"Poezija u 'kvatro-stihu'?!"
Živeći u neznanju ratne 1993 godine napisao sam i ovo pa pročitajte.
"Nekad bilo sad se spominjalo!"
* * *
„VIJENAC ZA ZLATOKOSU“
I- II- III -
*
T rebam ćutanje tvoje
I stinu ne tražim
S amo ćitanje, tišinu želim
I stinu ne tražim jer donosi bol
M oja mašta ne poznaje sreću
I stina moja si radost
R adosna sebe u tebi želim
A nđela u tebi bijelog gledam
D obrotom želim promjeniti svijet cijeli
O basjava Mjesec na licu ti veo bijeli
S ada kada sam tebi toliko veliki
T rebam te cijelu za sebe samo
T ražiti na hridi mindera topla
U laz hladan u carstvo što sanja
G dje grije ljubav sklona blaženstvu
A vet ljubim ničemu je slična
I shod tvoje ljubavi su naša djeca
S rdašca hladna kosti nam zrače
R adosti usne su ti usijane žarom
E nergiju prosipam zbog ljubavi
Ć oravog sreću uzimam zbog sreće tvoje
A nđela lutalice oči nisu i moje.
* * *
„VIJENAC ZA ZLATOKOSU“
Prva slova:
„TI SI MI RADOST, TUGA I SREĆA“
* * *
I (prva riječ)
Trebam istinu, samo istinu.
Moja istina radosna anđela
dobrotom obasjava.
Sada trebam tražiti ulaz,
gdje avet ishodi srdašca radosti.
Energiju ćoravog anđela
II (druga riječ)
Ćutanje ne! Ćutanje ne trebam.
Mašta moja, sebe u tebi želim.
Mjesec kada te cijelu na hridi,
hladan grije.
Ljubim tvoje hladne usne.
Prosipam sreći lutalice.
III. (zadnja riječ)
Tvoje tražim, želim bol.
Sreću radost želim.
Gledam svijet cijeli bijeli
velik.
Samo topla sanja
blaženstvu je slična.
Naša djeca zrače žarom
ljubavi tvoje i moje.
* * *
Pisano u neznanju 1993. ratne godine.
/Nisam se družio sa sobom?!/
*
Svaku sreću, mir i dobro u svakom trenutku sada od srca Ti hn. želi!,hn. :)
