|
O HRVATSKOM RUKOMETU
1995. na Islandu Hrvatska je u premijeri na svjetskim rukometnom prvenstvima odmah došla do finala, gdje nas je porazila Francuska (23:19). Sljedeće godine na Olimpijskim igrama u Atlanti generacija Ćavara, Kljajića, Puca, Saračevića i Smajlagića doživjela je vrhunac, osvojivši zlato, a tada je slijedio polagani pad hrvatskoga rukometa i niz ispadanja u osmini finala svjetskih prvenstava. U Japanu 1997. izbacili su nas Španjolci (31:25), a 1999. u Egiptu isto je učinila tadašnja Jugoslavija (30:23). U Francuskoj 2001. godine nakon sedmeraca u osmini finala zaustavila nas je Ukrajina (37:34). Povratak među velike rukometne nacije dogodio se na nevjerojatnom SP-u u Portugalu 2003. godine, gdje smo došli kao potpuni autsajderi, a onda preko najvećih rukometnih sila, Francuske, Rusije, Danske, Španjolske i Njemačke, došli do zlatne medalje. Potpuna dominacija sjajne nove generacije hrvatskih rukometaša nastavljena je i zlatom na Olimpijskim igrama u Ateni te srebrenom medaljom na Svjetskom prvenstvu u Tunisu 2005. godine.
2004. OLIMPIJSKE IGRE U ATENI – ZLATNA MEDALJA
Osam utakmica, osam pobjeda, olimpijsko zlato bez ijedne mrlje! Hrvatski rukometni Dream team je olimpijski prvak! U dramatičnom finalnom ogledu naši su momci pobijedili Njemačku s 26:24 (11:12) te naslovu svjetskih prvaka dodali i olimpijsko zlato. U posljednjih pet minuta ušli smo s golom prednosti, a tada je poludio Nikša Kaleb, koji dotad nije zabio ni pogodak, i s tri uzastopna gola zapečatio veliku pobjedu. Zlato je još veći pothvat kad se zna da je Hrvatska u Atenu doputovala bez najboljeg kružnog napadača Renata Sulića, bez važnog igrača u obrani Tončija Valčića i bolesnog Patrika Ćavara.
Početak u znaku vratara
Hrvatska je počela s našom na ovom turniru najjačom obranom 5+1. Venio Losert zaustavio je uvodne Schwarzerove i Zerbeove pokušaje, pa su Lacković i Džomba s dvije kontre to naplatili za vodstvo Hrvatske od 2:0 u četvrtoj minuti. Prvi gol za Nijemce zabio je Stephan u petoj minuti susreta, a nakon prvih sedam minuta je, najviše zahvaljujući fantastičnim obrana oba vratara, bilo tek 2:1 za nas. Kad se dignuo Metličić i izvana svladao Fritza za 3:1 ponadali smo se da će Hrvatska stvoriti veću prednost, ali s dva uzastopna gola pivota Schwarzera Nijjemci su u 10. minuti došli do prvoga izjednačenja.Čelična njemačka obrana zaustavila Balića.Nije uobičajeno raspoložen bio naš playmaker Ivano Balić, pa su naši teško dolazili do pogodaka. U igri nas je u tom razdoblju držao sjajni Goran Šprem, koji je u 14. minuti s dva uzastopna gola vratio vodstvo (5:4). Međutim, Zerbe je izjednačio nakon što se dignuo na osam metara, a Kretzschmar je iz nove kontre vratio prednost suparnicima. Na polovici igre u prvome dijelu izbornik Lino Červar odmorio je malo Balića i na srednjeg vanjskog stavio Golužu. Bile su to crne minute, a u 17. minuti Nijemci su imali maksimalnih plus tri (5:8). Hrvatski igrači uporno su gurali loptu na crtu za Vorija, kojega su Nijemci nekažnjenim grubim prekršajima dosta uspješno zaustavljali. Deset minuta prije kraja poluvremena Džomba nas je doveo na minus jedan (7:8) i od tada smo uglavnom hvatali njemačka dva gola prednosti. Fritz je odlično skidao naše pokušaje izvana, ali krilni igrači i Vori uspjeli su izboriti minimalan zaostatak na kraju prvoga poluvremena. (11:12).
Nijemci drugi put s tri gola viška.U nastavku je u igru umjesto odličnog Šprema ušao Nikša Kaleb. Tek što smo krenuli u napad Lacković je izborio sedmerac, ali Fritz je pročitao Džombu, a Kretzschmar s igračem manje zabio 13. njemački pogodak (11:13). Onda je Goluža iskoristio jedan, ali ne i drugi sedmerac te je zatim zaradio i isključenje, prvo nekog hrvatskog igrača na utakmici. Kehrman je to iskoristio te svojim četvrtim i petim pogotkom drugi put doveo Nijemce na tri razlike u petoj minuti nastavka (12:15).
Drama!
Prva tipična hrvatska akcija i nagovještaj boljih vremena dogodio se u 37. minuti, sve je odigrano savršeno za Vorija na crti (13:15). Onda je izvana konačno zabio i Blaženko Lacković (14:16), a Pero Metličić nas je svojim trećim golom po tko zna koji put doveo na minus jedan, a onda iz polukontre i do izjednačenja u devetoj minuti nastavka (16:16). Tri puta za redom sjajno je skidao njemačke udarce Vlado Šola, ali priliku za prelazak u vodstvo nismo odmah iskoristili, već je nakon sumnjiva Balićeva prekršaja u napadu Kretzschmar u kontri zabio za 16:17.
Sretna 13. minuta nastavka
Nakon još jedne izvrsne Šoline obrane Džomba nas je konačno iz kontre doveo u vodstvo, u za nas sretnoj 13. minuti došli smo do 18:17, ali njemačka krila Kehrman i Kretzschmar vratili su svoju momčadu u plus. Nakon Von Behrenova gola za 19:20 među vratnice se vratio Losert, a Hrvatska je prešla na obranu 6-0. Teško smo se borili za svaki gol, ali upornost se isplatila kad je Džomba iz sedmerca koji je sam izborio zabio za novo vodstvo od 21:20, sedam minuta prije kraja utakmice.
Kaleb poludio u završnici, Hrvatska zlatna!
Tada su naši raširili Nijemce igrom na Kaleba, koji je u 55. minuti s krila zabio svoj prvi gol na utakmici, ali vrlo vrijedan pogodak za plus dva (22:20) pet minuta prije kraja susreta. Zerbe se visoko dignuo za smanjenje hrvatske prednosti, ali Kaleb je poludio i s još dva gola s desnog krila brzo nas doveo do tri gola viška tri minute prije kraja. U zadnjim minutama zadrhtale su Nijemcima ruke, a kad je Lacković uoči posljednje minute zabio za 25:22, utakmica je bila defintivno riješena u hrvatsku korist! Pobjedom od 26:24 Červarovi izabranici ostvarili su osmu uzastopnu pobjedu na olimpijskom turniru i naslovu svjetskih prvaka dodali još vrjednije olimpijsko zlato!
HRVATSKA - NJEMAČKA 26:24 (11:12)
2003. SVJETSKO PRVENSTVO U PORUGALU – ZLATNA MEDALJA
Autsajderi s Balkana , kako su našu reprezentaciju nazvali neki njemački mediji, novi su svjetski prvaci. Nakon šest i pol godina hrvatski je muški rukomet opet ostvario grandiozan uspjeh. I sada u Portugalu, i tada u Atlanti, malo je tko očekivao zlatno odličje. Na posljednja tri svjetska i europska prvenstva Hrvatska je redovito bila jedno od većih razočaranja natjecanja, a prošle je godine na EP-u u Švedskoj dotaknuto dno. Bili smo posljednji. A onda, samo 365 dana poslije, gotovo ista momčad popela se na svjetski tron.
Sve je počelo tragikomičnim porazom od Argentine, kada su naši igrači prokockali šest golova prednosti u posljednjih 15-ak minuta, usput promašivši šest sedmeraca. Dan poslije Saudijska Arabija na poluvremenu je vodila s 10:8 protiv Hrvatske i sve je upućivalo na još jednu blamažu na velikim natjecanjima. Međutim, tada se dogodio nevjerojatni preokret u igri Hrvata, koji je rezultirao rukometnom rapsodijom i zlatom. Uslijedilo je fantastični pobjednički niz, i pred hrvatskim strojem kapitulaciju su potpisale S. Arabija, Rusija, Francuska, Mađarska, Egipat, Danska, Španjolska i Njemačka. Posebno treba izdvojiti krvavo zarađenu pobjedu protiv Francuza, zatim možda i najbolju predstavu u Portugalu, kada su budući svjetski prvaci pregazili Dance, pa onda nezaboravni polufinalni horror sa Španjolcima te, naravno, finalno slavlje protiv Nijemaca.
Sudjelovali:
MATOŠEVIĆ Valter, ŠOLA Vlado, KELENTRIĆ Mario, KALEB Nikša, SULIĆ Renato, BALIĆ Ivano, JOVIĆ Božidar, LACKOVIĆ Blaženko, ZRNIĆ Vedran, VORI Igor ,DOMINIKOVIĆ Davor, DŽOMBA Mirza, VALČIĆ Tonči, GOLUŽA Slavko, ŠPOLJARIĆ Denis ,METLIČIĆ Petar, ŠPREM Goran.
IZBORNIK: ČERVAR LINO
TRENER: SMAJLAGIĆ IRFAN
TRENER VRATARA: BAŠIĆ MIRKO
TEHNIKO :UDOVIČIĆ IVICA
DOKTOR: FELDBAUER JOSIP
DIREKTOR REPREZENTACIJE: BALENOVIĆ RATKO
FIZIOTERAPEUTI: ARIĆ ANTUN I SAKARADŽIJA MILORAD.
|
