28.11.2005., ponedjeljak
WHF 2005. – World Harmonica Festival 2005.
Peti puta zaredom, od 02.-06.11.2005. u njemačkom gradu Trossingen, održan je najveći festival usne harmonike u svijetu poznatiji kao Svjetsko prvenstvo u sviranju usne harmonike ili "World Harmonica Festival". Svake četiri godine ova manifestacija okupi zaljubljenike u usnu harmoniku iz cijelog svijeta. Tako je ove godine festival posjetilo oko četiristo registriranih učesnika, tj. 32 nacije svijeta. U četiri dana trajanja festivala koncerte je održalo 20-tak sastava raznih glazbenih usmjerenja, od klasične glazbe preko bluesa, jazza, rocka pa sve do orkestralnih izvedbi u koncertnoj dvorani. Lars Vegas And The Love Gloves, Eddie Martin, Steven de Bruyn, Joe Filisko, Yasuo Watani, Harmonicamento, Julian Jackson, Hong Kong Harmonica Association, Beata Kossowska, Thierry Crommen, David Barrett i Blues Culture je popis nekih od njih. Tijekom dana održavane su radionice gdje su majstori usne harmonike držali predavanja vezana za tehnike i načine sviranja usne harmonike te upotrebe istih u raznim stilovima glazbe, popravcima i ugađanjima, osnovama harmonije i improvizacije, sviranju u orkestrima usnih harmonika,…. Natjecanja u 13 kategorija bila su sastavni dio festivala: dijatonske, kromatske i tremolo usne harmonike, orkestri usnih harmonika, jazz, blues kategorija... Od ukupno 18 natjecatelja u kategoriji br. 4, Solo Diatonic Blues/Rock/Folk/Country, titulu svjetskog prvaka odnio je mladi Šveđanin Filip Jers dok je zabočan Tomislav Goluban («Tomi Little Pigeon») osvojio 4. mjesto. Steve Baker's "Late Night Sessions" održavali su se svake večeri u obližnjem klubu gdje je home band čekao da im se pridruži harmonikaš. Opširnije o festivalu u iscrpnom textu harp playera Davida Barretta ili na službenim stranicama festivala www.whf-2005.de 2009. godine isto mjesto, isto vrijeme…. |
- 20:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #
27.11.2005., nedjelja
Small House Jam Session – Đakovo
Da nije tradicije i starih slavonskih običaja, u Đakovu bi još jedna subota prošla manje zapažena. Priznajem nisam još čuo da je blues svirka igdje održana "povodom sutrašnje svinjokolje" ali sve je moguće, pogotovo u slavoniji gdje su svinjokolje ovih dana svakodnevica. Domaćin ovog jam sessiona bio je Stipe iz Small House Browna (inače rodom iz Đakova) koji je poveo svog prijatelja iz benda Krešu Oremuša i okupio lokalnu ritam sekciju s kojima su caffe baru Vigor otprašili ovu svirku. Pred prepunim bircom na instrumentima su se izmjenjivali harmonikaši i gitaristi nizajući blues standarde jedan za drugim. Kako slike govore više od 1000 riječi, evo par komada da vidite kako je to izgledalo.       |
- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Overblow i Overdraw tehnika
|
Overblow je u osnovi savijeni ton pri izdahu u poljima 1, 4, 5, 6, a overdraw je savijeni ton na udah u poljima 7, 9, 10. Razlog zbog kojeg se overdraw ne smatra savijenim tonom je taj što se savijanjem tona dobije niži ton a kod overdrawa savijeni ton iskoči na viši za tri polutona. Kod overblowa se pri savijanju na izdah prvo aktivira perce izdaha ali overblow ton proizvede zapravo perce udaha koje se aktivira i digne ton za tri polutona. Overblow se može odsvirati na prvih šest polja ali je najčešći u poljima 1, 4, 5, i 6, dok je overdraw potreban samo u poljima 7, 9, i 10. Princip sviranja overblowa je gotovo isti kao i kod savijanja a svrha ove tehnike je sviranje tonova koji nedostaju u standardnoj diatonskoj ljestvici a nemogu se dobiti bendanjem tj. običnim savijanjem. Pronalaskom overblow i overdraw tonova upotpunit ćete kromatsku skalu na diatonskoj harmonici a ako svirate u 2. poziciji najviše će biti od koristi 6. overblow. Kako je overblow dosta nestabilan, teško ga je dugo zadržati pa ga mnogi pri sviranju koriste kao prijelazni ton. Hohner i Hering modeli se najviše preporučuju za ovu tehniku jer istočnjački modeli (Lee Oscar, Huang, Suzuki…) imaju šira i tanja perca koja se deformiraju pod pritiskom savijanja. Howard Levy je majstor overblow tehnike i prvi koji je experimentirao i našao tonove koji nedostaju te ih upotrijebio u svojim ranim snimkama još 1927., pa pokušajte nabaviti neke njegove snimke. Više o overblowu možete saznati na ovoj stranici koja se specijalno bavi ovom tehnikom. |
- 15:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Retro: Hohner - The Auto
Ovu interesantnu i vrlo rijetku harmoniku Hohner je proizveo negdje oko 1923. i obilježio tadašnjeg ljubimca na četiri kotača otisnuvši ga na harmoniku. Harmonika je bila dostupna u periodu između 1924. i 1930. a sada je vrlo tražena mađu kolekcionarima. Mesingani pokrov ove harmonike otisnut je u obliku kabriolet auta iz tog perioda a iznutra je standardna diatonska harmonika sa 10 polja. |
- 15:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.11.2005., nedjelja
1. Međunarodni gala blues festival - Osijek
|
Koncertom grupe Raw Hide od prije dva dana, završio je i prvi međunarodni blues festival u Osijeku. Kroz proteklih tjedan dana hotel Central je ugostio grupe: “Telefon Blues Band (HR), Trio Miroslava Evačića (HR), Anu Popović (NL), Blue Family (SiCG) i Raw Hide (SiCG) koji su uskočili umjesto grupe Spoo-dee-o-dee iz mađarske, koja nažalost nije mogla doći.” Od navedenih grupa nažalost pogledao sam samo dvije pa ako netko želi iznjeti svoje utiske sa festivala može koristiti komentare ili poslati text ili fotke na mejl. 7.11. TELEFON BLUES BAND (Zagreb) Festival je otvorio Telefon Blues Band poznat po svojoj tradiciju klupskog sviranja blues i rock standarda. Kako nisam bio u mogućnosti pogledati ih na festivalu, stavljam samo slike koje su mi poslali Lilith i Darko. Hvala još jednom na fotkama. Telefon Blues Band su : Vedran Božić – gitara, vokal, Neven Mijač – usna harmonika, vokal, Slavko Pintarić – bubnjevi i Tomas Krkač – bas gitara, vokal.       10.11. BLUE FAMILY (SiCG) Sextet Blue Family osječani su već imali priliku pogledati na prošlogodišnjem jazz festivalu. Kroz trosatnu svirku isporučili su jednu veliku dozu ugodne i tople blues atmosfere koju je publika odlično prihvatila. Pod vodstvom basiste Milana Jarakovića, Willie Dixona ovog benda, Blue Family su svojim autohtonim bluesom potvrdili svoj status veterana beogradske blues scene. Posebno bih istaknuo dojmljiv nastup harmonikaša Ljube Đorđevića koji svojom svirkom i prisnim kontaktom sa publikom daje svojevrstan pečat ovom bendu.          Nakon svirke razmijenio sam par riječi sa Ljubom pa evo par pojedinosti za harp fanove koji su gledali koncert. Primjetio sam da sviraš harmoniku naopako, tako ti je zgodnije ili… Tako mi je došla pod ruku kada sam počeo svirati i tako je i ostalo, tek kasnije su mi rekli da je i Little Walter tako svirao. Koliko dugo već sviraš ? Sviram već nekih… 20 godina. Vidim sviraš i diatonske i kromatske modele harmonika. Koji su ti najdraži ? Da, sviram i kromatske modele ali je kod njih problem jer su samo iz C-dura. Hering je sada napravio kromatsku harmoniku iz svih ključeva samo bi trebalo izdvojiti dosta para za sve to. Inače najviše sviram hohnerove modele, uglavnom drvene, ponekad i metalne. Imaš nekakav neobičan mikrofon. O kojem modelu se radi ? Mikrofon je nabavio Milan a radi se o starom mikrofonu koji je proizvod Radio industrije Zagreb. Daje odličan i čisti zvuk ali je prilično težak za držati. Koristim ponekad i green bullet, stariju verziju bez potenciometra. Kako dobiješ taj prepoznatljivi prljavi zvuk harmonike ? Mikrofon mi daje čisti zvuk ali ga zaprljam na pojačalu. Fender na kojem sam svirao je lampaš ali mu nerade sve lampe tako da nisam imao baš onaj puni zvuk kakav inače imam. Nažalost zbog papirologije kod prenosa instrumenata preko granice nisam mogao poneti drugo pojačalo. Hvala ti puno, drago mi je da smo se upoznali. Nema na čemu. 11.11. RAW HIDE (SiCG) Još jedni veterani beogradske blues scene također već poznati osječkoj publici, oduševili su posjetitelje odličnim scenskim nastupom. Predvođeni Jovanom Ilićem, vokalom i majstorom harmonike, Raw Hide su kroz više od tri sata svirke publici priuštili odličnu zabavu svirajući standarde Willie Dixona, Muddy Watersa, Howlin’ Wolfa i drugih bluesera na svoj jedinstveni i spontani način. Upravo zbog svoje spontanosti i ležernih improvizacija Raw Hide su bili izmamljeni od strane publike na nekoliko biseva i time dostojno priveli kraju ovaj blues festival. Nesmijem na kraju zaboraviti spomenuti i Ninu Zupčevića, čovjeka bez čije organizacije bi ostali zakinuti za ove odlične blues događaje.          |
