Google

srijeda, 18.07.2007.

Miyamoto Musashi 2

PUTOVANJA I DVOBOJI

Tri godne kasnije, 1599., šesnaestogodišnji Musashi je napustio selo. Predmeti poput namještaja, oružja, rodoslovlja i drugih podataka koji pripali su njegovoj sestri i njezinom mužu (Hirao Yoemon).
Proveo je vrijeme putujući i boreći se u dvobojima sa raznim protivnicima raznih stupnjeva majstorstva, od kojih je jedan od poznatijih bio Akiyama iz Tajima provincije.
1600.g. započeo je rat između toyotomi i Tokugawa klanova. Musashi se opredijelio za Toyotomijevu "Vojsku zapada", jer se njegov Shinmen klan odlučio poduprijeti istou stranu. Sudjelovao je u pokušaju preuzimanja dvorce Fushimi u srpnju 1600.g., u obrani opkoljenog dvorca Gifu u koovozu iste godine, te konačno u slavnoj bitci kod Sekigahare. Neki sumnjaju u njegovo prisustvo u zadnjoj borbi, jer u Hyoho senshi denkiju piše kako je Musashi rekao da nije ničiji vazal te da se odbija boriti sa svojim ocem (u bataljunu gospodara Ukite). Međutim, izostavljanje Sekigahare sa liste Musashijevih borbi izgleda da dolazi u kontradikciju sa izjavama u Knjizi pet prstenova u kojima Musashi tvrdi da je sudjelovao u šest bitaka.
Bez obzira na to, kako je Toyotomijeva strana izgubila, a Shinmen Sokan pobjegao u Kyushu provinciju, uzima se kao da je i Musashi pobjegao, te proveo neko vrijeme u vježbanju na planini Hiko.
Poslije Sekigahare, Musashijevo ime se prestaje spominjati u svim spisima i tako sve do njegova dolaska u Kyoto u dobi od 20 godina gdje je počeo svoju slavnu seriju dvoboja protiv Yoshioka škole.
Musashijev otac se borio protiv majstora te škole kao mlad, te je time zaslužio titulu najboljeg u Japanu, kako je ranije spomenuto. Škola Yoshioka (potječe od Tenshin Shoden Katori Shinto - ryu škole ili od Kyo - hachi - ryu škole) je bila glavna od osam škola u Kyotu ("Kyo - ryu" / "Škole Kyota"). Legenda kaže kako je tih osam škola osnovalu osam monaha koje je podučavao legendarni majstor borilačkih vještina koji je živio na svetoj planini Kurama. U jedno vrijeme, Yoshioka obitelj je počela jačati svoje ime ne samo kroz načinu mačevanja, već i u biznisu tekstilom i bojom koja je bila karakteristična za njih. Odustali su od podučavanja mačevanja 1614.g. kada su se borili u Zapadnoj vojsci protiv Ieyasua Tokugawe, u bitci za Osaku, koju su izgubili. Po spisima Yoshioka škole, tvrdi se da je Musashi jednu od tih borbi izgubio, onu protiv Yoshioka Kenpa.
Musashi je izazvao Seijura Yoshioku, majstora te škole na dvoboj. Seijuro je prihvatio, te su se dogovorili za dvoboj u Rakuhokuu, izvan Rendaijija, što je sjeverni dio Kyota, 8. ožujka 1604.g. Musashi je kasnio, i time je vidno razljutio Seijura. Kada su se suočili, Musashi je zamahnuo samo jedanput, kako su se i dogovorili. Udarcem je pogodio Seijura u lijevo rame, te ga oborio i onesposobio njegovu lijevu ruruku. Seijuro je prenio vodstvo škole jednako vještom bratu, Yoshioka Denshichirou, koji je očigledno izazvao Musashija zbog osvete. Dvoboj se odvio u Kyoto, izvan Sanjusangendo hrama. Denshichiro se borio sa štapom pojačanim čeličnim prstenovima, dok je Musashi kasnio i po drugi put. Musashi je razoružao Denshichira i porazio ga, što je razbjesnilo Yoshioke klan, čiji je vođa sada postao 12-godišnji Yoshioka Matashichiro. sastavili su skupinu strijelaca, arkebusera i mačevaoca, te su izazvali Musashija na dvoboj izvan Kyota, pokraj Ichijoji hrama. Musashi je za razliku od prva dva puta na poprište došao i nekoliko sati prije. Sakriven, Musashi je napao skupinu, ubio Matashichira i pobjegao dok ga je napadalo nekoliko desetaka ljudi koji su podupirali Yoshioku. Sa smrću Matashichira, grana Yoshioka škole je uništena.
Nakon što je Musashi napustio Kyoto, neki izvori tvrde da je putovao po Hozoinu i Nari, kako bi se borio i učio od tamošnjih monaha, koji su bili naširoko poznati po vještinama sa kopljem. Živio je u hramu Enkoji u Banshuu, gdje je podučavao glavnog monaha (Tada Hanzaburovog brata). Hanzaburov unuk je osnovao Ensu - ryu, baziran na Enmei - ryu učenjima i iaijutsu-u.
Od 1605.-1612. je stalno putovao širom Japana u Musha Shugyou, ratničkom hodočašću tokom kojeg je brusio svoje vještine u dvobojima. Kaže se da je u borbama koristio bokken. U ta vremena nije pokušavao ubiti protivnike, osim ako tako nije bilo dogovoreno, ali se zna da u većini dvoboja Musashi nije mario za oružje koje protivnik koristi. To samo govori koliko je bilo njegovo poznavanje strategije.
1607. g., Musashi je iz Nare otišao u Edo, gdje se borio, i ubio majstora kusari game, Shishido Baikena. U Edu, porazio je i Musoa Gonnosukea, koji je osnovao utjecajnu školu borenja štapovima, poznatu kao Shinto Muso Ryu.
Smatra se da je Musashi imao preko 60 dvoboja i da nikada nije poražen, premda tu nisu ubrojeni ljudi koje je ubio tijekom velikih bitaka. Janapsni povijesničari smatraju da nije mogao pobijediti u svim borbama potpuno sam, bez nekakve pomoći od strane svojih učenika; premda je to malo vjerojatno jer je većina njih smatrala njegove tehnike vrlo teškima, što i on potvrđuje u svojim knjigama.
1611. g. Musashi je počeo prakticirati zazen u Myoshinji hramu, gdje je upoznao Nagaoku Sada, podanika gospodara Hosokawe Tadaokija; Tadaoki je bio moćni feudalac sjevernog Kyushua nakon bitke kod Sekigahare. Munisai se preselio u sjeverni Kyushu i postao Tadaokijev učitelj, što je dovelo do mogućnosti da ih upozna. Naime, postoji dokument iz 1607. g. na osnovu kojeg se smatra da je Munisai možda barem do te godine. Nagaoka je predložio dvoboj sa majstorom Sasaki Kojirom. tokitsu vjeruje da je dvoboj bio politički motiviran, da je bio stvar Tadaokijeve konsolidacije svog posjeda.

DVOBOJ SA SAKAKI KOJIROM

Sasaki Kojiro je odavno bio Musashijev protivnik, te se smatra njegovim najizazovnijim protivnikom. Posopji mnogo varijanti ovog dvoboja, i sve se razlikuju u većini detalja, osim u glavnom, Musashijevoj pobjedi. Kojirove godine u vrijeme dvoboja su nepoznate i vrlo nepouzdane bez obzira na izvor. Nakon što je učio od tode Saigena, majstora škole kratkog mača, i nakon što je bio njegov partner, sasaki ga je nadmašio u borbi koristeći dugi mač. Nakon što je pobijedio i Todinog mlađeg brata, napustio ih je i započeo putovanja po raznim provincijama. Osnovao je i svoju školu po imenu Ganryu. Neki učenjaci smatraju da Seigan nije njegov pravi učitelj, već da ta zasluga pripada Kanemakiju Jisaiju.
Očigledno, mladi (oko 29 godina) Musashi je čuo za Kojirovu slavu, i pristao je na dvoboj. Hosokawa je dogovorio dvoboj 13. travnja 1612. g., na otoku Ganryujima 8između Honshua i Kyushua). Dvoboj je vjerojatno bio dogovoren tako daleko kako bi se spriječila osveta Kojirovih učenika ukoliko bi on izgubio.
Po legendi, Musashi je kasnio više od tri sata, te je time iživcirao Kojira. Kojiro ga je pitao ne osjeća li se kao kukavica s obzirom koliko kasni, te je nakon toga izvukao svoj mač. Musashi se lukavo namrgodio te mu odgovorio kako će ga poraziti. Kada je napao, Kojirov udarac je prošao tako blizu Musashija da mu je odrazao kmad repa sa glave. Nekoliko puta tijekom dvoboja je bio blizu pobjede dok ga nije zabljesnulo sunce iza Musashija, nakog čega ga je Musashi udario bokkenom poglavi. Imao je bokken dug više od 90 cm. Navodno da je taj bokken napravio od vesla brodića s kojim je stigao na otok tako da ga je obradio wakizashijem. A kašnjenje se objašnjava namjerom da iživcira protivnika.
Druga verzija legende kaže da je Kojiro, nakon što je Musashi napokon stigao, vikao na njega vrijeđajući ga dok se Miyamoto samo smijao. Još ljući, Kojiro je jurnuo u borbu, zaslijepljen bijesom. Tada je pokušao svoj famozni potez (Tsubame Gaeshi), ali ga jeMusashijev ogromni bokken pogodio prvi, zbog čega se Kojiro srušio na pod, te zbog toga nije izvršio napad do kraja. Musashi mu je tada potrgao jedno od lijevih rebara, čime mu je probio pluća, te je od toga Kojiro na kraju i umro. Musashi se hitro vratio na brod te je otplovio. toje bio njegov posljednji dvoboj u kojem je ubio protivnika.

opis slike
spomenik na mjestu bitke

Harada Mukashi zbog niza pomalo čudnih detalja u svim ovim pričama smatra kako je Musashi zajedno sa svojim učenicima čak iz zasjede napao Kojira. Smatra kako je Sasakijev klan bio politička prepreka gospodaru Hosokawi, te je Kojirov poraz bila politička prepreka za Hosokawine religijske i političke neprijatelje.

- 11:14| 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  srpanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2007 (33)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ninje, smauraji i japanska povijest, kultura i tradicija do 20. stoljeća.

Obavijest

Blog je u fazi prebacivanja materijala sa bloger servisa, tako da molim za malo razumijevanja. Naknadno ću ubaciti i sve slike i neke članke koje nisam prebacio jer obiluju slikama. Nažalost prebacivanje traje malo dulje nego što sam očekivao, ali intenzivno radim na tome. Dok čekate, objavio sam novi tekst. Hvala na razumijevanju.

LINKOVI
nihongichigai
kucanica u Japanu
kabulske priče

Counter
Counter