Hal 9000
03.08.2006., četvrtak
Fidel Castro (I/III)
 Ovih su dana zbog njegove bolesti, novine prepune predsjednika Kube Fidela Castra. Kako je neupitno da se radi o osobi koja je protivnik kapitalizma i kapitalističke globalizacije, i o osobi koja je nedvojbeno jadan od rijetkih pravih komunista današnjice, red je da i ja kao komunjara napišem nakoliko riječi o tom velikom čovjeku. Kada kažem da je danas vaoma malo pravih komunista, mislim da je komunizam u današnjem svijetu najprisutniji kod revoltiranih tinejdžera, a malo je u tome afirmativne komponente. Izrazito me smata kada pojedini jeftini, neadekvatno obrazovani radio voditelji niskobudžetnih radio postaja Castra nazivaju "komunističkim diktatorom", jer o njemu neznaju ništa, osim toga što su čuli da ga Amerikanci tako zovu. Iz tog razloga, a i iz razloga da ovaj post pročita pokoji surfer-namjernik, iznijeti ću neke činjenice vezane uz Castra, Kubu i svjetski poredak u opće; Fidel Castro rođen je 1926. (po nekim izvorima 1927.) na jugoistoku Kube. Otac mu je bio španjolski doseljenik koji se obogatio i postao veleposjednik, no kada je Castro došao na vlast nacionalizacija nije poštedjela njegova oca. Još kao dijete bio je dominantan, što mu je olakšavala i njegova inteligencija. Završio je srednju Katoličku školu i nakon toga pravo na univerzitetu u Havani, koji kasnije dobiva ime po Ernestu Che Guevari. 1959. godine, nakon svrgavanja feudalno orijentiranog i od mafije korumpiranog kapitalističkog diktatora, bivšeg generala Fulgencia Batiste, Castro dolazi na vlast i na njoj ostaje do danas. Nakon dolaska na vlast Castro ne uspijava naći zajednički jezik sa okorijelim kapitalistima, koji su bili u rangu Franje Tahija, te mu se kao rješenje nameće totalna nacionalizacija, što kasnije postaje pravi uzrok pedesetgodišnje "Kubanske krize". Nacionalizirajući gigante kao što je Texaco i United fruits, Castro je bacio rukavicu u lice američkih tajkuna i mafijaša koji su upravo na Kubi imali ljetnikovce i posjede (Sjetite se početka filma Kum II). Kubanski kapitalisti su se potom organizirali i izveli invaziju u "Zaljevu svinja", koja je neslavno završila. Naime, Castrova je vojska pohvatala sve "ofanzivce" u roku od 72 sata i zamijenila ih za dječju hranu i lijekove - znakovit podatak! Kako SAD uvode sankcije i svestrano destabiliziraju zemlju raznim zarazama i sabotažama, sa tendencijom vojnog napada, Castro se za pomoć obraća tadašnjem predsjedniku SSSR-a Nikiti Hruščovu. Hruščov razmješta desetke nuklernih raketa diljem sjeverne Kube. U dometu tih raketa bili su svi američki gradovi, izuzev Seatlea. Hruščov je želio da rakete budu tajne, a Castro je želio da budu javno prikazane, kako bi se spriječio eventualni napad SAD-a na Kubu. Nakon neuispjelih dogovora po tom pitanju, američki zrakoplov (vjerojatno po Castrovoj dojavi) snima cijelo područje Kube i nastaje tzv. "Kubanska raketna kriza", koja je umalo dovela do rata između dvaju blokova, ali je definitivno i odvratila SAD od bilo kakve vojne intervencije na Kubi. Kasnije su rakete povučene sa Kube, a SAD je za uzvrat povukao rakete iz Turske, što nije bilo dugog vijeka. Tako je Hruščov izigrao Castra (što mu ovaj nikada nije zaboravio), a Amerikanci Hruščova... |
