17.01.2007., srijeda
Kako je prošao BLUES HARP FEST II: by Iggy
|
Naravno, ovo neće biti novinarski tip recenzije nego festival viđen mojim očima i objektivom, tako da mi neke stvari nitko ne zamjeri i ne uzme za ozbiljno jer to je samo moje mišljenje. SRIJEDA 10.01. HARP ATTACK Odmah na početku moram pohvaliti ljude iz Purgeraja i Stipu Browna koji su se pobrinuli da sa organizacijske strane bude sve ok, da ljudima koji su došli svirati doslovno ništa ne nedostaje i da se ugodno osjećaju. Iako sam po programu trebao nastupiti drugi dan, javljeno mi je da ipak ponesem instrumente jer je Zak (ex harpista Small House Browna) otkazao zbog bolesti, tako da sam nastupao oba dana festivala. Festival su otvorili Small House Brown sa svojim već legendarnim i standardno odličnim Krešom Oremušem na harmonici, čiji stil me najviše podsjeća na svirku Marka Felthama iz Nine Below Zero. Nakon par pjesama zamijenio sam Krešu i odsvirao par pjesama iz standardnog repertoara Small House Browna nakon čega mi se Krešo pridružio na bini te smo sa dvije harmonike odsvirali još nekoliko blues standarda. Treći harmonikaš Matija Antolić nastupio je sa svojim bendom u kojem svira i pjeva i njegov otac Čedo Antolić. Matiji skidam kapu jer je nedugo prije festivala slomio nogu i ipak je pomoću štaka došao na binu. Nije mi samo bilo jasno zašto su odsvirali samo dvije pjesme i sišli sa bine, taman kad sam počeo uživati. Matija ima odličan zvuk harmonike, ne tehnicira previše i ima topal i pun zvuk.    Nakon njih nastupili su Friday at 6. Mladi blues band u kojem pjeva i svira Krešo Domjančić, mladi harmonikaš poznat i kao Kresho sa Harp Foruma. Zanimljivo je spomenuti da bend umjesto bubnja ima rifljaču po kojoj su prepoznatljivi. Krešina harmonika zvuči sasvim ok s obzirom da svira tek od prije godinu i nešto, kako kaže Stipe Brown: "Mladi glazbenici pred kojima je još puno bluesa."    Sljedeći je nastupio Jurica Hotko koji svira klavijature i veliku harmoniku ali je kako i sam kaže veliki zaljubljenik u usnu harmoniku. Nastupio je sa svojim Greenhouse Blues Bandom i ima dobar osjećaj za svirku.   U backstageu sam uslikao ovu interesantnu unikatnu harmoniku Kreše Oremuša koja je zapravo standardna Blues Harp harmoika sa ručno rađenim pokrovom od ebanovine. Pokrov je izradio jedan Krešin prijatelj kojemu sam zaboravio ime.  Nakon svega na binu se vratio Small House Brown i predstavio harmonikaša koji nije bio na popisu 1. dana festivala ali zasigurno nije nikome bilo krivo zbog toga. Radi se naravno o Nevenu Mijaču majstoru usne harmonike, kako je rekao jedan prijatelj: «Neven ima crni pojas 10. dan u usnoj harmonici. Bilo bi i čudno da nakon 25 godina aktivnog sviranja nema takvu vještinu sviranja. Nakon par pjesama usljedila je kratka pauza dok su se okupljali harpisti za finalnu svirku.   Dok je prepuni Purgeraj iščekivao finale 1. večeri, u backstageu je bila super atmosfera. Kontrabasista Mario je svirao nekakav rockabilly i pjevao a Oremuš i ja smo ga pratili na usnjacima. Spontan i simpatičan dio večeri koji je prekinut pozivom svih harmonikaša na binu. E tu je veliku ulogu odigrao tonac koji i sam svira usnu harmoniku i koji je uspio ozvučiti 6 harmonikaša a da se svi čuju i da nema mikrofonije niti nekih drugih tehničkih problema. Svi zajedno odsvirali smo nekoliko podužih pjesama u kojima nam se pridružio i R.L.Johnson kao vokal a kasnije i Jurica Hotko na velikoj harmoici. Odličan završetak finala 1. Harp Attack večeri bio je samo uvod za petak i Masters of Harp. PETAK 12.01. MASTERS OF HARP Druga večer festivala bila je podijeljena na tri bloka. 1. Masters of Harp - pojedinačno predstavljanje 2. Harp Attack vs. Masters of Harp – sviranje u parovima 3. Finale - svi zajedno Prvi se predstavio Drago Lokas i bend Positivo koji svira ajmo reći nekakav soul-funky-blues. Drago je odličan harmonikaš koji je aktivan već više od 10 godina. Stil mu je specifičan i podsjeća na Blues Travelerse iako se on nasmijao na to kad sam mu spomenuo...    Poslje Positiva na binu se popeo suport band Small House Brown gdje je i ostao do kraja večeri. Istim redosljedom kao i u srijedu izašli smo Krešo Oremuš i ja i odsvirali svako po dvije pjesme. Nakon mene nastupio je Arsen Šegon iz Rijeke kojemu je ovo bio 2. živi nastup. Predpostavljam da je bilo malo treme i nesigurnosti ali mogu reći da ima ok zvuk harmonike.    Predrag Lovrinčević Lovre išao je na sigurno i poveo mladog gitaristu kojeg sam prvo upoznao preko Harp foruma pod nadimkom Blues Junior. Odsvirali su nekoliko blues klasika u kojima je Lovre pokazao zavidno znanje i tehniku.    Nakon Lovre izašao je Tomislav Goluban i otpjevao svoj hit 0.5 s kojim je izmamio publiku na pjevanje i pokazao još jednom da je i dobar harmonikaš i dobar showman. Drago mi je da imamo i harmonikaša sa specifičnim delta zvukom kakav svira on i njegov Little Pigeon's ForHill Blues.    Za kraj prvog bloka, Neven Mijač kako i doliči. Primjetio sam da svira samo Hohnerove Meisterklasse modele pomoću kojih dobija kirurški precizne i čiste polutonove i tonove. Metalne harmonike i Fireball mikrofon upotpunjavaju se sa njegovom tehnikom i daju sliku čiste i precizne svirke.    Nakon prvog bloka ako se dobro sjećam, usljedila je dodjela plaketa (ili kako se to već naziva) svim usno-harmonikašima i članovima suport benda. Plakete je izradio Krešo Oremuš preljevajući svoje dotrajale harmonike nekakvim olovom (vidi sliku), uglavnom izgledaju super i ljepa su uspomena na ovaj događaj.  Drugi blok počeo je sa tri harmonikaša na bini. Matija Antolić, Krešo Domjančić i Jurica Hotko. Izgledalo je kao malo finale.   Drugi par bili smo Lovre i ja i to mi je bilo ok. Uživao sam. Treći par su bili Arsen Šegon i Tomislav Goluban. Trema je popustila i Arsen je imao odličnih dijelova na harmonici a Goluban je imao po običaju odličan zabavljački nastup i svirku.    Nekako se nemogu sjetiti da li je Drago Lokas svirao s nekim u paru i da li je uopće svirao u drugom bloku. Ne znam možda sa Mijačem, stvarno se ne sjećam. Sjećam se zato odlične svirke Kreše Oremuša i Nevena Mijača. Stara dva prijatelja i majstori usne harmonike odvagali su svoje vještine i stilove ali u pozitivnom i prijateljskom smislu, ne u natjecateljskom.   Prije zadnjeg bloka tj. finala, potpisivali smo si međusobno plakate festivala a jedan smo svi potpisali za legendarnog Branka Kralja koji nije mogao doći zbog zdravstvenih problema. Usljedila je završna svirka sa 10 harmonikaša i R.L.Johnsonom. Nakon što su se harpisti kroz par pjesama i po nekoliko puta izmjenjivali na solo dionicama, na bini su se pridružili gitarista grupe Two for Blues i Miro Zavec iz Maribora, inače harmonikaš slovenske grupe No Name Blues Band. Izmjenjivali su se i članovi benda a tonac se ponesen atmosferom također pridružio grupi sa usnom harmonikom.... klub je bio prepun a atmosfera je bila neopisiva.... pravi harp spektakl.   Žao mi je što nisam bio u mogućnosti slikati najbolje dijelove a i ove slike koje sam stavio nisu baš neke pa bih zamolio ljude koji su slikali na festivalu da pošalju što više slika kako bi ljudima koji nisu bili dočarali atmosferu. Ako netko ima i video isječeke neka pošalje ili digne na neki video server pa pošalje link. igordjeke@hotmail.com Bacite pogled i na odlične fotke iz Bokijevih galerija sa festivala: 1. dan festivala - srijeda 2. dan festivala - petak |
