljivije Pigpenovo sviranje, te Pigpenova pjesma „Operator“. Pigpen je neumorno nastupao sa Deadom, unatoč bolesti i prepirkama, a u stankama kada nije svirao s Deadom, nastupao je sa svojim acid rock i blues projektima. Jedan takav projekt je i „Bring Me My Shotgun“ iz 1966., kojeg možete skinuti ovdje. Pigpen je, zbog svojih problema s alkoholom, umro u 27. godini života, 1973. u Corte Maderi, Kaliforniji. Za kraj evo isječka iz pjesme „Operater“. |
- 23:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
20.11.2008., četvrtak
Harp Bell
Prije par godina na netu sam pregledavao jedan vitrualni muzej usnih harmonika i za oko mi je zapela jedna Marine Band - bell harmonika, harmonika sa ugrađena dva zvona koja služe za davanje ritma uz sviranje. Osim nje naišao sam na još nekoliko modela sa jednim, dva ili više ugrađenih zvona a takve tzv. bell harmonike datirale su u periodu od 1890. do 1930. tako da su prilično rijetke i vrlo cijenjene među kolekcionarima.     Nakon što je Hohner 2006. pustio u prodaju model Echobell iz serije reizdanja starih modela, još više me zainteresiralo kako zvuči svirati na tome. Jedan dan mi je pod ruku došlo staro školsko zvonce i odmah sam znao što ću napraviti, naravno ugraditi ga na harmoniku. Nakon par zahvata brusilicom, ubodnom pilom i križnim odvijačem, izrodio se patent u obliku nastavka za diatonsku harmoniku. Drvena dašćica sa ugrađenim zvonom i ležištem za harmoniku u koje stanu svi standardni modeli diatonske harmonike (dakle Golden Melody, Meisterklasse i sl. ne stanu), a sve zajedno sam obojao mat crnom bojom kako bi se bolje stopilo sa Pro Harp modelom koji inače najčešće sviram. Evo i kako izgleda...      ...a evo i kako zvuči upotrebljeno u temi DeFord Baileya – Alcoholic Blues (snimljeno jeftinim kompijuterskim mikrofonom). |
