Rođen 1924. u Helena, Arkansas, USA. Sa 4 godine je već počeo učiti harmoniku od majke i pomalo svirao gitaru. Kao tinejđer je svirao po gradovima na jugu dok se nije pridružio country bandu u kojem je svirao Earl Woods (violinu) i Curtis Gould (žličice). Također je svirao is a gospel bendom Jackson Jubilee Singers. Smith se ’41. preselio na Rock Island, IL, gdje je svirao sa bendom u kojem je bubanj svirao Francis Clay. Iz tog perioda postoje dokazi da je on zapravo prvi koji je ozvučio harmoniku preko pojačala. Dok je radio u Dixie teatru, znao je uzeti 16 milimetarski projektor i pojačalo i svirati na ulici uz projekcije. Na njegovu svirku dosta je utjecao Larry Adler a kasnije i Little Walter. Svirao je sa mnogim bendovima uključujići jedan sa gitaristom Otis Rushom a kasnije je išao na turneje sa Muddy Watersom gdje je kasnije zamjenio Henry Stronga. Smith je 1955. potpisao za Modern Records gdje je snimao pod imenom Little George Smith a njegovi najuspješniji snimci iz tog prioda su "Telephone Blues" i "Blues in the Dark." Nakon toga je imao dosta turneja na kojima su mu društvo pravili Little Willie John i Champion Jack Dupree a skojima je usput i snimao i producirao pjesme. Turneja je završila u Los Angelesu gdje se George smjestio i proveo ostatak života. Kasnih 50-ih je snimao za mnoge druge etikete pod raznim imenima kao što su Harmonika King ili Little Walter Junior, a ostvario je i suradnju sa Big Mamom Tornton na mnogim nastupima. 1960. Smith je upoznao producenta Nat McCoya koji je bio vlasnik Sotoplay i Carolyn etiketa. Za njega je snimio 10 singlova pod imenom George Allen a njegov prvi album A Tribute to Little Walter izdan je za World Pacific 1968. Prvi solo album snimio je ’69. za Bluesway a kasnije ga je producent Bob Thiele zaposlio na etiketi Blues Times gdje je radio sa T-Bone Walkerom i Harmonica Slimom. Smith je ondje upoznao i Rod Piazzu, mladog bijelog harp playera s kojim je osnovao Southside Blues Band kasnije znan kao Bacon Fat. Iste godine snimio je i album No Time for Jive a 70-ih je bio već malo manje aktivniji. Pojavljivao se sa Eddie Taylor i Big Mamom Tornton a suradnju i prijateljstvo ostvario je sa William Clarkom sve do svoje smrti 1983. Ostao je zapamćen po svojoj tehnici na kromatskoj harmonici na kojoj je svirao dva tona odjednom ali razdvojena za oktavu pa mu je zvuk bio sličan zvuku organa. Divio se mnogim odličnim harpistima ali je imao svoj prepoznatljivi stil u kojem je davao 100% od sebe bilo da svira pred jednim ili pred tisuću ljudi i kojim je utjecao na mnoge druge glazbenike.
|
