I've always spent more time with a smile on my face than not, but the thing is, I don't write about it. *Robert Smith*


Ja sam samo Iva. Psihotična, depresivna, neprilagođena i neshvaćena osoba. Ali sretna osoba. Na blogu ćete naći svašta, ovisno o mom raspoloženju.

Every day we make decision, that can go one of two ways, either very good, or very, very bad. The problem is, the epically great decisions and the epically bad ones look exactly the same when you're making them.

Image and video hosting by TinyPic

Linkove i stare postove ću ostaviti samo jer se nadam da netko od mojih starih prijatelja još ima blog.

Čitam:
Lu.
Miss Jimmy.
Alice Smith.
Alex Adams.
heroin chic.
Ln.
charlie dreamer.
Queen of the Damned.
Only2you
Delilah.
MissUndaztood




(Dizajn - National)

Battle for the sun.

Stala sam u kut, ravno u kut. Bila sam okrenuta prema zidovima. Osjećala sam ih, osjećala sam zidove. Bili su hladni, jako hladni. Ljeto je. Moji zidovi su bili hladni, a vani je sunce grijalo. Stajala sam u kutu, pratila sam liniju od poda do stropa, pogledom. Primjetila sam nešto čudno, moji zidovi bi trebali biti ružičasti. Nisu bili. Bili su sivi, prazni. Uplašili su me. U taj tren sam shvatila: ovo nije u redu. Moji zidovi su počeli dobivati predive tamno crvene točke. Sviđale su mi se. Shvatila sam da svakim mojim pokretom, moji sivi zidovi dobivaju sve više i više lijepih crvenih točkica. Svaka točkica me je zaboljela, ali zidovi su bili predivni. Dobili su boju, nisu više izgledali prazno. Odjednom su prestali biti zidovi, ja sam prestala biti ja. Bilo je prekrasno gledati te promjene. I odjednom sam se trgnula. Shvatila da su moji zidovi crveni od krvi. Moje krvi. Znaš, krv ima predivnu boju. Crvenu. I lijepo je kad ti crvena boja oboja sve sivilo svijeta. Dirala sam crvene zidove. I dalje su mi bili predivni. I ruke su mi bile crvene. Jasno mi je zašto volim crvenu boju. Ljubav je crvena. Ljubav je lijepa. I zidovi su crveni. Srca su crvena. To sam ja, želim bit crvena. I dobro sam, nisam prolupala, samo sam shvatila da je crvena boja lijepa. Iznutra smo crveni. I nije bitno sivilo izvana, nego ona žarka, crvena boja koju nosimo u sebi. Zatočena je u nama, drži nas živima. I zato ne odustajemo, zbog crvene boje u nama. Ponekad je potrebno vidjeti ju, samo da se podsjetimo koliko smo topli i veseli iznutra. Stvarno, vanjsko sivilo nije bitno.


Ne, nisam prolupala. Ovako se osjećam. I ne, nisam si obojala zidove u crveno.

09.08.2011. | Komentari (10) | On/Off | Print | # |