Prvi bijelac među portretiranim majstorima harmonike ima čast biti gospodin Branko Kralj, naš majstor kromatske harmonike i živuća legenda u mnogim drugim područjima osim u glazbi.
Branko Kralj, Zagreb, 10. ožujka 1924., hrvatski športaš, glazbenik na usnoj harmonici i inovator, diplomirani ekonomist. Mnogima to još uvijek ne znači mnogo, da ne kažemo ništa. Zato idemo dalje.
Kao rukometni vratar igrao je u “Concordiji”, “Građanskom” i RK-u “Zagreb” i četiri puta nastupio za državnu reprezentaciju. Kao nogometni vratar igrao je u “Concordiji, “Milicioneru” (poslije “Borac”), “Zagrebu i “Dinamu” od 1951. do 1958. s kojim je 1954. godine osvojio državno prvenstvo, triput je nastupio za državnu reprezentaciju, a nekoliko desetaka puta bio je rezerva Vladimiru Beari. Napisao je knjige “Dinamo na četiri kontinenta” 1957. godine i “Vratari koji se pamte” 1960. godine.
Osnovao je prvi sastav, 1938., i vodio Kvintet usnih harmonika “Branko Kralj”, 1962. nastupao na festivalima jazza, izdao tri ploče, objavio glazbenu vježbenicu “Moja usna harmonika”, 1994. snimio CD pod istim naslovom s pregledom dotadašnjeg stvaralaštva i novim snimkama usne harmonike uza svjetski poznate Zagrebačke soliste s aranžmanima Miljenka Prohaske.
Sudjelovao je na širenju stvaralačke i tehničke kulture. Bio je član i predsjednik Saveza izumitelja i autora tehničkih unapređenja Zagreba i Hrvatske, predsjednik Narodne tehnike Hrvatske i počasni je predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture.
Godine 1997. primio je Državnu nagradu tehničke kulture “Faust Vrančić” za životno djelo, a priznanje za inovatorstvo donijelo mu je 2001. godine naslov viteza Kraljevine Belgije.
I s navršenih osamdeset godina gospodin Kralj je neumoran i ide dalje. Ide na onom području gdje još, s obzirom na godine, može puno toga dati, a to je pisana riječ u knjizi.
Svoja bogata sjećanja i iskustva, od najranijih dječačkih dana provedenih na zagrebačkoj Trešnjevci, dijelu Zagreba, od školovanja, športa, rukometa i nogometa, “Dinama” i putovanja, prve usne harmonike, festivala, fakulteta, zaposlenja, gospodarstva, inovatorstva i tehničke kulture, pretočio je u knjigu “Da bi reč rekel - sjećanja i razmišljanja”.
Knjiga u nakladi Marka Denone i u pripremi Izdavačkog odjela Hrvatske zajednice tehničke kulture na 182 stranice, bogato ilustrirana fotografskim materijalom, predstavljena je javnosti 22. prosinca 2004. u zagrebačkom kultnom okupljalištu glazbenika “B.P. clubu”, čiji je vlasnik također svjetski poznati glazbenik Boško Petrović.
Na predstavljanju knjige okupio se zaista impozantan broj nekadašnjih športaša, legendi zagrebačkog i hrvatskog nogometa, glazbenika, djelatnika u tehničkoj kulturi, novinara i drugih štovatelja Branka Kralja.
O Branku Kralju i njegovoj knjizi nazočnima su govorili Fredi Kramer, legenda hrvatskog športskog novinarstva, kroničar i publicist, prof. dr. sc. Ante Markotić, predsjednik Hrvatske zajednice tehničke kulture, Boško Petrović, glazbenik jazzist, Dubravko Malvić, urednik knjige i Marko Denona, tiskar i izdavač iz Zagreba.
Sve riječi koje su izrekli još su nam više približile cjelokupni životni opus Branka Kralja, a njihova zajednička poruka bila je da knjigu valja pročitati.
A čitati se zaista ima što. I kad pročitate knjigu, lagano i tečno pisanu, jedino možete dodati: “Da bi reč rekel”.
BRANKO KRALJ & TRIO - sastav u sadašnjoj postavi djeluje od 1995. te je izdao i CD Moja usna harmonika (1997.). Nastupao je i na Dubrovačkim ljetnim igrama i na mnogim jazz festivalima u Hrvatskoj. Tijekom više od četrdeset godina duge glazbene karijere Branka Kralja, prošli su mnogi glazbenici, kao Eduard Smole, Miloš Đurić, Marijan Kolić, Rudolf Čop, Boris Sorokin i dr.

Harmonika / Harmonica : Branko Kralj
Gitara / Guitar : Aleksandar Bubanović
Gitara / Guitar : Mate Matišić
Kontabas / Double-bass : Miljenko Prohaska
|