halucinirajmo#zajedno
22.04.2006., subota
Interview sa J.Acquavivom (04/2005)
|
Sto kaze o problematici piratstva, kako se partijalo prije 25 godina, te zasto radi salatu od svojih setova pitali smo Johna Acquavivu, vlasnika 50 000 ploca, jednog od pionira Final Scratcha i partnera Richie Hawtina u labelu 'Plus 8'. Vec neko vrijeme radis na Final Scratchu. Da li si zadovoljan? Da li bi se vratio pustanju 'obicnih' ploca? John: Ali ja pustam ploce, zapravo ih i skupljam. Mislim da je Final Scratch cool, jer promovira kulturu vinila. Kada se govori o piratstvu i bootleggingu, Final Scratch dozivljava brojne kritike. Mislim da nisu opravdane jer se danas digitalnom distribucijom preko Interneta pjesme mogu kupiti. Po mojem misljenju su proizvodjaci CD-a bili oni koji su potaknuli DJe da ne placaju glazbu. Nasa kultura je jos mlada i ne zaradjuju svi puno novaca, mladi producenti na primjer naprave 4-5 produkcija godisnje i nikako nisu milijunasi, zato ih podrzite, platite 1 eur za skidanje pjesme s Interneta. Spomenuo si svoju poznatu zbirku vinila. Sada vec govorimo o koliko, 50, 60 tisuca? John: Pedeset, sezdeset, tko bi znao, mnogo ih je. Imam dvije kuce pune ploca. Zato i zivim u Kanadi, tamo imamo velike kuce. (smijeh) Da li si takav i sa ostalim stvarima? John: Ne...kada sam bio mladji bio sam dosta...opsesivno-kompulzivan, no kako starim postajem sve vise 'zen'. Osjecam se udaljeno od stvari i nemam potrebu za materijalnim posjedovanjem. Naposljetku cu se odvojiti od mojih ploca. Razmisljam o tome da ih poklonim nekom muzeju ili kulturnom drustvu jer zaista volim svoju glazbu i zelim ju podijeliti. Otkad si se poceo baviti DJingom krajem sedamdesetih dozivio si sve promjene na sceni i u glazbi samoj. Danas, 25 godina kasnije, kako bi opisao nacin na koji ljudi percipiraju glazbu? Da li se promijenio? John: Plesna kultura se mnogo promijenila u zadnjih 25 godina, samo polagano. Glazba je bijeg, uzitak, opustanje nakon napornog tjedna na poslu, te su stvari ostale iste. Zvuk glazbe se promijenio jer svaka nova generacija zeli biti posebna. Kada sam ja poceo pustati new wave i electro pop, izvodjace kao sto su Depeche Mode i New Order, tadasnji ljubitelji disko glazbe su govorili 'Ovo je ludo, ovo je glupa, cudna muzika'. Danas, kad malo razmislite, vasa starija braca ili ocevi su je slusali. Cini se da se electro pop sada vraca?! John: Postoji ciklus koji traje 20 godina. Kultura se ponavlja, u devedesetima su se ljudi inspirirali sedamdesetima, iako se pojavilo mnogo novih zvukova, tako da se danas svi zanimaju za osamdesete. Za mene je to odlicno jer ne moram kupovati nove ploce, mogu jednostavno biti lijen i pustati moje stare. (smijeh) Poznat si po kombiniranju različitih zanrova u svojim setovima... Ako nije zanr ono sto povezuje jednu pjesmu s drugom, sto jest? Kako izabires sto ces pustiti? John: Prije 25 godina klubska scena nije bila toliko velika, DJi su morali pustati sve vrste glazbe i tako sam naucio voljeti dobru muziku bez obzira na stil. Kasnije su se poceli odlucivati samo za jedan zvuk, ali za mene je to kao da odes u restoran i uvijek narucis isto jelo. Vazno je kretati se 'gore' i 'dolje' tijekom veceri. O glazbi treba razmisljati kao o zivotu – zivot zivis ponekad lagano, ponekad snaznije, u jednom dijelu dana si lezeran dok si u drugom zaposlen. Za mene je to sasvim prirodna filozofija. Tocnije nas je zanimalo na temelju cega se odlucis za pojedinu pjesmu. John: Samo pogledam publiku i upitam se: 'Da li da usporim ili ubrzam tempo glazbe? Da li da puątam sretnije ili mracnije tonove? Ludo ili uobicajeno?' Uvijek je pitanje cega vise, a cega manje. Na primjer, u 11 sati klubovi su obicno jos prazni. Ljudi zele nesto popiti i popricati sa prijateljima, tako da to nije vrijeme za energicnu glazbu. Mladi DJi tu cesto grijese, iako znam da imaju samo sat ili dva vremena i zele pustiti najbolji set sto mogu. No, moras se opustiti i vjerovati svom iskustvu. Najbolje vrijeme za energicnu glazbu je sredina veceri, ujutro treba opet malo usporiti. Kako si upoznao Richie Hawtina? John: Tada sam radio po klubovima vec osam godina, pa sam se odlucio probati baviti produkcijom. Kupio sam studio i poceo odlaziti u Detroit po glazbu. Richie je bio jedan od prvih ljudi koje sam upoznao. Odmah smo se slozili i odluciti stvarati glazbu zajedno, a ostatak je medjunarodna povijest. Kao braca smo, samo ja sam skoro deset godina stariji, tako da sam i ozbiljniji. Vec se mozes pohvaliti ogromnim medjunarodnim uspjehom. Da li imas neku ambiciju koju jos nisi ispunio? Jos nesto sto bi volio postici? John: Jedna od mojih strasti je jos uvijek uspjeh na poslovnom planu, vrlo sam zaposlen s digitalnom distribucijom uz Final Scratch, ali i kada ne bih postao nimalo uspjesniji bio bih zadovoljan jer vec imam ispunjen zivot. Ranije sam govorio o podrzavanju mladih ljudi i u to zaista vjerujem. Iako imam jos dovoljno energije da bih bio dio buducnosti, ja sam vec star i jako uspjesan covjek. Vjerujem da je sada vrijeme za novu generaciju. |
