ŽIVOT

Treba se diviti svemu, da bi se oduševilo sebe
i da bi se čovjek digao više od onih, što su živjeli
od grešne patnje i od pobijeđenih želja:
gruba zbilja, strahovita i svemoćna
cijedi dosta crveno i okrepno piće
da opije glavu i zažari srce.

O žuto i čisto žito, iz kojega je kukolj odstranjen!
Reski plamen, izabran među tisuću zubalja
bajoslovnoga sjaja, ali varavoga čara!
Treba udarati svoj korak u istinskome opstanku
teškim korakom prema dalekome dočeku
bez drugog oružja osim umnog ponosa na čelu!

Stupati u svojoj samosvijesti i u svojem pouzdanju
ravno k zapreci, s vrlo tvrdoglavom nadom,
da će biti savladana proračunatim naprezanjem
hitre pameti i duge strpljivosti,
te da će čovjek osjetiti, da raste i povećava se svijest,
da će iz dana u dan ponosno bivati jači.

Ljubiti žarko, samoga sebe u svima drugima,
koji se jednako zanose u istim borbama
prema istoj budućnosti, kojoj čujemo korak;
ljubiti njihovo srce i njihov mozak jednake vašima,
jer ih je boljela u crnim i bezumnim danima
ista tjeskoba, ista strava i ista žalost kao i nas.

I opajati se tako strasno ljudskom borbom
- blijedim i dalekim odrazom čudovišnih juriša
ili zlatnih okupljanja zvijezda na nebesima –
tako da se poživi u svemu, što djeluje, bori se ili dršće,
i da se prihvati pohlepno, s otvorenim srcem,
okrutni i užasni Zakon, koji vlada svemirom.