„SVE U SVOJE VRIJEME?!“
U ime Boga Milostivog, Samilosnog, Mir i spas Božji ti želim!
„SVE U SVOJE VRIJEME?!“
Evo napisah ovaj post za sve usnule da se probude, za zalutale da se na pravi put vrate, za sve neposlušne da poslušni postanu, za sve "u nesvijesti da se osvijeste", za one koji hoće da se starih navika ostave, nove navike steknu i po njima krenu živjeti i djelovati.
Pa tko voli nek' izvoli.
Ne budite lijeno pročitati od a do ž (š).
SVE IMA SVOJE VRIJEME
Propovjednik
Poglavlje 3
2. S m r t
1 Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
9 Koja je posleniku korist od njegovih napora?
10 Razmišljam o mučnoj zadaći što je Bog zadade sinovima ljudskim.
11 Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Bog čini od početka do kraja.
12 Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.
13 I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.
14 I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.
15 Što biva, već bijaše, i što će biti, već je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.
16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zločinac.
17 Zato rekoh u sebi: »Bog će suditi i pravedniku i zločincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i čin.«
18 Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.«
19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.
20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.
21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?
22 Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?
*
Ev. Mt. 13,1
2. BESJEDA U PRISPODOBAMA
Uvod
(Mk 4, 1–3; Lk 8, 4)
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. 2 I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. 3 I zborio im je mnogo u prispodobama:
Sijač
(Mk 4, 4–9; Lk 8, 5–8)
»Gle, iziđe sijač (Gospodar svih svjetova) sijati. 4 I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. 5 Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6 A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. 7 Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. 8 Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
9 »Tko ima uši, neka čuje!«
10
Zašto Isus govori u prispodobama
(Mk 4, 10–12; Lk 8, 9–10)
I pristupe učenici pa ga zapitaju: »Zašto im zboriš u prispodobama?« 11 On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. 12 Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. 13 U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.«
14 »Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:
Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti;
gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti!
15 Jer usalilo se srce naroda ovoga: (udaljili se zbog svog neposluha Gospodaru svih svjetova)
uši začepiše,
oči zatvoriše
da očima ne vide,
ušima ne čuju,
srcem ne razumiju
te se ne obrate
pa ih izliječim.
16 A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. 17 Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«
18
Tumačenje prispodobe o sijaču
(Mk 4, 13–20; Lk 8, 11–15)
»Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. 19 Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. 20 A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, 21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. 22 Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. 23 Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.«
24
Kukolj
Drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. 25 Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. 26 Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. 27 Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ 28 On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ 29 A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. 30 Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«
31
Zrno gorušičino
(Mk 4, 30–32; Lk 13, 18–19)
I drugu im prispodobu iznese: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. 32 Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«
33
Kvasac
(Lk 13, 20–21)
I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
34
Isus poučava narod u prispodobama
(Mk 4, 33–34)
Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – 35 da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja,
iznijet ću što je sakriveno
od postanka svijeta.
36
Isus tumači prispodobu o kukolju
Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« 37 On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. 38 Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. 39 Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. 40 Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. 41 Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike 42 i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. 43 Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«
»Tko ima uši, neka čuje!«
44
Blago i dragocjeni biser
»Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.«
45 »Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: 46 pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.«
47
Ribarska mreža
»Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. 48 Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. 49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih 50 i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.«
51
Završetak prispodoba: nove i stare istine
»Jeste li sve ovo razumjeli?« Odgovore mu: »Jesmo.« 52 A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.«
*
KUR'AN
U ime Bogaa, Milostivog, Samilosnog!
* 11. O vjernici, sjetite se Božje blagodati prema vama kada su neki
ljudi htjeli da vas se dočepaju, a On je zadržao ruke njihove.* I bojte se
Boga, i neka se vjernici samo u Boga pouzdaju!
*
* 46. Da su imali namjeru poći, sigurno bi za to pripremili ono što je
potrebno, ali Bogu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao, i bi im rečeno:
"Sjedite sa onima koji sjede!"
*
* 40. Bog brani da se ravnoteža nebesa i Zemlje poremeti. A da se
poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je zaista blag i prašta
grijehe.
*
* 20. Bog vam obećava bogat plijen koji ćete uzeti, a s ovim je požurio i
ruke ljudi je od vas zadržao - da bi to bio poučan primjer za vjernike i da bi
vam na Pravi put ukazao -
* 21. i drugi, koji niste bili u stanju uzeti - Bog vam ga je dao, jer Bog
sve može.*
*
* 24. On je zadržao ruke njihove od vas i vaše od njih usred Mekke, i to
nakon što vam je pružio mogućnost da ih pobijedite - a Bog dobro vidi ono
što vi radite.
*
* 25. Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite Časnom hramu, i da kurbani
koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ćete
pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajući,
zbog njih sramotu doživjeti - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih
prepustili ni zato da bi Bog u milost Svoju uveo onoga koga hoće. A da su
oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one među njima koji
nisu vjerovali.
*
Prije nego „naslikam/o“ naučimo i ovo:
Lojalnost
Odanost ili lojalnost (od francuskog loyauté - vjernost) označava unutrašnju povezanost i izražavanje te povezanosti kroz ponašanje prema osobi, skupini ili zajednici. Lojalnost znači da se sustav vrijednosti s ostalima dijeli i da se stavove zajednice brani i tada kad se ima različito mišljenje.
Lojalnost je uvijek dobrovoljna te se pokazuje u ponašanju prema onima s kojima se osjeća povezanost, kao i prema trećim osobama.
*
Moralnost
Šta je moralnost? Šta znači moralnost, a koje značenje ima termin moralan?
Moralnost se definira kao skup nepisanih pravila ponašanja ljudi u međusobnim odnosima, pri čemu se daje i vrijednosna ocjena ovih pravila u smislu šta je dobro i ispravno, a šta ne.
Roditelji nas još od najranijih perioda života uče moralnošću i na sve načine pokušavaju da nas usmjere ka pravom putu i nauče da budemo moralni. A šta zapravo znači biti moralan?
U naš jezik pojam moralnost došao je iz latinskog jezika, od riječi mos koja ima potpuno isto značenje kao i grčka riječ etos, koja znači ponašanje, običaj, vladanje. Po definiciji, moralnost predstavlja skup nepisanih pravila ponašanja ljudi u međusobnim odnosima, pri čemu se daje i vrijednosna ocjena ovih pravila u smislu šta je dobro i ispravno, a šta ne.
Biti moralan znači biti u skladu sa moralnim normama, odnosno osoba koja je moralna živi tako da sebi stvara najviše društvene koristi, a u isto vrijeme nikome ne škodi.
Kao pojam, moralnost je nastao još u prvobitnoj zajednici ljudskog društva kada je čovjek živio u malim grupama, gdje je neophodno bilo uskladiti svoje želje i potrebe sa željama i potrebama drugih. Kako bi se pronašlo adekvatno rešenje za to, formirana su određena pravila ponašanja, a tada pored morala nastaje i filozofska disciplina poznata kao etika.
Ono što karakterizira moralnost, jeste dvostruka obaveznost normi koje obuhvata, što znači da je on obavezujući i društveno i individualno, za razliku od pravne obaveznosti koja je društvena.
Za preteču moralnosti, smatraju se običaji koji predstavljaju najstariju formu reguliranja društvenih odnosa i ponašanja.
Bitno je istaći da je moralnost relativna kategorija, jer on nije isti u svim društvenim grupama i u svim vremenskim periodima.
Da "naslikamo":
M (misli) M=ExD
E (emocije) E=M:D
D (djela) D=M:E
i sve prvo primijenimo na sebi i kod sebe.
Nije dovoljno znati, potrebno je prihvatiti i po prihvaćenim vrijednostima živjeti.
Što manje to manje?!
Što manje moralnosti to manje lojalnosti.
Što više to više?!
Što više neposluha to više štete.
Što manje to više?!
Što manje grijeha to više dobra.
Što više to manje?!
Što više svjetla (istine)to manje tame (laži).
Nekoliko narodnih mudrosti i znanja: „Čime se luđak ponosi toga se pametan stidi!“
Pa kad kažem „Prvo pometi ispred svog praga“ to znači otkloniti prvo nedostatke u svom ponašanju i vladanju ne čekajući da to prvo urade drugi!!
„Mislite globalno djelujte lokalno!“
I na kraju da vam poželim svako dobro u svako sada uz napomenu da posljednja umire nada.
„Najveći neprijatelj ljudi je njihovo neznanje a osnažuje ga neposluh!", pa iz toga i ovo što netko reče:
Jedan pametnjaković reče: „Većinom ste loši a ima nas i dobrih!“
Ja vam kažem da; Većinom smo većinom dobri smo što nas većina „spava“ (nije svjesna svoje dobrote koju ju je prekrio veo zaborava – naših navika naše druge prirode. Potrebno je mijenjati stare i stvarati nove navike koje donose dobro svima kako bi mijenjali sebe.
Birati uvijek isto – iste i nadati se promjenama definicija je gluposti!, pa ti vidi hoćeš ili nećeš mijenjati svijet mijenjajući sebe.
Za sve ovo nisu potrebne godine da bi se promjene dogodile, potrebna je samo čvrsta odluka i postupanje po njoj i sve se mijenja u trenutku sada.
Pa zato se i kaže: „Što možete učiniti danas ne ostavljajte za sutra!“
Sotona prokleti nagovara čovjeka da sve odluke ostavi za poslije, za neka bolja vremena.
Ako mu to uspije doli ste mu mali prst, a ko mu mali prst da on ga je već osvojio i ostavio sebi neka se misli što će i kako će sa sobom u zlu u (neposluhu) u koji se svojevoljno uvalio!?
Pametan budi – odmah se probudi i kreni pravim putem, putem koji te „kući“ vodi.
A onima koji će ovaj mjesec u postu provesti;
Mubarek (sretni) vam ramazanski dani!,
a svima ostalima svaku sreću, mir i dobro u svako sada od srca želim!, hn. :)
*
84. Zato se bori na Božjem putu, pa makar sam bio, a potiči i vjernike;
Bog će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Bog je jači i kazne Njegove su strože.
Badava ti briga za "Nju" ( domovinu svoju) ako se ne pobrinete za sebe!!
"Bez tebe (bez nas) nema ni 'nje'!"
* 90. Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se
bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da
pouku primite, On vas savjetuje.
*
Svaku sreću, mir i dobro u svakom trenutku sada od srca Ti hn. želi!,hn. :)