zovem se hana... možda... :-)

utorak, 14.03.2006.

Dragi moji čitatelji!

Wow, stvarno vas ima puno!
Hvala svima koji su mi uzvratili komentar, to me jako razveselilo! Neki su komentirali izlazak s mojom simpom, ali nažalost, ti komentari su zakasnili, jer se predstava već odigrala! Dakle, na meni je red da ispričam što se sve dogodilo.

Pa evo ovako. Našli smo se kod škole, i ja sam došla točno u onoliko koliko smo se dogovorili. Ali O.N. je kasnio 15 min. Iskreno, već tad sam znala da neš ne valja i da bolje da se odmah okrenem i vratim se kući. No, hajde, pošto obožavam glumiti, mogu ja izdržati i ako se promijeni tekst koji sam naučila napamet.

I krenuli smo prema tramvajskoj stanici. No vjetar je tako puhao, da smo se oboje složili da ne idemo u Cinestar, jer ionako nismo još odlučili što gledati. Umjesto toga, prošetali smo po parku. Pričali smo o svemu i svačemu, uglavnom je on pričao, a ja slušala. Zanimljivo je da sam u zadnje vrijeme imala toliko problema da sam imala veliku želju da se nekome isplačem na ramenu, ali nisam znala da sam još uvijek u stanju slušati tuđe probleme.

Rekao mi je da me gledao, već cijelu godinu dana, i baš onog dana, kada sam se onako izderala na njega i moju best frendicu, htio me pitati da izađem s njim. No, naravno, ja sam sve upropastila, i pokvarila njegovo mišljenje o meni. A onda su po školi kružile glasine, da mi se roditelji rastaju, te da mi je mama alkoholičarka. Pa je O.N. mislio "Bože mili, iz kakve je ona obitelji". Mislio je da je najpopularniji dečko u školi (mislim, pa i je) pa može imati koju god hoće, ne treba mu Hana, neka iz užasne obitelji.

Pa se bacio u naručje mojoj best frendici. Rekao je svašta o njoj, sve neke ružne riječi, a ja mu naravno, nisam povjerovala, jer mi je ona već ispričala verziju priče, koju ću vam prepričati jednom kad imadnem vremena.

I rekao je da kada su prekinuli, da mu je tek tada postalo jasno koliko me voli, i koliko mu je stalo do mene.

Gledao me onim svojim nedužnim pogledom, ne znam što je mislio, da ću mu vjerovati?

A onda je nešto šušnulo u jednom grmu, vidjela sam maijce zelene i žute, i po tome sam znala da je O.N. namamio novinare naših školskih novina (o sedmašima) kako bi nas fotografirali, kako bi dokazao svima da može imati koju hoće.

Pravila sam se da to nisam vidjela, ali mi je u glavi zujao alarm. Crveno svjetlo. Kako god hoćete.
I tada mi je svanulo... Kako sam mogla svih ovih mjeseci voljeti nekoga tko je slomio mnogim curama srce? Kako mi se mogao u srce uvući tako grozan čovjek kao on? Pa on nije ni čovjek, nije čovjeku ni do koljena! Čovjek ima dušu, i po tome se razlikuje od zvijeri i životinja, ali on spada u zvijeri!

Nagnuo se da me poljubi, i ja sam zadrhtala, jer mi je to trebao biti prvi poljubac u mome životu, trebao je to biti poljubac "po kojem ću mjeriti sve ostale", kako reče jedan starac iz jednog filma, ne sjećam se kojeg.

Da mu dopustim da me poljubi? Da? Ne? Što da učinim?

Iz grma je izašla ruka s fotoaparatom, i moje sumnje su bile potvrđene.

Sad mi je bio već sasvim blizu usana, zatvorio je oči, napućio usnice...

A ja sam ustala sa klupice, i baš u trenutku kad je bljesnuo aparat, OPALILA MU ŠAMAR!!!!!

-Molim?- promucao je zbunjeno.
-Ovo ti je za moju prijateljicu!-pa sam ga pljusnula još jednom, torbicom po glavi.
-Hana-što...-
-Ovo ti je za sve noći koje sam proplakala zbog tebe!-i opalih ga opet po glavi.
-Daj me pus..-
-A ovo ti je za sve cure kojima si podvalio svoje gnusne laži, pa ih hladnokrvno odbacio! Na!-i opalim ga zadnji put. On padne na pod i turom udario o pod.

Tada iza svih mogućih kutova izađu moje kolege iz razreda, novinari, koji su sve posnimali.
Među njima je bilo i cura koje je O.N. već smotao i odbacio. Svi su mi zapljeskali, a ja sam sva crvena u licu, popravila kosu i dignula glavu u zrak te rekla: Evo kako završe oni koji se petljaju u moj život s lošim namjerama!

Uslijedilo je još jedno klicanje i pljesak.
Jučer su potajno izašle novine, kažem potajno, jer nismo smjeli to rastrubiti svima, već samo sedmašima, da profesori na skuže. U školi su mi svi čestitali, moja frendica je bila vrlo ponosna.

Znam da ne bih trebala, znam da sam učinila dobru stvar, no ne znam zašto se onda osjećam tako loše, tako odbačeno, a nisam napravila ništa loše.

Moja frendica kaže da je sve u redu sa mnom, da ću se opraviti za koji dan.

Mama i tata jučer su večerali zajedno, naravno, tamo smo bile i Ines i ja. Svi smo blistali, svatko iz nekog svog osobnog razloga, ali žalosno je to što je moja majka blistala od sreće jer je odnekle nabavila novca pa je zadovoljno grgljala rakiju.

Umjesto da blista od sreće jer je sa svojom obitelji. Tata ju je pokušao spriječiti, ali nije se dala.

Ostatak večeri proveli smo u šutnji. Čulo sa samo zveckanje vilica i noževa po tanjuru.



Vaša, ratoborna, hm.... Ma jednostavno vaša. Hana, naravno.


PS: oprostite zbog gramatičkih pogreški, pisala sam u žurbi, hvala na razumijevanju, i puno, puno hvala svima koji su mi odgovorili!!!!!!!
Vaši odgovori su me jako razveselili!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv