zovem se hana... možda... :-)
četvrtak, 16.11.2006.
Prijatelji na razne načine
Dakle evo me nakon... par tjedana.
Kompjuter mi je totalno u komi, doslovno. Ne radi, kad stitsnem da se upali, ništa se ne događa. Ne znam što ću od muke!
Javljat ću vam se svakog četvrtka kada imam informatiku.
Danas smo pisali test iz povijesti. Doslovno sam prepisala cijeli udžbenik! I dobila sam 5 , 5, i još mi je dala treću peticu kao nagradu! Sve bi bilo u redu i super, da se tada nije javila... naravno, Perlica i njena koza (a tko bi to drugi mogao biti?) i rekle da sam sve prepisala i da nije pošeto na dobijem petice.....
Pošto nije bilo dokaza da sam prepisivala, prozvala me i počela ispitivati. Koje li slučajnosti, danas sam se baš htjela javiti i odgovarati, pa sam naučila svaku točku i zarez u knjizi!
I onda sam dobila 5, 5 iz usmenog, te mi je unijela prijašnje ocjene...
I sada imam: 5, 5, 5, 5, i 5!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Jučer sam imala ples i plesala sam, naravno, s MEDOM (novo ime za DEČKA). Nakon toga otpratio me kući, iako je trebao skrenuti tri ulice ranije.
Putem smo pričali o svemu i svačemu a onda su najednom, došli njegovi prijatelji. Koji debili! Pitali su ga od kada ima mlađu sestru (vjerojatno zbog iste boje očiju i kose), i da ju upoznaju s njom. Nekako sam se osjećala nelagodno, a i on je počeo mucati i crveniti se.
-Ne, ona mi je samo prijateljica...-
nešto me zapeklo u srcu na riječi samo prijateljica, no nisam ništa rekla.
-Oće li nam se tvoja prijateljica pridružiti?-
-Pa.. ne ovaj, zapravo, mi baš idemo doma...-
-Frajeru, ti živiš na drugom kraju grada.-
Malo me bilo strah i počela sam se stiskati bliže MEDI, u nadi da ćemo se izvući odavde. Nisam bila raspoložena za te neprijateljskog izgleda, prijatelje.
-Idemo, molim te...-
-Ma, zabava je tek počela...-
Odveli su nas u nekakav prolaz ulice i počeli vaditi cigarete. Od kuda mi se ovo činilo poznatim? Nisam li to već doživjela s... W. F.?
-Daj ajde, ne pravi se sad pred curom, uzmi jednu...-rekao je jedan debeli, s bujnijom kosom od nekog crnca u onim jazz godinama.
Pogledao me, nekako, Žao mi je što ovo vidiš...
... A onda je uzeo cigaretu i zapalio ju. Nisam mogla vjerovati. Zna da je ne mogu podnijeti cigaretin dim i da jednostavno mrzim...!
Nakon nekoliko cigareta, dečki su izvadili igle...
-Danas prelazimo na nešto bolje... Daj, ne izmotavaj se, ako si frajer uzmi ti prvi...-
Nisam mogla, ali jednostavno nisam mogla vjerovati. Hoće li on doista uzeti iglu i...?
Uzeo je iglu i naslonio ju na ruku. Zatvorila sam oči. Ne moram ovo gledati.
-Hana, ako me voliš, ti ćeš prva...-
Svi su me pogledali. Što ću sad? Ne, nikako se ne želim drogirati, no... MEDO će me prestati voljeti... A onda sam sasvim sama!
U tom trenutku zrak je bio tako hladan i oči su me pekle i počele su suziti...
-Meni za ljubav, Hana.-Svi su šutili i pogledali me u isčekivanju. Znači, to je to. Ne mogu pobjeći odade, njih je tako puno, a mene tako malo... a s druge strane, ne želim se protiviti ovim grubijanima. S treće pak, ne želim povrijediti ili iznevjeriti MEDU...
Primila sam iglu i prislonila ju na podlakticu, baš kao maloprije MEDO. Ne mogu vjerovati da je takva osoba. Što će biti sa mnom?
No baš u tom trenutku, jako svijetlo mi je bljesnulo u oči. A onda je ponovno sve postalo mračno. Kada su mi se oči priviknule na ovu promjenu, vidjela sam one likove od maloprije, te MEDU kako pali cigaretu.
U tom trenutku, netko je vrisnuo NEEEE!!! Bio je to MEDO, trčao je prema nama. Ali, ako je to MEDO, tko je onda ova osoba?
E ta, osoba se nasmijala i skinula masku s lica. Bila je to W.F!
Vrisnula sam i probudila sam se.
I tako sam cijelog današnjeg dana bila potištena i razmišljala sam o ovom snu. Što znači, i zašto sam ga usnila? Uglavnom, istina je samo da mi je kompjuter pokvaren, cijeli tjedan do danas nisam bila u školi pa tako ni na plesu.
I sad, recite mi, da je, kako kaži znanstvenici, korisno sanjati? Pa ja sam umrla od straha!
Vaša uznemirena Hana!
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Oprosti što sam ono što jesam
Oprosti što nisam savršena
ali zapamti; nisi ni ti
jedina razlika je u tome
što ja to ne pokušavam biti.
Oprosti što sam ono što jesam
valjda mi to loše stoji
ali barem nisam čovjek
koji se sebe samoga boji.
Oprosti što sam takva
kakva sam u duši,
barem nisam čovjek,
koji sebe samoga guši.
Misli o meni što hoćeš,
to me se uopće ne tiče
nećeš me nikada promijeniti,
dosta mi je te priče.
Žao mi je
ako te to smeta
ili što to
ne možeš shvatiti,
No naučena sam
da budem iskrena,
jer će mi se to možda i vratiti.
Samo još jednom
Toliko je njih u svijetu,
toliko tvojih prijatelja,
Koji bi se rado mijenjali
s tobom
da samo još jednom
pomiluju pogledom
prostrane planine i
velika mora,
da samo još jednom
kroz njihove uši prostruji
cvrčanje cvrčaka,
veseli pjev ptica,
da samo još jednom progovore,
ponovno progovore,
da im glas ispuni pluća,
da se od planine odbiju
njihovi glasovi…
Zamisli koliko ljudi i djece,
koliko bi njih bili na tvom mjestu!
Koliko bi oni dali
da još jednom
udahnu zrak,
da još jednom
zakorače,
veselo protrče livadom.
Samo jedan trenutak sreće,
jedan zalogaj istinske sreće,
nitko od njih ne može
platiti novcem.
OSTAVLJEN I SAM
Vani, na hladnoći
Brojim otkucaje osamljenog srca.
Ne čujem ni korake svoje
U toj hladnoj noći.
Sjene se pohlepno smiju-
Opake misli kriju.
Vrebaju poput zvjerki…
Čuju se njihovi uzvici rijetki.
Sam lutam crnim dnom
Bez broda i bez sjene
Uspomene na me su
Zaboravljene.
Zarobljen u srcu svom,
Ostavljen i izgubljen
Na dnu duše u brodu
Tuđem potonulom.
I tek kajem se sad,
A vrijeme je bilo davno-
Kad bio sam mlad.
Posvećeno jednoj ljubavi
Tako sam tužna, tužna,
niz lice teku mi suze,
ne mogu ih zaustaviti
One su otrov iz moga srca
crni otrov s mirisom tvoje kose
crni otrov boje tvojih očiju
Mislila sam da si drukčiji,
da si nešto posebno,
čuvala sam jedno mjesto u srcu,
samo za tebe,
jedan dan na kalendaru posvećen samo tebi;
da se sjetim toga dana, koliko mi značiš,
i koliko me voliš.
Taj dan,
postao je uobičajen, normalni dan,
voljela sam te svakog trenutka,
uživala sam u tvojoj pažnji,
oko srca me u hladnim danima
grijao osjećaj da me voliš.
Danas sam shvatila da me osjećaji varaju,
ti isti si kao i drugi,
hladan i bezosjećajan kao stranac,
kao da me ne poznaješ,
da sam tek netko na ovom svijetu.
voljela sam te jako i čedno,
voljela sam te i mislila da ti to
nešto znači, a sad znam da moja
ljubav nije ti ništa vrijedno.
Tako sam tužna, tužna,
a ti bi trebao biti.
Ti bi trebao znati koliko sam te voljela,
trebao si mnogo toga,
i nikada te nije bilo tamo gdje sam te čekala
čekala i čekala
da mi kažeš one dvije lijepe riječi
volim te
skrenula sam u krivu ulicu
zašla u neki tuđi grad
moja cesta vodila me u
pogrešnom smjeru.
Vodila me cesta moga srca,
vodila me k tebi.
A sada ispaštam za sve lijepe
trenutke sreće s tobom,
plaćam skupo a bili kratki i rijetki.
Ostala sam bez ičeg,
ja nemam sebe i nemam razlog za život,
korijenje moje duše iščupao si kao ružu
crvenu
i pustio da uvene
ostala sam bez suza jer sam ih sve isplakala
i bez nade jer se istopila na mom dlanu.
Zaboravio si moje ime,
moje oči s njenim si očima zamijenio
izbrisao si s lica moj osmjeh
i moja radost živi u mojoj prošlosti.
Tako sam tužna, tužna,
zbog tebe,
a ti si negdje s njom
nasmijan
sretan
i ne mariš
što ja ovdje
tugujem....
Kao snijeg u proljeće,
istopio si se,
kao brod u moru,
otplivao si,
kao vjetar u jesen,
raznio si moju sreću,
i izašao iz mog romana
glavni lik u knjizi mog života
otišao si, nisi se osvrtao,
možda zato nisi vidio tugu u mojim očima,
otišao si,
i zalupio vratima
moga srca.
Umrijeti u tvome naručju
Bojim se da će doći dan,
kada me više biti neće,
Znam da će doći dan,
kada ću se oprostiti od svijeta,
Znam da ću prepustiti svoju dušu,
Gospodinu,
Ali kada bih umirala u tvom naručju,
kada bi mi se posljednja želja,
da te prizovem k sebi,
ostvarila,
Kada bi me držao u svom naručju,
i tvoj mi lik bio posljednje što ću
vidjeti,
Tvoje suze kad bi bile zadnja kiša
koja bi isprala moje slabosti i grijehe
Kada bi tvoje slatke riječi,
bile posljednje što ću čuti,
Tvoj poljubac bio zadnje
što će moje usne okusiti,
Kada bih umirala
u tvom zagrljaju,
Ne bih se bojala smrti,
ni suda,
Ne bi mi bilo važno gdje
ću završiti,
u vrtu Božjem,
ili u vatri vječno gorjeti,
Jer znala bih da sam
već bila u Raju,
bila na izvoru vječne sreće,
-u tvom zagrljaju…
Biti sretan
Biti sretan znači osjećati unutarnji mir
biti sretan znači biti slobodan
od svih materijalnih stvari
Biti sretan znači udisati zrak
punim plućima
znači širiti svjetlost oko sebe
kada ona isijava iz tebe
kada ona obasjava sve mračne kutke
kada izbljeđuje loše uspomene
Biti sretan znači pjevušiti pjesmu ispod glasa
znači gledati na ovaj svijet drugim očima
znači opraštati svima sve
Biti sretan znači živjeti na oblacima
znači hodati po morskim dubinama
Znači hodati zlatnom stazom
Znači biti čovjek!
Ti
U mom životu jedno bitno poglavlje
jedan dio knjige
jedan dio mene
Bio si moja sreća
moj osmjeh
moji sretni dani
jutra rana
obasjana
bio si bez mana
Tvoje naručje
jedino mjesto na
koje sam uvijek bila dobro došla
Bio si tu kada sam napisala
svoju prvu pjesmu
kada je u jesen pao prvi list,
kad sam u ruke prvi puta
uzela kist
i nacrtala sam tebe
ta slika visi na mome zidu
i kako godine idu
zavoljela sam ovaj grad
i ovo mjesto
posjećivala sam te
često
Ti si bio ...
Utočište
Mjesto koje ne pripada
ovom svijetu
Kad su me svi odbacili
ili me primili
tu si bio
U svim godišnjim dobima
vjekovi te nisu promijenili
Ne znam tko te stvorio
tko te smjestio u taj dio grada
u taj dio moga srca
Možda si bio u gradu,
u sjeni,
možda te ljudi nisu primjećivali
ali ti si bio u mojoj duši
u meni.
Čovjek mi te razorio,
Uništio
Nema tebe
nema cvijeća
nema klupice
gdje je sreća?
Nema te,
moje te oko ne vidi više
gdje si kada sja sunce
gdje kad padaju kiše
uništili su te zli ljudi
ali znaj da iz mog srca nitko neće moći
DA TE IZBRIŠE!!!!
PROLJEĆE
Kad proljeće u grad stigne,
Zmaj se dječji u vis digne.
Vjetar lagano piri,
Sunce iza oblaka viri.
Obasjava nas proljetni sjaj,
Pravi to je proljetni Raj.
Trava ispod snijega pozeleni,
Ruži je vrijeme da se crveni.
U život se unese snaga i radost,
Starac misli da mu se povratila mladost.
Visibabe, ljubičice, jaglaci
Cvjetaju voćki pupoljci.
Miris proljeća kad opkoli grad,
proljeće počinje;
tri, četiri, sad!!!
ŽELJE I STVARNOST
Želim otići negdje daleko
na neku livadu,
u zemlju vječno zalazećeg
sunca.
Želim sjesti među cvijeće,
šareno i mirišljavo,
sjesti kraj tebe,
sjediti i gledati sunce kako umire.
Želim slušati žubor rijeke,
šaputanje vjetra u granama smreke,
i slušati kako se dan gasi,
kako plaču vrbe.
Želim udahnuti svježi planinski zrak,
želim sjediti zagrljena s tobom,
sve dok ne zamru svi zvukovi,
i dok ne padne mrak.
Želim leći,
leći na mirišljavu travu,
ti kraj mene,
ja kraj tebe.
Čvrsto ćemo se držati za ruke,
i gledat ćemo zvijezde,
i tako zaspati,
i dalje se čvrsto držeći,
da nas ni snovi ne mogu razdvojiti.
Kada se probudim,
Gledat ću sunce,
kako se ponovno rađa
gledat ću dan
kako se polako oslobađa
Zlatne zrake će mi milovati kožu,
cvijeće će opet zamirisati,
vjetar mi kosu mrsiti,
zrak ću svježi udisati,
Ali kraj mene nećeš biti ti.
Mudrosti života
Kako
treba živjeti?
pa to je bar
lako;
Hodaj uvijek
svijetlom stranom ulice
ne odustaj
ne diži ruke od sebe
ni na sebe
Uvijek gledaj život
sa ljepše strane
uvijek traži ono najbolje
u njemu i ljudima
I kada padneš,
ne očajavaj,
i ne čekaj da netko dođe,
i podigne te,
jer možda nećeš dočekati!
Život je jedna duga ulica
nitko ne zna gdje zapravo
počinje, a gdje završava
Svi imaju svoje ulice,
ceste,
i staze.
Često nam se putevi isprepleću,
a još češće razilaze.
Ipak je lijepo, sve dok traje,
uživaj u životu,
i svemu što ti daje!!!
Život
Život su svi usponi
i padovi
svi osmjesi
i sve suze
Život je ono što jesmo
ali i ono što smo bili
Život je kratak
vrijeme curi
vrijeme se žuri
teče
i nitko mi ne reče;
da živjeti je lako
ali to je život
i svima je tako.