Halo efekt

četvrtak, 30.10.2008.

MISTERIZNO KUPOVANJE U KNJIŽNICI - Čuvajte se knjižničarske ruke!

Dugogodišnji sam posjetitelj knjižnica. Od prije koju godinu, otkada su se sve zahvaljujući sveopćoj digitalizaciji, elektronizaciji i inoj automatizaciji povezale u jednu jedinu (na moju žalost i nezadovoljstvo ostalog svijeta poštenih posuđivača kojima nije bilo mrsko biti član više knjižnica i za to uredno plaćati članarinu), svašta je moguće doživjeti u do tada nezavisnim, samostalnim, suverenim i poštenim knjižnicama, a u dotadašnjem sustavu knjižnica još i više.

Oštre knjižničarke su se razvile u vampirske oblike. Uredne i pomirljive knjižničarke i knjižničari razumiju da je moguće da čovjek zakasni dan ili dva, da ne živi svatko s knjižnicom pod nosom, da nema svatko auto da juriša do knjižnice i nazad kada mu se prohtije, da ljudi rade i imaju obveza i da sve treba uskladiti, da se ne može svaki puta doći do telefona kada se hoće i dobiti slobodnu liniju i produžiti posudbu, ako je uopće to više moguće. Neki su si uzeli za misiju umišljati da će od tih nešto sitniša u zakasninama promijeniti materijalno stanje svoje institucije. Uopće ne sumjam da neki o tome misle u smislu poboljšanja statusa ostalih posuđivača, no onda se sjetim situacija iz prijašnjih vremena, kada su si neke knjižničarke uzimale za pravo da zovu čovjeka doma i uvjeravaju ga da vrati knjigu na koju ima još uredno pravo držati je doma po dozvoljenom roku posudbe, jer je ona neodgodivo i hitno potrebna nekom drugom članu knjižnice, bez ikakvog objašnjenja kako one imaju uvida kome je knjiga važnija i potrebnija. Dakle, diskrecijsko pravo odlučivanja knjižničarki je neograničeno, a njihov uskočki duh ne treba potcjenjivati. Zato se treba čuvati knjižničarske ruke.

Treba uvijek imati u vidu da su knjižničarke uvijek, ama baš uvijek, u pravu. Navest ću nekoliko primjera, od kojih su neki izuzetno svježi, dok su ostali plod dugogodišnjeg staža. Ipak, moram ukazati da je većina neugodnosti ipak proizašla iza digitalizacije.

1. Status knjige koji se vidi preko interneta, da li je knjiga posuđena i do kada je zauzeta, zapravo je preliminaran. Pravo stanje ćete saznati kada se dokoturate do knjižnice, prorujete po polici ili tražite informatora da se otputi u skladište.

2. Uvijek kada produžujete knjigu preko telefona, ovisite o koncentriranosti i pažljivosti knjižničara koji to čini. Kada on ne obavi sve što treba kako spada, može vam se dogoditi da osoba koje je u tom trenutku bila s druge strane knjižničarskog pulta i htjela posuditi knjigu, to učini na vaše ime. Nakon toga, samo se možete oprati od objede u slučaju da tip knjige koji je osoba posudila značajno odudara od tipa knjiga koji vi posuđujete. Ako se to ne dogodi, možete se nadati da će osoba koja je knjigu posudila greškom na vaše ime tu knjigu i vratiti, a onda će knjižničar uočiti da nešto nije u redu, da se knjiga vraća, ali je osoba nije zadužila. U drugim slučajevima čekajte kraj godine, inventuru ili se idite pravdati. Rezultat je nepredvidljiv.

3. Varijanta prethodne situacije je još opakija. Vi ste posudili knjigu, njome se poslužili i uredno je donijeli u knjižnicu. U tom je trenutku za pultom bila gungula, puno ljudi čeka, a knjižničarka odluči postupiti izvan protokola, rekavši vam da neka stavite knjigu, da će je ona razdužiti. Ona pri tome uzima knjigu i stavlja je na dio pulta gdje običan puk ne bi trebao doći i nešto dirati. Nažalost, ako nije previše sretni, može se dogoditi da netko to čuje i nešto petlja sa knjigom, makne je negdje na stranu, pokida joj osigurač koji javlja da se knjiga na nedozvoljen način iznosi iz knjižnice, pa postane sretnik s novom knjigom. Stvar je posebno opaka ako se radi o skupoj knjizi. tada vam nema druge nego kupiti drugu knjigu. Osim cijene problem je u tome što se takva knjiga uvijek ne može naći, čak niti u antikvarijatu. Još je veća povreda poštenog posuđivača u tome što ju je on vratio, a sve pokazuje da je on lopov, i to jadan, jer a) krade knjige, i b) krade ih iz knjižnice neanonimno, na svoje ime, i c), jasno se vidi da mora da s njegovom pameću nešto nije u redu. Ako morate i dalje posuđivati knjigu iz knjižnice, stvar riješite što prije, nemojte čekati da vam zakasnina raste. Kupite novu knjigu i drugi puta pazite što knjižničari rade kada je vi ispustite iz svojih ruku u njihovoj instituciji.

4. Neki puta se može dogoditi da je sve u redu. Vi posudite knjigu, čitate je i vraćate natrag u roku. No naivni kakvi jeste, a pogotovo ako vam je važan sadržaj pa zanemarujete formu, ne primjećujete da knjiga ima neka oštećenja. Uvijek je uputno ne popravljati ih, već o tome obavijestiti knjižničara i ostaviti instituciji da ona čini svoje. Na kraju, zašto bi trošili svoje resurse i nešto popravljali na nestručni način. Također kod posuđivanja treba provjeriti da li knjiga ima sve stranice na broju. Ako knjižničar otkrije da ih nema, vjerojatno ćete vi biti krivi ili barem osumnjičeni, iako se uglavnom događa da je nestao prije. Sveopći dojam i stanje knjige ne treba zanemarivati. Ako knjiga izgleda nekako valovita, kao da ju je netko smočio i sušio, upozorite knjižničara, pa neka on odluči je li knjiga za otpis ili je sve pod kontrolom, jer se u protivnom može dogoditi da vas čudno gledaju, možda i nešto prokomentiraju, a vi ste samo toliko nisko pali da uzimate svaku posuđenu knjigu s polica, kakva jest, ne brojeći joj fleke, stranice, ogrebotine, neravnine, magareće uši i otkrhnute korice.

5. S obzirom da knjižničarski fond sadrži i CD-ove i DVD-ove, savjetujem da i tu pazite što rade knjižničarske ruke, jer knjižničarski mozak nije uvijek za pultom. Neki puta se vrti oko razgovora s kolegama i kolegicama, neki puta je u svojim brigama, neki puta upravo obavlja privatne telefonske razgovore. Kada vam uruče kutiju s ovim audio-vizuelnim medijem, provjerite da li je unutra ono što očekujete da jest. Nije zgorega provjeriti koliko je medij oštećen. Dosta toga što važi za knjige, može se primijeniti i ovdje.

6. Ako vam se ikada dogodi da ikoji zaposlenik knjižnice ide analizirati ili prosuđivati vaše posuđivanje, ili vas nešto pozivati na red, skratite mu muke, te hodite požaliti se njegovom nadređenome. Ovakvo ponašanje nije više uputno niti sa djecom, a kamoli s odraslima. Ako je netko nešto pogriješio, za to postoje propisane mjere.

Tko se sam ne zna obraniti od institucije, može završiti operušan, smanjenog ugleda i razljućene duše, u ničemu kriv, osim u tome što se nije znao informirati o nevoljama koje ga mogu zadesiti ako bude naivan u svojem poštenju. Izuzetak su tu oni koji su roditeljskim, rodbinskim i velikim prijateljskim vezama povezani s knjižničarskim kadrom. Za njih vrijedi da tamo gdje knjižničarska majka pljuska špekić raste.